Euroliga je došla do svog posljednjeg kola u kojem nas očekuje dosad neviđena ludnica u borbi za doigravanjem. Ondje su sigurni Fenerbahçe, CSKA, Real Madrid, Efes i Barcelona, a čak šest momčadi se uoči zadnje utakmice nada uhvatiti jedno od posljednja tri mjesta: Baskonia i Panathinaikos su na omjeru 15:14, dok im s pobjedom manje za vratom pušu Žalgiris, Milano, Maccabi i Olympiacos. Bio bi u igri i Bayern da u prošlom kolu momci Dejana Radonjića nisu gadno kiksali protiv posljednjeplasirane Darüşşafake.
Međutim, nameće se pitanje je li uopće bitno tko će sve uhvatiti zadnji vlak za četvrtfinale kada se zna da će ih tamo dočekati Fenerbahçe, CSKA i Real Madrid. U posljednje su se vrijeme ove tri momčadi nametnule kao klasa za sebe — podijelile su zadnje četiri titule europskog prvaka, a još više zastrašuje činjenica da je u te četiri sezone samo Real u jednom navratu propustio završni turnir, i to onda kad je naletio na Fener u četvrtfinalu.
Sustav natjecanja je takav da će netko od autsajdera kakve-takve šanse za podvig imati na Final Fouru, ali plasirati se na njega predstavlja skoro pa nemoguću misiju ako je s druge strane netko iz velike trojke. Željko Obradović, Dimitris Itoudis i Pablo Laso već su godinama za kormilom svojih klubova te su stvorili strojeve koji bi, iskustvo nam govori, trebali bez većih problema mljeti u seriji na tri dobivene, ma tko god od ostatka društva bio s druge strane.
Pogledajmo, stoga, tko bi od navedenih šest klubova mogao natjerati velikane barem na to da se pošteno namuče za prolaz.
Baskonia
omjer s velikom trojkom 2:3; omjer u posljednja dva mjeseca 6:3
Baskonia ima dodatni motiv za gristi jer se Final Four održava u njenoj Fernando Buesa Areni, ali nije baš da se to primijetilo kada je prošlog tjedna pred svojim navijačima popila 102 poena od Efesa. Momčad Velimira Perasovića ipak je pokazala snagu upisavši domaće pobjede nad CSKA-om i Realom, s tim da su nedavnom porazu Madriđana kumovali najblaže rečeno upitan pristup i raspodjela minutaže najjačim karikama. Što se tiče gostovanja, Fener i Real su im dobro natrpali mrežicu, a put u Moskvu ih tek očekuje, što znači da će konačna pozicija Baska vjerojatno ovisiti o raspletu ostalih utakmica.
Treba napomenuti da su ozljede opteretile Perasovića više nego ikog drugog: Tornike Šengelia, Jayson Granger, Matt Janning, Patricio Garino… O brzini oporavka prve dvojice podosta ovise Baskonijine šanse u eventualnom četvrtfinalu. Za Šengeliju je na početku veljače objavljeno da će se vratiti “za dva do tri mjeseca”, a za Grangera na početku siječnja “za tri do četiri mjeseca”. Dakle, ako je rehabilitacija tekla dobro, možemo ih očekivati na terenu, a Baskonia je s njima u rosteru mnogo opasnija momčad.
Panathinaikos
omjer s velikom trojkom 2:4; omjer u posljednja dva mjeseca 7:2
Pao je u oba navrata pobijedio CSKA, dok je sva četiri puta nastradao protiv Reala i Fenera, s tim da je pravi potop doživljen u Istanbulu – Željko Obradović očigledno je bio vrlo motiviran da pokaže Ricku Pitinu tko je najveća faca u Europi. Međutim, trenutna forma Zelenih govori da Pitinu nije dugo trebalo da se privikne na europski stil igre. Panathinaikos je praktički već bio prežaljen, a onda se sa šest uzastopnih pobjeda doveo u lagodnu situaciju da mu domaći trijumf nad nedoraslom Budućnosti (Podgoričani su u nizu od devet poraza) jamči doigravanje.
Sve upućuje na to da će Pao u njemu najvjerojatnije na trećeplasirani Real Madrid, a njihov prošlotjedni ogled u OAKA Areni nagovještava velike probleme za Pitina. Madriđani su već lani pokazali da znaju kako ukrotiti Nicka Calathesa (kojem je Pitino dao još veće ovlasti), a to su sad ponovili u drugom poluvremenu kada su ludom tricom Rudyja Fernandeza došli do pobjede nakon zaostatka od 18 poena. Treba istaknuti da je rasterećeni Laso ovu utakmicu iskoristio za hvatanje forme i samopouzdanja, što će tek biti kad branitelji naslova krenu punom snagom…
Žalgiris
omjer s velikom trojkom 0:5; omjer u posljednja dva mjeseca 6:3
Žalgiris se našao u situaciji u kakvoj se obično nađu manji klubovi koji nenadano ostvare velik rezultat. Nakon trećeg mjesta iz Beograda Žalgiris je postao meta, i to dvoznačno: za početak su mu bogatiji klubovi kao na rasprodaji pograbili nositelje (Kevin Pangos u Barcelonu, Axel Toupane u Olympiacos, Vasilije Micić u Efes), a onda su mu svi suparnici u utakmice ulazili mnogo nabrijanije nego lani.
Srećom po Litavce, zadržali su Šarūnasa Jasikevičiusa. On se dobro namučio da ponovo uspostavi kemiju u vanjskoj liniji koju je morao graditi ispočetka (novi razigravači Leo Westerman i Nate Wolters); ali kako je vrijeme išlo, Šarasova klapa sve je više podsjećala na lanjska izdanja. Trenutno je u naponu forme s pet uzastopnih pobjeda, ali najvjerojatnije će joj trebati još jedna, i to ona iz Madrida. No, iskreno rečeno, ako baš niti jednom nisu u stanju pobijediti nekoga iz velike trojke, onda je pošteno da mjesto u doigravanju prepuste nekom drugom.
Milano
omjer s velikom trojkom 0:6; omjer u posljednja dva mjeseca 5:4
Posljednja rečenica iz Žalgirisova paragrafa važi i za Manekene. Milano definitivno ne zaslužuje mjesto u doigravanju kada se uzmu u obzir ogledi s klubovima iz vrha. Ne samo da su upisana sva tri poraza, nego niti u jednom susretu nisu uspjeli limitirati suparnike na ispod 90 poena, a čak tri puta su primili preko sto. Momčad Simonea Pianigianija možda se pokazala atraktivnim i prilično konkurentnim euroligašem, što je hvale vrijedan pomak u odnosu na prošle sezone, ali utakmice s potencijalnim suparnicima u doigravanju pokazuju da bi ti susreti bili posve jednosmjerni.
Mike James se po brojkama isprofilirao u MVP-ja Eurolige, ali većinom zato što se igra na veliki broj poena uz neobavezni pristup u obrani. Pianigiani s njim, Nemanjom Nedovićem i Jamesom Nunnallyjem zapravo želi preslikati Itoudisov stil igre, ali oni naprosto nisu dovoljan kapacitet da u napadu nadoknade takvu vjetrometinu na drugoj strani terena, stoga ovosezonski Milano nije ništa više od loše kopije CSKA. Za prolaz mu je neophodan gostujući trijumf protiv četvrtoplasiranog Efesa.
Maccabi
omjer s velikom trojkom 1:4; omjer u posljednja dva mjeseca 5:4
Kao i Perasović i Pitino, i Ioannis Sfairopoulos preuzeo je momčad usred sezone. Neven Spahija ostavio mu je ekipu u lošem stanju i, dok je ovaj stigao uigrati koju akciju, Maccabi je već zaglibio na dnu ljestvice s jednom pišljivom pobjedom u prvih devet kola.
Donedavnom Olympiacosovu strategu treba odati počast što je uopće uspio doći u zonu borbe za četvrtfinale, a među 14 prikupljenih pobjeda posebno je odjeknulo razvaljivanje CSKA usred Moskve (76:93). Za plasman među osam trebat će izvesti još veći pothvat — trijumfirati protiv Obradovićevih trupa u Istanbulu. Teško da će moći računati na opuštanje suparnika, ali izraelski predstavnik je u dobroj formi i svašta je moguće, posebice ako Scottie Wilbekin bude u elementu.
Olympiacos
omjer s velikom trojkom 1:5; omjer u posljednja dva mjeseca 2:7
Sve prethodne momčadi bile su u dobroj ili odličnoj formi posljednjih tjedana, ali pirejski je velikan u potpuno suprotnom raspoloženju. Angažmanom Davida Blatta želio se donekle promijeniti stil igre, ali jedina uočljiva promjena je to što obrana nije toliko učinkovita, osobito protiv velike trojke — pobijeđen je tek Real u Pireju i to s atipičnih 88:83.
U napadu je sve ostalo isto: i dalje se previše toga vrti oko Vassilisa Spanoulisa i Georgiosa Printezisa (uz bitnu podršku srpskog centra Nikole Milutinova, koji igra sezonu života), a oni su sve stariji i stariji, što se itekako osjetilo u drugom dijelu sezone. K tome se još Kill Bill ozlijedio te je nekidan objavljeno da je sezona za njega završena. Djeca Pireja zaglavljena su u smjeni generacija i djeluju posve ispuhano. Mada im u posljednjem kolu gostuje Gran Canaria pa imaju dobre šanse za prolaz, u doigravanju ih ne čeka ništa dobro.
Dakle, kad se sve zbroji i oduzme, moja procjena je da bi velikoj trojci najveću opasnost predstavljali Baskonia, Panathinaikos i Maccabi. Ipak, sudeći prema rasporedu Olympiacos, pa i Milano, imaju bolje šanse za prolaz od Izraelaca. Ipak, kombinacija je zaista previše za daljnje kalkuliranje. Ma tko god bude prošao dalje, jedna stvar je sigurna: igrat će onoliko koliko mu suparnik dopusti.
