Ovih dana je dosta popularno mišljenje po kojemu su Golden State Warriorsi ostali izazivači; mišljenje koje se bazira na pretpostavci da s Klayom Thompsonom u pogonu u vrijeme playoffa ova momčad nije značajno slabija od onih klasičnih verzija bez Kevina Duranta. Jedna od njih se neočekivano pojavila i u zadnjem doigravanju nakon što su započeli Durantovi problemi s nogom — prvo protiv Houston Rocketsa, zatim i protiv Toronto Raptorsa.
Imaju li ovakva uvjerenja temelje ili se radi tek o površnom pogledu na stvari koji ne zadire dublje od činjenice da su na rosteru ostali dokazani šampioni kao što su Steph Curry, Draymond Green i spomenuti Thompson, čija imena sama po sebi tjeraju fanove od crnih prognoza iz pukog respekta prema minulom radu?
Krenimo od optimalnog scenarija potrebnog da bi Warriorsi uopće nalikovali na najbolju verziju sebe, scenarija koji definitivno mora uključivati nekoliko stvari. I to fundamentalno važnih.
Prije svega, tu mislim na MVP razinu igre Stepha Currya i to, po mogućnosti, prezentiranu svaku večer. Iako ni ovo što je lani igrao nije bilo loše, dapače, odrađeno je na broju utakmica koji je daleko od optimalnog, posebice u novim okolnostima (69 je OK kada imaš Duranta i Thompsona da nose teret). Zatim trebaju Klaya u akciji od veljače i to na minimalno 80 posto. Barem da tricu gađa 40 posto jer ne možemo realno očekivati da odmah ulazima stvara pritisak te da još igra i elitnu obranu. Na kraju moraju dobiti Draymonda s optimalnom kilažom i napaljenog igrati obranu svake večeri.
Iluzorno je očekivati da će, jednom kad se dokopaju doigravanja, biti išta više od prolaznika
Ako budu imali ovo, naravno da Warriorsi imaju šanse biti faktor u doigravanju. Samo što se baš zbog svega navedenog javlja skepsa, jer tu govorimo o trojici najvažnijih igrača od kojih svaki ima legitimni upitnik iznad glave. Dakle, u startu je izglednije da ipak sva trojica neće biti najbolje verzije sebe onda kad bude najpotrebnije. Na kraju krajeva, čak i kroz manje bitne periode u regularnoj sezoni bez optimalnih uvjeta neće biti nimalo lako pobjeđivati u tolikoj mjeri da si osiguraju povoljnu situaciju u playoffu. Ili da uopće uđu u playoff u konkurenciji u kojoj još barem desetak franšiza ima i talenta i motivacije pokušati ostvariti isto.
A evo i zašto su trenutno veći izgledi da uopće ne ugledaju doigravanje nego da se u jednom trenutku uključe u borbu za naslov.
Pola godine rehabilitacije
Steph je u zadnje dvije sezone odigrao manje od 70 utakmica.
S obzirom na to da su mu 32 godine i da će trošiti ogromnu količinu energije kako bi kreirao šutove sebi i drugima, itekako je realno da će u nekim momentima biti ili nedostupan, ili da će igrati s nekom sitnom ozljedom koja će utjecati na učinkovitost. Recimo da tek tu i tamo propusti po tjedan kako bi odmorio gležnjeve, plus da propusti još nekoliko back-to-back utakmica. Koliki score mogu očekivati Warriorsi u tih 12-ak utakmica bez njega, pogotovo zato jer su na Zapadu i jer im se lako može dogoditi da ovakvi zapleti upadnu u nezgodan dio rasporeda? I što ako ih propusti 20?
Draymondova forma ne bi trebala biti upitna — to što ovo pitanje uopće moramo postaviti je problem, jer govori nešto o dotičnom i njegovom profesionalizmu. Srećom po Warriorse, ovaj put postoji velika šansa da čovjek bude maksimalno spreman od starta sezone — što zbog toga jer je valjda svjestan puno veće odgovornosti koja ga čeka sada kada nema Duranta kao ultimativne zaštitne mreže, što zbog činjenice da ide po novi ugovor. Posebice zbog ovog zadnjeg.
Klay je šljaker i uvijek fizički vrhunski pripremljen, usto i očiti dobitnik na genetskoj lutriji. Nevjerojatno je da čovjek može sezonu za sezonom igrati u istom ritmu i to u oba smjera i da gotovo nikad nije osjetio neki problem do onog nesretnog pada na koljeno. Uglavnom, možete se kladiti da će se vratiti spremniji od prosječnog košarkaša i da će trpati. No, može li ta učinkovitost biti na očekivanoj razini?
Šutirati neće zaboraviti, ali nekako ne mogu zamisliti da nakon pola godine rehabilitacije odmah istrči na parket i počne napadati iz driblinga i eksplozivno mijenjati smjer kretanja u obrani. Pa i u napadu, jer ne zaboravimo da je upravo promjena smjera kretanja prilikom otvaranja bez lopte njegovo najveće oružje. A za to je potreban zdrav prednji ligament koljena koji podnosi najveći teret prilikom takvih radnji. Klay je jedan od najboljih šutera svih vremena, samo nekako sumnjam da će, bez obrambenog učinka i bez dovoljno onih ulaza koje završava školskim polaganjima ili onim patentiranim skok‐šutom s jedne noge, trice iz spot-upa biti dovoljne.
Ok, sada kada smo se dotakli šire slike, pokušajmo stvari prikazati još konkretnije.
Haklanje dva-na-dva
Warriorsi su momčad koja je najveći dio svoje napadačke kvalitete crpjela iz šuterske efikasnosti. Nisu baš u stanju kontrolirati loptu na elitnoj razini, nemaju previše moći u napadačkom skoku i pogotovo sad, kad nema Duranta, nemaju pojedinca koji redovito može doći na liniju slobodnih bacanja. Dakle, nekako se nameće zaključak da su u ovoj verziji još više ovisni o šutu.
OK, recimo da Steph uspije održati svoju efektivnu kvalitetu oko 60 posto, što je, s obzirom na potrošnju koja neće biti ispod 30 posto, u vakumu dovoljno za solidan napad uz četvoricu prosječnih NBA igrača, kamoli uz nešto više talenta. Njegov visoki učinak je realno očekivati jer je u pitanju Steph, iako treba biti jasno da ga baš i neće biti lako ostvariti u kontekstu u kojem će svaka obrana moći birati hoće li ga udvajati ili utrajati.
Dva sljedeća najefikasnija šutera više nisu tu. Dobro, Andre Iguodala je sa svojom mikroskopskom potrošnjom relativno nebitan i, u suštini, Fonz McKinnie je solidna zamjena za takav tip igrača. Malo uzima, puno daje. Samo, tu se javlja pitanje koje fokus vraća na problem dubine — ako je McKinnie novi Iggy, a tko je onda novi McKinnie? I dok je ovo manji problem napadački (nećemo sada o obrani gdje pad s Iggya na McKinniea valjda ne treba naglašavati), onaj puno veći vezan je uz gubitak još jednog ultra-efikasnog čovjeka — Durantov elitni učinak morat će zamijeniti D’Angelo Russell.
Russell je lani dobio gomilu utakmica za Netse u završnici, ali, Russell je šuterski, usprkos izuzetnih 37 posto za tricu (kažem izuzetnih jer je uglavno potezao iz driblinga i uz visoku potrošnju od preko 30 posto), bio ispodprosječan igrač u napadu. Razlog je taj što momak može finiširati u sredini samo ako doslovno nikoga nema u blizini — njegovi pokušaji kroz gužvu uglavnom završavaju kao promašaji. Iako je iznadprosječan šuter na dugoj dvici, što često koristi da maskira manjak eksplozivnosti na ulazu, ta manjkava realizacija na obruču je problem jer, osim što ne donosi poene u najefikasnijim situacijama, otvara čiste šanse suparnicima u tranziciji.
Stvari su još gore po Russella kada uzmemo u obzir i slobodna bacanja, odnosno, ako efektivni šut koji uključuje dvice i trice zamijenimo s kompletnom šuterskom slikom koja uključuje i šutove za jedan poen. Naime, Russell premalo dolazi na liniju da bi kompenzirao manjak poena na obruču.
Može li ovako jednodimenzionalni strijelac popraviti efikasnost ako će više igrati iz spot-upa? Pa, može do jedne mjere, što sugeriraju i lanjske brojke po kojima je daleko efikasniji bio kao sekundarni strijelac nego primarni kreator, iako se radi o skromnom broju posjeda naspram većini akcija koje je ipak završavao kroz pick & roll, odnosno izolacijama. Uostalom, ne treba zanemariti da je Russell lani u Brooklyn Netsima oko sebe imao više klasičnih slash & kick playmakera nego što će ih biti u Warriorsima i da je svejedno igrao isključivo s loptom. Warriorsi nisu pick & roll momčad, njihov sistem je baziran na otvaranju šutera bez lopte i tu će sada biti ključno vidjeti kako će Steve Kerr pronaći balans između uklapanja Russella u ono što igraju već godinama i prilagodbe Russellovu haklanju dva-na-dva.
Tko će još šutirati?
Kako Warriorsi nemaju previše talenta koji će mu dodati loptu na otvorenoj trici, nekako sam skloniji tezi da će ga stavljati više u pick & roll situacije kako bi maksimizirali ono u čemu je najbolji, a da će tek druga stavka na dnevnom redu biti napraviti od njega šutera po uzoru na Curryja i Thompsona. Jebiga, primarno je nekako nadoknaditi manjak potrošača i strijelca kakav je bio Durant, a tek onda mogu razmišljati o tome da im treba i zamjena za Klaya dok dotičnog nema ako misle održati sistem na životu.
U ovakvim okolnostima itekako će biti važno razdvojiti minute njemu i Stephu kako bi uvijek imao playmakera na parketu, što značajno umanjuje broj situacija u kojima će ga moći testirati kao catch & shoot opciju, tako da će D’Angelo i dalje biti igrač koji većinu trica poteže iz driblinga. A ne ode li u tim pokušajima na Stephovu razinu, nema nikakvih izgleda da se uopće približi efikasnosti koju je imao Durant. I kada kažem Stephovu razini ne mislim samo na učinkovitost, već i na konstantnu prisutnost — Russell je još uvijek igrač inspiracije koji, kada je vruć, može sam dobiti utakmicu. Isto tako je i igrač koji često nestane. A u ovoj novoj ulozi morat će se pojaviti na poslu svake večeri.
Dobro, pa što ovo govori, pitate se; ništa novoga, ionako smo svi znali da će Warriorsi napraviti korak unatrag, čemu ovoliko trkeljanja?
Mislim da nije zgorega istaknuti kako je pad s Duranta na D’Angela možda puno veći nego mislimo, a usto uporno odbijamo prihvatiti da Klaya neće biti na 50 i više utakmica. Klaya koji je bio treći veliki potrošač s također respektabilnim efektivnim šutom od 55 posto. Do njegova povratka, treću najveću potrošnju na rosteru imat će tko, Draymond?
Pa Draymond je s razlogom jedan od najskromnijih potrošača u ligi — čovjek je kriminalan šuter i ako ne polaže loptu u obruč, bolje da je pokuša nekome dodati. Warriorsi će definitivno pokušati vrtiti gomile akcija upravo preko njega, samo što to neće raditi kako bi olakšali život Stephu ili D’Angelu, već prije svega kako bi nekako sakrili Draymonda u napadu koristeći tu njegovu jedinu vještinu prema naprijed, a ta je sposobnost pravovremenog dodavanja. Sve obrane će točno znati što pokušavaju i, kako više nema toliko opcija uokolo, Draymondova ‘čuvara’ uvijek mogu ostaviti u zoni na vrhu reketa da pomaže ako se šuteri oslobode. Ili ga barem usidre pod košem kako bi dodatno zatvorio prilaze Willieu Cauley-Steinu ili Kevonu Looneyju koji su ovisni o lobu ili dodavanju iza leđa obrane.
Tako da nam i dalje ostaje pitanje tko će biti taj čovjek koji će trošiti dovoljan broj posjeda kako Steph i D’Angelo ne bi morali glumiti Jamesa Hardena i Russella Westbrooka? Centri su isključivo finišeri, krila čak i upitne spot-up kvalitete. Mladi vanjski igrači su limitirani te možemo odbaciti ideju da među njima postoji netko dostojan trošiti hrpu posjeda (lanjski rookie Jacob Evans bio je kriminalan na nedavnoj ljetnoj ligi s loptom u rukama, dok je ovogodišnji rookie Jordan Poole klasični revolveraš koji još nije shvatio koncept dobrog i lošeg šuta).
Nenadoknadiv šuterski učinak
Ispada kako je jedini kreator u Warriorsima sposoban trošiti barem prosječan broj posjeda Alec Burks. A reći ću vam nešto o Burksu — koliko god solidno izgledao s loptom u rukama dok dribla, radi se o jednom od najmanje efikasnih bekova u NBA. Iako prosječan šuter za tri i prosječan finišer u sredini, Burks je kriminalan u onome što najviše voli, a to je potezati iz driblinga.
Čak i ako ga Kerr disciplinira i svede mu rolu na više slash & kick igre i pokušaje iznuđivanja penala uz smanjenu kvotu šutova iz trka, može li veteran sklon ozljedama koji više nema potreban atleticizam za raditi pritisak na obranu biti makar solidan šesti igrač? Teško, a kamoli da igra uz dvojicu bekova u završnicama. A morat će pokušati igrati tu rolu jer opcija do Thompsonova povratka nema, što bi napad Warriorsa moglo vući prema dnu. Mislim, projiciramo li Burksa kao top 5 potrošača, ne vidim kako takav napad može biti išta više od prosječnog. Svaki D’Angelov iskorak torpedirat će Burks, a ostali jednostavno ne troše dovoljno lopti da bi čak i ultra-efikasnim trpanjem zicera anulirali taj manjak učinkovitih kreativaca.
Russellov dodatak znači da je ovo i dalje momčad koja će gubiti dosta posjeda neforsiranim pogreškama, tako da s te strane neće moći nadoknaditi slabije šuterske večeri, a već smo konstatirali kako zamjena Duranta D’Angelom definitivno neće pomoći u gomilanju poena s penala.
Eventualno bi više minuta za McKinniea, koji je izuzetan napadački skakač za malo krilo, te koji je sposoban uhvatiti tri-četiri odbijanca uz poštenu minutažu, uz dodatak Cauley-Steina koji je solidan ofenzivni skakač, moglo pomoći da u tom segmentu igre poprave učinak. Looney je tu dokazano sjajan, i ako će Golden State 48 minuta imati na parketu centre koji zajedno hvataju oko sedam-osam lopti plus McKinniejevu pomoć iz pozadine više od pola utakmice, mogli bi popraviti šanse. Ne značajno, jer šuterski učinak je nenadoknadiv, ali možda dovoljno da si podignu plafon za par pobjeda.
Zato mislim da sve ovisi o Klayu.
Bez njega, Warriorsi će plivati oko učinka 50-50 i to samo ako Steph bude zdrav i u MVP formi. Ako Klay u zadnjih 25-30 utakmica donese potrebnu šutersku kvalitetu, tek onda mogu uhvatiti više od 45 pobjeda i mirno ujahati u doigravanje. S tim da tu računam na iskorak od dvije-tri pobjede; dakle, za očekivati ih je oko 48. I to u nekom idealnom razvoju događaja. Već u startu, ovakav ih score diskreditira kao izazivače — zadnji put je momčad s manje od 50 pobjeda osvojila naslov još 1994.
Srce prvaka
Iako ovi Warriorsi imaju dosta poveznica s tom generacijom Houston Rocketsa upravo zbog tog veteransko-šampionskog pedigrea, ipak su izgledi debelo protiv njih.
Uglavnom, iluzorno je očekivati da će, jednom kada se dokopaju doigravanja, biti išta više od prolaznika s iscprljenim Stephom koji će dotad već morati odigrati više minuta nego što bi trebao u ovim godinama i s ovoliko playoff minuta iza sebe, s Klayom koji još uvijek hvata formu i s D’Angelom koji nema kvalitete za nositi napad iz utakmice u utakmicu. Naime, za razliku od one nekadašnje šampionske družine koja je imala Harrisona Barnesa i Iggyja ili ove lanjske kratkotrajne inkarnacije u kojoj su imali barem Iggyja, ovakvi Warriorsi neće se moći osloniti na obranu kad bude trebalo prelomiti utakmicu. Jer, ako će morati imati Russella na parketu u završnicama, a morat će ako misle zabiti, onda će jednostavno imati previše rupa na perimetru koje neće biti lako zatvoriti s upitnim Thompsonovim koljenom.
D’Angelo će definitivno profitirati od Thompsonova povratka jer će se onda moći više posvetiti šihtama s rezervama — u suštini, s ovim setom vještina koje ima, za njega je idealna rola šestog čovjeka. Međutim, kada stvari zaguste i kada bude trebalo izvući najbolje iz sebe u krucijalnim playoff minutama, Warriorsi će se suočiti s problemom na krilima i činjenicom da imaju višak bekova. Tu činjenicu korištenje Thompsona na trojki ne može anulirati, a ni nekakav kvazi death-lineup s McKinniejem na četvorci i Greenom na petici jer, kao što smo već dali naslutiti, smatrati McKinnieja defenzivnim Iggyjevim nasljednikom je otprilike kao da Lovru Kuščevića smatrate nasljednikom Perikla.
Ima toliko bolje posloženih momčadi s više opcija da jedna ovako tanka družina jednostavno neće moći u borbu za naslov, koliko god pojedinci imali srce prvaka. Srce, muda i mozak su bitni, apsolutno. Ali, da biste s njima radili razliku između pobjede i poraza, prvo morate imati dovoljno pluća, koljena i ruku kako biste se uopće našli u prilici.
