Ključni detalj utakmice bila je ozljeda Arijana Ademija. Dinamo je protiv Young Boysa u uzvratnom susretu završnog pretkola Lige prvaka imao rano vodstvo na Maksimiru i 1-1 iz prve utakmice, ali tada se ozlijedio kapetan, a jedini prava zamjena na klupi bio je Ivan Šunjić.
Pristigao tog ljeta iz Lokomotive i prethodno korišten isključivo kao ‘taktička’ zamjena, igrač koji je ulazio pri zatvaranju rezultata, morao je preuzeti odgovornost na najvažnijoj poziciji u sustavu. Tada neiskusni Šunjić se nije snašao, a Švicarci su to koristili spuštanjem svog visokog napadača Guillaumea Hoaraua, koji je vješto koristio prednost u visini i stvarao ključnu razliku na terenu.
Od utakmice protiv Young Boyse do kraja sezone Šunjić je pokazao izraziti napredak, posebno vidljiv kroz utakmice Dinamova europskog proljeća. U pobjedama nad Viktorijom iz Plzeňa i Benficom bio je uvijek na pravom mjestu zatvarajući svaki centimetar prostora između linija. Agresivan i pravovremen, postao je više od samo zamjene za Ademija.
Tijekom sezone Šunjić je po utakmici osvajao 2,8 lopti iz 4,6 pokušaja (61 posto uspješnosti), presjecao pet lopti (1,86 na suparničkoj polovici terena) te dodavao s 83 posto točnosti uz 0,6 točnih završnih dodavanja prema šesnaestercu iz 1,8 pokušaja. U prosjeku je dobivao 7/15 duela, od čega 4,4/10 u fazi obrane i 2,9/5 u napadu. U gotovo svim ključnim statističkim kategorijama pokazao je napredak u odnosu na prethodnu sezonu i, iako se ne može uspoređivati kontekst unutar kojeg je igrao u Lokomotivi s onim u Dinamu, definitivno je napravio korak dalje u svom igračkom razvoju i pokazao da može biti itekako koristan prvaku.
Dinamo sad mora pronaći zamjenu, a to neće biti lak zadatak
No, prostora za napredak ima još.
Primjerice, čak devet žutih kartona u 24 prvenstvene utakmice definitivno je previše za Dinamova igrača, osobito kad uzmete u obzir da su mu domaći suci koji put znali i progledati kroz prste. Također, u utakmici protiv Benfice u Zagrebu je cijeli susret odigrao na visokoj razini samo da bi jedan trenutak neopreznosti i dekoncentracije platio žutim kartonom koji ga je isključio iz uzvrata u Portugalu. Ademi je tada ponovno bio odsutan zbog zdravstvenih razloga, Nikola Moro i Amer Gojak nisu uspjeli nadoknaditi njegov izostanak i modri su ispali iz Europe.
Dinamo si stvorio problem
Iako je za očekivati da bi Šunjić u još jednoj sezoni s Dinamom dodatno napredovao, a imao bi dovoljno minuta zbog manjka konkurencije na poziciji i Ademijevih kontinuiranih problema s ozljedama, Dinamo je odlučio prodati Šunjića u Birmingham City za navodnih osam milijuna eura plus bonusi. Samo nekoliko mjeseci ranije igrač je potpisao novi, petogodišnji ugovor, igra na poziciji koja je u kontekstu reprezentacije deficitarna, a potencijalni plasman u Ligu prvaka stavilo bi ga u veći izlog i povećalo cijenu. Ali Dinamo je imao druge planove.
Pitanje je, naravno — zašto?
Vjerojatno nije bilo ozbiljnjih ponuda za druge igrače, vjerojatno su i u klubu smatrali da je to najveći iznos koji za njega mogu dobiti. Treba podsjetiti na to da je Dinamo prošlog ljeta prodao Antu Ćorića, Bornu Sosu i Ivana Fiolića za novac kojega nijedan od tog trojca danas više ne vrijedi i njihovi kupci teško se mogu smatrati pobjednicima u tim odrađenim poslovima. Također, Šunjićeva odšteta strši ako pogledamo iznose plaćene za druge igrače iz HNL-a na njegovoj poziciji; isključimo li Antu Palaversu koji nije ‘klasični’ zadnji vezni, nijedan drugi igrač s te pozicije nije prodan za više od pet milijuna eura.
S druge strane, Dinamu je njegovom prodajom sebi stvorio potencijalno vrlo ozbiljne probleme uoči europskih izazova koji će klubu odrediti sezonu. Morat će pronaći zamjenu, a to neće biti lak zadatak.
Ademi je često ozlijeđen i svake godine igra sve manje utakmica, Moro i Gojak su pokazali da ne mogu kvalitetno igrati ‘šesticu’ u europskim utakmicama, dok je ulazak igrača s drugih pozicija ili B ekipe suviše rizičan. Kupnja je jedini izlaz, s tim da domaće tržište ne nudi dovoljno kvalitetno rješenje za ono što Dinamu treba, dok povijest dovođenja igrača na poziciju defenzivnog veznog u Maksimiru nimalo ne ohrabruje. Adrian Calello, Gonçalo, Jonas, Tongo Doumbia bili su skupo plaćeni stranci koji ni po čemu nisu opravdali očekivanja, sasvim suprotno od Šunjića. Čak i ako klub uspije naći zaista kvalitetno rješenje, pitanje je koliko će mu trebati da se uklopi u momčad – a Dinamu vrlo brzo slijede presudni susreti.
I to je samo dodatni razlog zašto su u Dinamu mogli, i vjerojatno trebali, ostaviti bivšeg kapetana mlade reprezentacije barem još jednu sezonu u svojim redovima. A o eventualnim dodatnim razlozima zašto to ipak nisu učinili možemo tek nagađati.
Uklapa se u engleski nogomet
Bilo kako bilo, Dinamov ratnik sredine terena uskoro će voditi bitke u nešto svjetlijoj nijansi dresa, Birminghamovoj. Odabir kluba također otvara nova pitanja.
Plavci su prošlu sezonu završili kao tek 17. u Championshipu, a zadnji put su bili bolje plasirani od toga prije tri sezone. Od tada do sadašnje situacije su promijenili čak šest trenera, a sedmi Pep Clotet – zapravo je još u ulozi caretakera nakon otkaza Garryju Monku u lipnju. Osim po borbi za opstanak u ligi proteklih sezona, klub je poznat po oduzimanju devet bodova lani zbog prevelike potrošnje u odnosu na prihode, što je između ostaloga razlog zašto se morali odreći dvojice najboljih igrača — najbolji strijelac Che Adams prodan je Southamptonu, a najbolji asistent Jota gradskom rivalu Aston Villi.
Iako problema ne nedostaje, a ambicije su upitne, navijači su i dalje vjerni i prosječna domaća gledanost je prošle sezone bila 22.483 gledatelja po utakmici, odnosno 76 posto ukupnog kapaciteta stadiona. Šunjić je sam teško moći preokrenuti negativne klupske trendove, ali svojim borbenim duhom i zalaganjem vrlo vjerojatno će osvojiti srca navijača. S obzirom na to da se stilom igre uklapa u otočki nogomet, možda dolazak u Birmingham bude početak njegove poduže karijere u Engleskoj.
A Dinamo bi i puno prije toga mogao zažaliti zbog ove odluke.
