Kada je voljom ždrijeba za Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014. nogometna reprezentacija Kostarike smještena u “Grupu smrti” sa suparnicima koji između sebe imaju sedam naslova svjetskih prvaka, teško je bilo predvidjeti da će umjesto ekspresnog povratka kući završiti kao pobjednik skupine. Kostarikance će tek trik tadašnjeg izbornika nizozemske reprezentacije Luisa van Gaala s ubacivanjem u igru rezervnog golmana u posljednim minutama produžetaka četvrfinalne utakmice i lošije izvođenje jedanaesteraca koji su potom uslijedili koštati ispadanja s prvenstva.
Kostarika na prvenstvu u Rusiji neće ponoviti iznenađenje od prije četiri godine. Fenomenalan pogotak Aleksandra Kolarova u utakmici protiv Srbije i poraz od selekcije Brazila znači da su njeni reprezentativci nakon dva kola prisiljeni spakirati kofere. Bez osvojenih bodova rezultatski predstavljaju najlošiju ekipu na prvenstvu. Zanimljivo je da su uprkos tome uspjeli držati u neizvjesnosti jednog od glavnih favorita za naslov prvaka sve do samog kraja susreta.
Četiri godine ranije Kostarika nije priredila samo prvoklasno iznenađenje, nego je ustanovila i obrazac ponašanja na osnovu kojeg, uprkos limitiranom kadru kojim raspolaže, može ostati kompetitivna i stvarati probleme mnogo kvalitetnijim suparnicima. Prihvativši limite ekipe kojom raspolaže, izbornik Oscar Ramirez je i na ovom prvenstvu od Kostarike napravio tim koji frustrira suparnike u nadi da će to rezultirati njihovim nestrpljenjem i iznjedriti greške koje će moći iskoristiti.
U tu svrhu Kostarika nerijetko drži svih 10 igrača iza lopte u 30-ak metara od gola Keylora Navasa. Zahvaljujući kompaktnom bloku eliminira opasnost u međuprostoru i iza zadnje linije, na taj način ograničavajući suparnika na značajno manje efikasne napade po bokovima.
Za razliku od klasičnog bunkera koji za cilj ima isključivo obranu vlastitog gola, kakav je u dvoboju protiv Španjolske demonstrirao Iran, Kostarika će iskoristiti svaku priliku da izolira i zatvori suparnika na boku, a potom po osvajanju lopte i napadne prostor iza njegovih leđa.
U jednoj takvoj situaciji Johan Venegas i Christian Gamboa udvajaju Neymara, kradu mu loptu, a zatim preko Celsa Borgesa i Marca Ureñe otvaraju kontranapad. Borgesova lopta za Vanegasa u ovoj situaciji završava izvan granica igrališta, ali će na sličan način u drugom poluvremenu Kostarikanci doći do najbolje situacije na utakmici pred Alissonovim golom.
Neymar: Utrka s vremenom
Brazilski izbornik Adenor Leonardo Bacchi, poznatiji kao Tite, nije želio koristiti trikove da bi eliminirao Kostariku sa Svjetskog prvenstva. Umjesto toga morao se voditi kompletnim spektrom znanja i vještina koje je stekao tijekom trenerske karijere da bi svoju ekipu doveo do prve pobjede na Mundijalu.
Brazilcima će biti potreban Neymar koji igra na granici razuma ukoliko žele opravdati ulogu prvog favorita
Brazil je u Rusiju umarširao tako brzo da je domaćina zatekao sa kuhinjom punom neopranog suđa i prašnjavim televizorom bez heklanog tabletića. Brazilci su prvi osigurali plasman na prvenstvo zahvaljujući nizu od sedam uzastopnih pobjeda u kvalifikacijama po Titeovom preuzimanju reprezentacije i negdje na tom putu se prometnuli u prvog favorita za osvajanje trofeja. Dok je Tite ostajao vjeran svojoj politici rotiranja kapetana u svakoj narednoj utakmici, Neymar je izrastao u najproduktivnijeg igrača kvalifikacija, i to ne samo onog južnoameričkog dijela, a onda se ozlijedio.
Pobjeda u utrci s vremenom značila je da će Neymar ipak zaigrati na Svjetskom prvenstvu, ali i da je Brazil veći dio priprema, kada je trebao raditi na razvoju složenih mehanizama u igri, proveo bez svog najboljeg igrača. Onih par tjedana pred natjecanje jedina su prilika izbornicima za svakodnevni rad sa ekipom. Kako pripreme dolaze na kraju iscrpljujuće klupske sezone, primarni cilj za izbornike je dovesti svoje igrače u optimalnu fizičku formu, što mnoge ekipe ostavlja s jednostavnim rješenjima u igri. U konačnici takvi potezi rezultiraju lošim nogometom na turniru gdje se uglavnom vodi računa o čuvanju vlastite mreže, dok je napad prepušten iskri genijalnosti pojedinaca.
Brazil nije izuzetak od tog pravila.
Tite je nedostatak sistemskih rješenja u posjedu lopte priznao na samom početku prvenstva, umjesto Fernandinha uvrstivši u početnu postavu Coutinha, za kojeg će se već u prva dva kola ispostaviti da je ključni igrač ove ekipe. Ne toliko zbog bodova koje je donio svojim ‘Hail Mary’ akcijama, koliko zbog toga što mu polazi za rukom da poveže tim i tako od njega napravi nešto više od skupine pojedinaca na terenu u majicama iste boje.
Suze na kraju
Kako Tite ne može zamisliti vezni red svoje ekipe bez Casemirova odbrambenog učinka niti bez Paulinhovih agresivnih utrčavanja iz drugog plana koja su ga prvo učinila standardnim reprezentativcem, a onda mu omogućila i transfer u Barcelonu, Coutinho je dobio priliku da svojom riskantnom igrom u posjedu maksimalno ubrza brazilske napade.
Rizik od gubitka posjeda u takvoj igri smanjuje odlična struktura ekipe. Težište napada nalazi se na lijevoj strani terena, gdje Brazilci uz Coutinha imaju Marcela i Neymara. Marcelove navike u igri daju slobodu Neymaru da bira i napada najranjivije mjesto u suparničkoj postavci. Na drugoj strani terena Tite još jednom ljubimcu stvara uvjete u kojima njegovo najjače oružje može doći do izražaja. Paulinhovo vrebanje prilika iz drugog plana kompenzira pozicioniranje Williana i Fagnera. Uvlačenjem u sredinu terena desni bek brazilske reprezentacije vraća stabilnost ekipi i stvara preduvjete za kvalitetan kontrapresing, dok Willian nastoji maksimalno raširiti protivničku zadnju liniju i na taj način otvoriti međuprostor za utrčavanja iz drugog plana.
I pored terenske inicijative zahvaljujući kojoj su dvije trećine vremena imali loptu u svom posjedu, Brazilci su posljednji zvižduk suca Björna Kuipersa u prvom poluvremenu dočekali sa samo jednim šutom u okvir gola, što je bio znak za uzbunu.
Potragu za adekvatnim kadrovskim rješenjima koja će njegovom timu donijeti trijumf Tite je počeo prije susreta ostavljanjem indisponiranog Danila na klupi, a nastavio uvođenjem Douglasa Coste umjesto Williana početkom drugog poluvremena. Costa je fenomenalan igrač u izolacijama kada driblingom nastoji riješiti situacije protiv svojih čuvara, a kako je Kostarika još na početku susreta ponudila bokove, njegovo prisustvo na terenu kojim će dodatno opteretiti suparnika bilo je očekivano.
Pogođeni okvir gola, par genijalnih Navasovih obrana, korištenje VAR tehnologije za poništavanje odluke o jedanaestercu i prije svega odlična zonska obrana momčadi Kostarike u nastavku susreta učinila je da Brazilci osjete kako im lagano počinje izmicati tlo pod nogama.
Još sredinom drugog poluvremena Tite je odlučio uvesti još jednog napadača u igru. Roberto Firmino je zamijenio Paulinha. Upravo se taj potez ispostavio ključnim za konačni ishod utakmice, jer su s dvojicom napadača u šesnaestercu konačno mogli kvalitetno vezati suparničke stopere. U prvoj minuti sudačke nadoknade nakon Marcelova centaršuta prostor nastao pucanjem zadnje linije protivnika koristi Coutinho, prihvata spuštenu loptu i krade pobjedu.
Brazilci su mogli odahnuti. Na semaforu je stajalo 96:49 kada je Neymar postigao drugi gol na utakmici, službeno najkasniji gol još od prvenstva 1966. u Engleskoj koji ga je gurnuo na treće mjesto vječne liste strijelaca nacionalne selekcije. Ispred njega su sada samo Pele i Ronaldo. Suze na licu označile su kraj agonije kroz koju je prošao pred prvenstvo. Utrka s vremenom ipak je ostavila tragove. Tite je u najavi utakmice rekao da tek u četvrtfinalu očekuje potpuno spremnog Neymara.
Put među osam najboljih ekipa na svijetu je upravo postao mnogo lakši i izgledniji, ali ondje će Brazilcima biti potreban Neymar koji igra na granici razuma ukoliko žele opravdati ulogu prvog favorita i vratiti se kući sa trofejem.
