Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Gobert, čuvar obruča

Jazzov francuski Toranj zaslužio je puno više respekta

Zadnja izmjena: 30. siječnja 2020. Ilustracija Vladimir Šagadin/Getty Images

Kada se 2013. Rudy Gobert pojavio na NBA Draft Combine mjerenjima, oborio je dva rekorda: za najduži raspon ruku ikada izmjeren, za koji su se službenici morali protegnuti sve do 233 cm, i za najviši standing reach koji je išao u visinu do nevjerojatnih 292 cm. Uz dodatnih 216 cm visine odmah je dobio nadimak The Stifle Tower. Valjda drugačije nije niti moglo za momka odraslog u gradiću Saint-Quentinu sjeverno od Pariza i njegova monumentalnog tornja.

Sedam godina kasnije, Gobert je i dalje vlasnik jednih od najimpresivnijih fizičkih gabarita u NBA ligi koji se savršeno oslanjaju na njegovu fluidnost pokreta i agilnost, atipične za čovjeka takvih dimenzija. Kao završnu glazuru možemo dodati 117 kilograma, urođenu žilavost, košarkaški IQ i time dobijamo jednog od najboljih centara u ligi, a po mišljenju struke već dvije godine zaredom i najboljeg defenzivnog igrača lige, i tri uzastopne  godine člana najbolje obrambene petorke lige. Otuda i njegov drugi nadimak — The French Rejection.

Ako u ligi postoje one man offense igrači, onda je Gobert one man defense.

Kombinacijom visine, lateralne pokretljivosti i raširenih ruku gledajući Goberta lako stječete dojam da Utah Jazz nekad u obrani ima višak igrača. Njegova sposobnost da, zbog  fizikalija i osjećaja za prostor, bude de facto na dva mjesta odjednom stavlja suparničke napade na teške muke. Apsolutno sve se mijenja u ofenzivnoj koncepciji: kako napasti pick and roll, kako igrati kroz post, kako ići na ulaze i napadanje obruča i hoće li se obruč uopće napadati, jer suparnici najčešće, kada vide Goberta ispred sebe, odustaju od takve avanture.

“Danas svi treneri propovijedaju kako je obrana važna i dobiva utakmice. A kada dođe vrijeme za glasanje, ne žele nagraditi najboljeg defenzivnog igrača u ligi”

Pogledajte samo ovu sekvencu iz nedavne Jazzove utakmice protiv Brooklyn Netsa. Čak trojica igrača Netsa su odustala od ulaza i finiširanja na obruču kada su vidjeli Goberta ispred sebe. Ali ne radi se u ovom primjeru samo o njegovoj reputaciji i fizičkim dimenzijama; treba obratiti pozornost i kako je kod apsolutno svakog pokušaja Netsa on pravovremeno i precizno postavljen te kretnjama kontrolira reket čak i kad je lopta daleko od obruča. Umjetnost.

Ovakvih momenata ne manjka na svakoj Jazzovoj utakmici, koje je opet tako lako propustiti i ne primijetiti u današnjem NBA-u. U ligi je napadačka igra apsolutno preuzela primat, pravila idu u korist strijelcima i šuterima, a jedini highlightsi su oni napadački.

Krivnja medija

U današnjoj eri njegova je rola praktički davno zaboravljeni zanat.

Premalo se danas cijeni razlika koju Gobert radi svojom obranom, baš kao i njegova sposobnost da dominira utakmicom bez da bude dominantni strijelac. Ne treba vam bolja potvrda za ovo napisano od upravo aktualnih All-Star izbora. Na njima je Gobert dobio 622.699 glasova fanova za mjesto startera. Prema službenim rezultatima, to je među frontcourt konkurencijom osjetno manje od, primjerice, Carmela Anthonyja, Kristapsa Porziņģisa, Tacka Falla i Dwighta Howarda.

Ali to su fanovi; iz dvaju razloga nema razloga za preispitivanje njihovih odluka. Prvi je nepostojanje bilo kakvih kriterija po kojima se biraju igrači za All-Star. Ondje gdje nema kriterija ili pravila, izbor može biti bilo tko. Drugo, a nastavno na prvo, fanovi svake godine glasanjem za potrošene zvijezde, meme legende, maskote i nacionalne heroje od glasanja rade čistu travestiju. Većina prosječnih ili usputnih fanova NBA košarke od All-Star utakmice žele zabavu i cirkus, žele trice s centra, alley-oopove, minijature i driblinge te uživanje u suradnji najvećih zvijezda današnjice koji se kroz sezonu inače gledaju preko nišana. Tu je Gobert suvišan jer sa svojih 15 poena u prosjeku, od kojih su mahom svi pospremljeni ziceri, s dosadnih 68 posto šuta iz igre, nema što raditi. Njegove vještine i talenti s kojima ima izuzetnu moć utjecaja na igru kod takvih fanova nisu prepoznati.

Osim što je kvalitetno defenzivno pomaganje ili rotaciju teže prepoznati od crossovera ili trice preko ruke, za takvo stanje su krivi i mediji.

Nedavno se na Twitteru pojavilo zanimljivo istraživanje zastupljenosti pojedinih igrača u objavama utjecajnih medijskih kuća poput Bleacher Reporta, ESPN-a, SportsCentera itd. Od početka sezone Gobertovo se ime među takvim objavama našlo, vjerovali ili ne, svega dvaput. Da, dvaput. I to prvi put u videu kako Kelly Oubre zakucava pored njega, a drugi put kako ga je Chris Paul predriblao. Dakle, najbolji defenzivni igrač lige i jedan od najboljih centara lige ne samo da uopće nije zastupljen u objavama, nego ga se tretira uz porugu. Zašto onda očekivati od fanova da budu ozbiljni s glasanjem ili da se košarkaški opismene?

Glasanje za All-Star ide dalje. Nakon fanova, medija i igrača, treneri će za nekoliko dana odabrati rezerve za All-Star utakmicu i tu bismo mogli vidjeti koliko Gobert doista vrijedi i pripada li kremi. Prošle godine Gobert nije ušao među rezerve i ta odluka je izazvala gomilu polemika, a svoj obol raspravi dao je i on sam.

“Bio sam iznenađen. Svi znamo kako liga funkcionira i u kojem smjeru ide. Znao sam da postoji mala šansa da neću biti zabran, ali ovo je baš iznenađenje”, kroz suze je govorio Gobert i nastavio: “Ovo je nepoštovanje ne samo prema meni, nego i prema organizaciji i igri. Jer danas svi treneri propovijedaju o obrani, kako je obrana važna i dobiva utakmice. A kada dođe vrijeme za glasanje, ne žele nagraditi najboljeg defenzivnog igrača u ligi.”

“On zapravo kreira napad”

Gobert je na draftu odabran kao 27. pick, zbog čega nosi taj broj na dresu. U rookie sezoni nije sakupio niti 500 minuta na parketu nego se kalio u Bakersfield Jamu u razvojnoj ligi. Kada je došao u ligu bio je nekoordiniran, spor, fizički slab i imao je ogromnih problema s hvatanjem najosnovnijih dodavanja. Ali prionuo je poslu i s Alexom Jensenom, pomoćnim trenerom u Jazzu, istesao se u ovo što je danas: teretana za mišiće, boks za brzinu ruku, hvatanje teniskih loptica i lopti za američki nogomet koje je ispaljivao Jensen za bolju kontrolu lopte.

Francuski Toranj dobro zna kroz što je sve prošao da bi došao do razine na kojoj je sad, i zato u njegovoj izjavi o nepoštovanju i nepravdi koja mu je lani nanesena nema egotripa ili emocionalne nezrelosti. Gobert traži respekt i priznanje za svoj rad jer zna koliko vrijedi.

Iako ga se često pokušava prikazati kao jednodimenzionalnog igrača ili onog koji igra samo u jednom smjeru, on to definitivno nije.

“On je naš najvažniji ofenzivni igrač”, izjavio je lani Jazzov GM Dennis Lindsey, savršeno svjestan da na rosteru ima Donovana Mitchella koji je lani u prosjeku ubacivao 23,8 poena naspram Gobertovih 15,9. Vrlo vjerojatno se Lindseyjev stav nije mijenjao ni ove godine kada Mitchell ubacuje 24,7 poena i kada je na rosteru Bojan Bogdanović, ponajbolji šuter u ligi sa svojih 21,1 poena, a najskuplji igrač je Mike Conley. Gobert je i dalje okidač napada, trenutno osmog najboljeg u ligi, i to zbog dvije svoje elitne vještine: rolanja prema obruču i postavljanja blokova.

U zadnje dvije sezone Gobert je bio u ligaškom vrhu po screen assistima, u ovoj je i dalje vodeći, dok je u sezoni 2015./2016. bio drugi iza Marcina Gortata. Njegovi blokovi u pick and rollu oslobađaju bekove ili ih koriste šuteri da bi se riješili čuvara i istrčali na šut. Istovremeno, Gobert je jedan od najboljih rolera nakon picka u ligi što po defaultu otvara prostor drugim igračima. Pogledajte ponašanje obrane kada Gobert rola prema obruču: centar se boji utrčavanja iza leđa i zakucavanja pa pušta beka, ili izlazi više na beka, što traži rotaciju obrane s trice prema reketu, što opet ostavlja suparničke šutere same u korneru ili na trici.

“Njegova sposobnost da radi pritisak na obruč svojim rolanjem je oblik penetracije”, rekao je trener Quinn Snyder i još dodao: “Moraš paziti na njega, privlači pozornost obrane baš kao što privlače driblinzi i ulazi. On zapravo kreira napad. Njegova napadačka igra nije nešto što je uvijek lako vidljivo.”

All-Star igra u oba pravca

To što Utah ove sezone ima jedan od najboljih napada u ligi još je na jedan način povezano s Gobertom. Nakon godina tavorenja u prosječnosti ili ispodprosječnosti, Jazzeri su ovog ljeta odlučili napraviti zaokret u filozofiji, pa su potpisivanjem slobodnih igrača i tradeovima dizajnirali moderan napadački sistem s četvoricom šutera oko Goberta. Odustajanje od defenzivne filozofije i postave s dvojicom klasičnih visokih posljedica su upravo Gobertovih defenzivnih kvaliteta. Defenzivnog igrača (Derricka Favorsa) su zamijenili šuterom (Bogdanović) bez da se osjetio defenzivni pad. Franšiza se mogla odlučiti na takav korak baš zato jer se znalo da će obrana s Gobertom, bez obzira s kim bio okružen, ostati sjajna (trenutno osma obrana lige).

Trenutno ne postoji defenzivna statistička kategorija u kojoj Rudy Gobert nije među najboljim igračima u ligi. Svejedno, njegova najveća vrijednost krije se u zaštiti obruča.

Već godinama unatrag Utah je najbolja ili među najboljim ekipama u ligi po dopuštenim pokušajima na obruču i po suparničkoj realizaciji. Ekipe se naprosto ne usuđuju napadati Goberta, koji ove sezone suparnike drži na 61 posto realizacije na obruču. Iz zaštite obruča proizlazi druga važna stvar u defenzivnoj shemi, a to je da ostali obrambeni igrači ne trebaju pomagati Rudyju u reketu, nego mogu stajati blizu šuterima na trici. Jazz je godinama u vrhu po dopuštenoj suparničkoj realizaciji i pokušajima ne samo oko obruča, nego i s trice. Dakle, Rudy direktno tjera suparnike iz reketa, indirektno s trice, a to su danas dva najvažnija i najučestalija šuta u košarci.

Utah je trenutno s omjerom 32-13 druga momčad Zapadne konferencije s top 10 obranom i napadom. Gobertov utjecaj na rezultate i igru u oba pravca je na All-Star razini i nemjerljiv je. Često i nevidljiv i lako se izgubi s pogledom fiksiranim samo na suhu statistiku i highlights. To što Francuz nije glamurozan kao većina onih koji će se 16. veljače naći na parketu u Chicagu ne znači da njegova zvijezda slabije sjaji.

Ne propusti top članke