Od Zmajčeka se, doduše, nije previše ni očekivalo budući da je već odavno postalo sasvim jasno kako su Ljubljančani grdno pogriješili već u selekciji kadra, ali od Zadra se ipak očekivala kudikamo pristojnija izvedba, osobito kad se uzme u obzir da su netom prije pokupili sve najvažnije pojedinačne nagrade za osnovni dio sezone: Luka Božić za najboljeg strijelca i najkorisnijeg igrača natjecanja, a Danijel Jusup za najboljeg trenera ABA lige.

I onda kada su trebali zorno demonstrirati na osnovi čega su stekli takve počasti, dogodio se hladan tuš.

Jusup u svom sastavu ima samo dvojicu igrača koji odskaču klasom; ako u susretima s najjačima savršeno ne funkcioniraju obojica, onda se Zadar nađe u ovećim nedaćama

Zadar je većim dijelom okršaja u Morači djelovao ispuhano, a u drugom poluvremenu i sasvim nemoćno naspram vrlo koherentnog domaćina, dok je najviše razočarao upravo Božić sa zbilja siromašnom izvedbom, barem za svoje standarde. Igrač koji je tijekom čitave sezone dominirao u najvažnijim statističkim kategorijama (20,6 poena, osam skokova, 6,2 asistencije prosječno) odigrao je svoju uvjerljivo najslabiju utakmicu, ostavši na mizerna dva poena uz tri skoka i šest asistencija; MVP je bio ne samo šuterski indisponiran, nego i ostao lišen one liderske crte koja ga je svih ovih mjeseci krasila.

Dakako, mnogo se toga pitalo i suparnika. Budućnost je jedna od rijetkih momčadi iz regije kojoj se Zadar ne može fizički nametnuti, a tome treba pridodati podatak da je to jedina abaligaška ekipa protiv koje Jusup u ove dvije sezone nije uspio doći do pobjede u mnoštvu pokušaja (na koncu 0:7). Premda su Zadrani protiv vrlo agresivne obrane uspijevali održati egal u broju izgubljenih lopti (14 naspram podgoričkih 15), morali su potpisati kapitulaciju u skoku (38:24 za domaće), a opći je dojam bio da su u napadu udarili u zid. Naprosto su bili istjerani iz reketa i previše se oslanjali na vanjski šut, a kad ih je stala služiti trica te kada su Podgoričani ustabilili svoju defenzivnu tranziciju, Zadar je naprosto ostao bez pravog odgovora na visoki intenzitet koji su domaćini nametnuli u oba smjera.

Ipak ostaje žal

“U drugom poluvremenu smo se raspali, ali ne mogu previše zamjeriti igračima.”, poručio je Jusup nakon utakmice te pojasnio: “Ovo nam je 64. utakmica sezone, stalno smo u autobusu i to je izuzetno iscrpljujuće. Više ne znamo ni što igramo, ni protiv koga igramo”, okrenuo je strelicu odgovornosti prema nesnosnom rasporedu, odnosno prema previše utakmica koje donosi trokružni sustav domaćeg prvenstva. Primjedba je svakako na mjestu, ali to se znalo i ranije, stoga je Zadar trebao pronaći način da osvježi nositelje prije uzvrata kako bi uspjeli pokazati svoje pravo lice.

I Zadrani su nekako uspjeli sklepati puna tri dana za regeneraciju i pripremu utakmice, pa su stvari energetski izgledale mnogo bolje.

Jasno, u tom je segmentu pomogla i domaća publika. U uzvratu je Zadar dobio bitku u skoku (36:31) i više insistirao u pokušajima tranzicije, budući da je bilo očigledno kako u pozicijskoj košarci teškim mukama dolazi do poena. Međutim, Budućnost je gubitak skoka anulirala boljom kontrolom posjeda (samo devet izgubljenih lopti naspram zadarskih 15) te jako dobrom defenzivnom tranzicijom najvećim dijelom susreta; čak i u trenucima kad su bili brojčano nadjačani, Podgoričani su zahvaljujućim pametnim postavljanjima i svojim stasitim tjelesima natjerali domaćine na brojne promašaje iz više nego izglednih situacija (na koncu je Zadar ubacio tek 10 poena iz tranzicije).

Što se tiče pozicijskih napada, njihov je uspjeh ponajviše ovisio o tome hoće li se Božić uspjeti resetirati. U Podgorici je obruč gotovo čitavo vrijeme napadao na sebi nesvojstven način, prvenstveno igrajući licem prema košu okomito s perimetra uz veliki broj driblinga, kao da se već sad, u najnezgodnijem trenutku, odlučio pripremati za izazove koji ga navodno čekaju u Valenciji. I dok je u prethodnim mjesecima protiv slabijih suparnika ta promjena stila polučila značajni učinak, protiv defenzivno čvrstih Crnogoraca itekako se vidjelo da insistiranje na bekovskom načinu igre Božića vodi u mutne vode.

Zato je u uzvratu Jusup poduzeo mjere da se Božića vrati na poznati teren, odnosno da mu se mnogo više spušta lopta za igru leđima. Andrej Žakelj pripremio je više nego solidna rješenja za taj problem: Božićev primarni čuvar bio je kršni i krakati Andrija Slavković, a usto su mu suigrači žurno pomagali udvajanjima. To je ponovo prikočilo zadarskog MVP-ja u postizanju koševa (14, od čega dobar dio kad je utakmica bila odlučena), ali je zato jako dobro koristio skupljanje suparničke obrane kako bi razigravao suigrače (10 asistencija), a također je znatno povećao prisutnost na skoku (devet skokova).

Kada se sve zbroji i oduzme, Božić ponovo nije bio onaj pravi, ali se ipak iskupio, dok je ponovo razočarao Dario Drežnjak. Jusup u svom sastavu ima samo dvojicu igrača koji odskaču klasom; ako u susretima s najjačim abaligašima savršeno ne funkcioniraju obojica, onda se Zadar u pravilu nađe u ovećim nedaćama u napadu. A kad druga violina momčadi u četvrtfinalnoj seriji trice šutira 1/13, to se zbilja teško može nadoknaditi. Drežnjak se trudio, poduzimao inicijativu, ali naprosto je u najgorem trenutku upao u šutersku krizu, a ovako složeni Zadar to nije uspio preživjeti.

Ne samo što je Budućnost osjetno kvalitetnija i šira od Zadra (10 igrača u značajnoj minutaži naspram Jusupove sedmorke), nego je usto pokazala da je u jako dobroj formi, za razliku od Zadrana koji su na trenutke djelovali uistinu isušeno i izmučeno. Zato ovo ispadanje u kontekstu same četvrtfinalne serije ne djeluje toliko bolno, ali ipak ostaje veliki žal što jedna sjajna priča nije dobila bolji završetak.

Božić je na svojim leđima vratio Zadar u gornji dom regionalne košarke, ali napraviti nešto više od toga u ovakvim okolnostima jednostavno nije moguće.