Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Flick, trener za ova vremena

… ali ne za sva vremena. Još jedna figa u Bayernovu džepu

Zadnja izmjena: 5. travnja 2020.

U vremenu kad sve drugo stoji, Bayern je odlučio djelovati. Hans-Dieter Flick je od privremenog postao stalni trener potpisavši ugovor koji ga s klubom veže do lipnja 2023.

“Od samog smo početka imali plan za Hansija”, izjavio je sportski direktor Hasan Salihamidžić po objavi novog ugovora. “Prvo je preuzeo klub na dvije utakmice, zatim do Božića, pa je dogovoreno kako će ostati trener do kraja sezone. Hansi je cijelo vrijeme bio vjeran i discipliniran, što je jedna od njegovih kvaliteta. Druga stvar su rezultati koje je ostvario s prvom momčadi — oni govore sami za sebe. Nas dvojica znamo u kojem smjeru želimo razviti momčad. Nogomet se suočava s velikim izazovima, a mi smatramo kako je Hansi najbolji izbor za ova vremena.”

Salihamidžić, naravno, ne govori cijelu istinu.

Predstavljanje produženja ugovora nije ni prigoda za ikakvu drugačiju izjavu od ove, ali svima je savršeno jasno kako Bayern nije imao plan za Flicka. Da je imao plan i da su Salihamidžić i Karl-Heinz Rummenigge od početka stvarno vjerovali u njega, odmah bi mu dali dugotrajni ugovor i pokazali svoje povjerenje tako što će stati iza njega. Nisu to napravili, Flicku su prvo dali dvije utakmice da pokrije rupu nakon otkaza Niki Kovaču, onda su ga ostavili do kraja polusezone dok se ne snađu, a kako nisu našli novog trenera, Flicka su ostavili do kraja sezone, računajući da će se otvoriti neka druga opcija u preslagivanju trenera koje se dogodi nakon što neki klubovi ispadnu iz Lige prvaka.

Bayern je jedan od pet najboljih klubova na svijetu, a on sigurno nije jedan od pet ili 10 najboljih trenera na svijetu. To je problem

Slična stvar se dogodila i s Nikom Kovačem. Koliko god izjave na konferenciji za medije na kojoj je Kovač predstavljen bile slatkorječive, svima je bilo jasno kako je Kovač bio tek treći ili četvrti izbor, i to u najboljem slučaju. Tek kad je Bayern shvatio da od prva dva izbora — i to ona koja su to javno potvrdila, uprava je možda pričala s još nekim trenerima — nema ništa, onda je izabran Kovač.

A kad niste prvi izbor i kad zapravo ne vjeruju u vas, to ima svoje posljedice. Dok su rezultati dobri, onda je i sve drugo skroz dobro, ali posljedice se osjete u prvoj ili drugoj krizi u koju ćete upasti i na podršci koju će vam u tom trenutku klub dati. Dok sve ide kako treba podrška vam i ne treba, a kad upadnete u krizu, onda se vidi koliko klub ima vjere i kakav plan imaju ljudi iznad trenera te koji je njihov stvarni odnos s trenerom.

Ključni Müller

Flick je kao trener, kako je to naglasio Salihamidžić, izbor za ova vremena. To implicira kako nije trener za sva vremena.

Treba naglasiti da je Flick zaslužio ugovor zbog onoga što je napravio na klupi. Bayern igra bolje nego na početku sezone i to je njegova zasluga. Glavna stvar su odnosi u svlačionici; kao Kovačev pomoćnik, Flick je bio dio svakodnevnog funkcioniranja momčadi i iz prve je ruke mogao vidjeti gdje su nastali problemi koji su doveli do otkaza.

Flick je zaključio da je ključ svega Thomas Müller, čovjek koji je vođa svlačionice s ogromnim utjecajem na suigrače i čovjek koji već godinama na terenu nema onu važnost koju je imao, a to rađa frustraciju koja se s njega širi na ostale igrače. Po informacijama koje imaju njemački mediji, upravo je Müller bio vođa pobune i protiv Carla Ancelottija i protiv Kovača. Flick je odlučio riješiti problem.

Na krilu ili kao napadač, Müller je čovjek u sporednoj ulozi. Niti je dovoljno brz ni tehnički dovoljno dobar da može raditi konstantno razliku u takvim okolnostima i onda se s vremenom pretvori u pomoćnu radnu snagu, pri čemu do izražaja dolaze njegove mane. Ono u čemu je Müller savršen su njegova percepcija prostora i kretanje bez lopte. Da bi iskoristio te kvalitete, mora igrati iza prvog napadača.

Bayern je tu poziciju pokušao riješiti s Philippeom Coutinhom i Jamesom Rodríguezom. Dovodeći ih na posudbe, Bayern je pod Ancelottijem i Kovačem na taj način pokušao igrati koristeći tehnički savršenu desetku koja može kontrolirati igru i kreirati iz sredine terena kroz dodavanje i dribling. Flick je obrnuo pristup — on je na tu poziciju vratio Müllera.

Müller je, doduše, i kod Ancelottija i Kovača ponekad igrao tu poziciju. Međutim, nogomet nije igra pozicija, nego igra uloga. Jednako kao što Andrea Pirlo i Claude Makélélé igraju istu poziciju, a imaju sasvim drugačije uloge na terenu i od njih se očekuju različite stvari, tako je i Müller nominalno igrao poziciju iza napadača, ali mu je uloga bila svedena na to da odvuče suparnike i otvori prostor u kojem će igrati Coutinho i James. Flick ga je vratio u glavnu ulogu i ponovo dopustio Mülleru da bude ono u čemu je najbolji, da bude Der Raumdeuter i da se slobodno kreće kako bi pronašao prostor koji drugi igrači ne mogu.

Ovaj je to sjajno iskoristio. Flick je vodio 15 utakmica u Bundesligi, a Müller je zabio šest golova i dodao sjajnih 12 asistencija. A kad je Flick riješio Müllera, sve ostalo se posložilo — i psihološki i taktički.

Prirodno stanje stvari

S Müllerom u sredini u ulozi Raumdeutera i Coutinhom koji ima osjetno manje minuta, Bayern na krilima ima klasične krilne igrače i to, uz Joshuu Kimmicha i Thiaga Alcântaru koji sjajno drže sredinu terena te odličnog Alphonsa Daviesa na lijevom beku, u praksi znači jako malo izmišljanja tople vode. Serge Gnabry i Kingsley Coman na krilima znače da Flickov Bayern igra jako slično onome što je igrao pod Juppom Heynckesom — direktno, intenzivno i s puno okomitih dodavanja.

Na kraju krajeva, atraktivnost Bayernova nogometa nabolje ilustrira činjenica da je Flick vodio 21 utakmicu u kojoj su njegovi igrači zabili 67 golova.

Iz te perspektive, Flickov ugovor do 2023. je sasvim zaslužen. Bayern igra jako dobro i to je zasluga trenera koji je tu momčad posložio i taktički i psihološki. To možda nije ni toliko važno u ovoj situaciji u kojoj se ne zna što će bit s ostatkom sezone, ali Bayern je prvi na ljestvici, a u Ligi prvaka ima zalihu od 3:0 i gotovo je sigurno u četvrtfinalu Lige prvaka, što pokazuje da je i rezultatski uspješan. Sve u svemu, čovjek je preporodio klub.

Međutim, koliko god dobar posao Flick radio, ostaje jedan problem koji ne može riješiti. Bayern je jedan od pet najboljih klubova na svijetu, a on sigurno nije jedan od pet ili 10 najboljih trenera na svijetu.

Klubovi poput Bayerna uvijek traže najviše. To u praksi znači najbolje igrače i najbolje trenere, sam vrh. Uostalom, izvrsnost uvijek privlači izvrsnost. Kao što je Salihamidžić rekao, nogomet se suočava s velikim izazovom i jasno je da Bayern neće moći platiti nekog trenera koliko je platio Pepa Guardiolu niti će sutra moći dovesti Diega Simeonea ili Jürgena Kloppa jer će novca, barem na neko vrijeme, biti manje, ali ovdje se radi o renomeu. Klub poput Bayerna mora imati zvijezde, mora tražiti izvrsnost na terenu i na klupi jer to generira pozornost medija, a to onda proizvodi lovu od koje klub živi. Može to biti neko afirmirano ime ili buduća zvijezda poput Juliana Nagelsmanna s kojim je Bayern već javno koketirao, ali jedan od pet najboljih klubova na svijetu mora imati jednog od 10 najboljih trenera na svijetu, to je prirodno stanje stvari u tom svijetu.

Dok rezultati budu dobri, Flick neće imati nikakvih problema, iako je trener za ova vremena. Međutim, kad upadne u prvu krizu — a upast će, jer svi treneri i sve ekipe na svijetu upadnu — tek ćemo onda vidjeti koliko Bayern vjeruje u njega i kakve planove Salihamidžić stvarno ima.

Ne propusti top članke