Njemački matematičar i svjetski šahovski prvak Emanuel Lasker jednom je prilikom rekao kako je tajna njegove 27 godina duge vladavine naslovom prvaka bila analiza suparnika, jer na šahovskoj ploči nema laganja. U suštini, Lasker se oslanjao na fenomen koji psihologija naziva Einstellung efekt. Ljudi imaju naviku da se u susretu s poznatim obilježjima problema služe zamislima koje su utemeljene na prijašnjem iskustvu. Stvar je u tome da obilježje problema može biti zajedničko s nekim već riješenim problemom, ali sam problem može biti toliko drugačiji da — iako dijeli neka zajednička obilježja s onim već poznatim — može tražiti potpuno drugačiji set rješenja.
Na šahovskoj ploči nema laganja jer, koliko god ljudi pokušavali sakriti svoja ponašanja, ona će se otkriti kada dođu u situaciju će se u rješavanju problema osloniti na iskustvo, budući da imamo običaj ponavljati obrasce svog ponašanja. Da bi se to iskoristilo, potrebno je analizirati suparnika i znati na koja obilježja problema reagira te kojim se rješenjima služi. Kada ste predvidjeli kako će suparnik reagirati na ono što mu postavite kao problem, dalje je zapravo lagano.
Einstellung efekt je zanimljiv u kontekstu toga da je Zlatko Dalić prije utakmice s Belgijom dao izjavu za službenu stranicu HNS-a u kojoj je rekao kako okvirno zna sastav koji će suprotstaviti Engleskoj. To je znakovito jer se radi o situaciji koju smo već imali prilike vidjeti.
“Imam ja u glavi već i prvu jedanaestoricu za utakmicu s Nigerijom u Kalinjingradu”, rekao je Dalić u intervjuu za Sportske novosti u ožujku 2018. nakon što je na klupi odradio samo tri utakmice. “Ali naravno da to neću otkrivati medijima jer cijela konstrukcija ovisi o formi i ozljedama. Bolje je da znam tri mjeseca uoči starta SP-a, nego da lutam, zar ne?”.
Dalićev problem je navika. Ćaleta-Car je profilom drugačiji igrač od Lovrena, manje agresivan i tek mora shvatiti kako razviti partnerstvo s Vidom
Koliko se Dalić zbilja držao svoje odluke i je li početna postava na otvaranju Svjetskog prvenstva zbilja bila ona koju je zamislio čim je preuzeo reprezentaciju, to u ovom trenutku ne možemo znati. Nije ni pretjerano bitno, jer Hrvatska zbilja nema toliko igrača da bi moglo postojati previše upitnika.
Tako je i sada. Jedino oko čega se Dalić vjerojatno premišlja jest hoće li u početnu postavu staviti Matea Kovačića, Nikolu Vlašića ili Andreja Kramarića. Javnost se zabavlja dvojbama na lijevom beku i na desnom krilu, kao i različitim taktičkim opcijama s trojicom u zadnjoj liniji, ali teško je očekivati da će Dalić u zadnji trenutak krenuti u velike preinake onoga što je reprezentacija igrala dosad. Velika većina toga za Englesku se zna već dugo vremena. I zo zapravo može biti dobra stvar — jer, baš kao i na šahovskoj ploči, na nogometnom travnjaku nema laganja, iako su situacije mnogo slabije definirane, tako da laži često prolaze nekažnjeno.
Vida i Lovren se nadopunjuju
Da, neke stvari nisu dobre i u zadnjoj trećini smo često potpuno bezopasni. Da, nedostaju nam igrači koji mogu probiti suparnika driblingom. Da, postoje ozbiljni problemi u izgradnji igre koji ne bi trebali postojati kod momčadi koja u veznom redu ima Luku Modrića i Marcela Brozovića. Da, prima se previše golova iz prekida. Ali isto tako u nogometu nema čarobnog štapića koji će obrisati sve probleme. Dobiješ ono što si sam napravio, a tu bleferska rješenja s drastičnim promjenama ne pomažu jer Einstellung efekt nije nužno negativna stvar.
Zapravo, cijeli sport se temelji na njemu; na tome da Modrić, kada vidi da dolazi pritisak, zaštiti loptu lijevom nogom kako bi je povukao desnom i okrenuo suparnika ili na tome da Kramarić u sprintu napravi pola koraka zadrške kada vidi da lopta dolazi u kazneni prostor kako bi stvorio razmak u odnosu na svog čuvara i proizveo metar prostora koji može iskoristiti za udarac. Kao što igrači imaju svoje navike, tako ih imaju i cijele momčadi, a koliko god Hrvatska imala objektivnih problema u igri, toliko ima i navika za rješavanje problema na koje se može osloniti i zbog kojih su drastične promjene ovako kasno pred turnir kontraproduktivne.
U tom kontekstu prilično je važan izostanak Dejana Lovrena koji je na pripremama u Rovinju obnovio ozljedu koljena.
To znači da na stoperskoj poziciji nema dvojbi. Protiv Engleske će u prvoj postavi igrati Domagoj Vida i Duje Ćaleta-Car. Ali to ne znači da nema problema. Ima ih i oni su potencijalno veći nego na lijevom beku, desnom krilu ili u trilemi Kovačić-Vlašić-Kramarić.
Da bismo objasnili zašto je to tako, dovoljno se vratiti na Svjetsko prvenstvo u Rusiji. Lovren je na Svjetskom imao 42 zračna duela, od čega je osvojio 34. Za usporedbu, Vida je imao 25 duela, a kao pobjednik je izašao iz 12 svojih zračnih bitaka. Dakle, ne samo da Lovren gotovo dvostruko češće ulazi u zračne duele, nego je njegova uspješnost u njima fantastičnih 81 posto, dok je Vida u Rusiji prema Optinim podacima bio tek na 48 posto. Za usporedbu, prosječni stoper je na tom Svjetskom prvenstvu uzimao 59 posto zračnih duela.
Te brojke nisu toliko čudne kada znate da je Vida visok 184 centimetra, što nije neka visina za stopera. Uostalom, Vida u klubovima na većem uzorku ima bolji postotak koji dolazi nadomak prosjeka, ali takvi podaci nas jasno navode na dokaz o dinamici stoperskog para. Vida i Lovren se nadopunjuju, imaju različite kvalitete i Lovrenova dominacija u zraku jasno pokazuje koliko je važan faktor za igru hrvatske reprezentacije. Nije riječ o savršenom igraču, ali njegova sposobnost da napadne prvu loptu i da bude agresivan u skoku omogućuje da Hrvatska uspješno brani kazneni prostor.
Problem nije sam Ćaleta-Car
To pokazuju i njegove brojke u prvenstvu. Lovren (188 cm) se ove sezone kao Zenitov stoper u ruskoj ligi nađe u 5,1 zračnih duela po utakmici i uzima ih 3,6, što je uspješnost od 71 posto. Ima 1,3 presječenu i 1,1 oduzetu loptu, te 2,8 otklonjenih opasnosti po utakmici.
Lovrenovo mjesto u reprezentaciji će zauzeti Ćaleta-Car. On je još viši (192 cm) od Lovrena, ali se u Marseilleu nađe u manje zračnih duela (3,6 po utakmici) i ima nešto manju uspješnost (67 posto), ali tu u obzir moramo uzeti da Ćaleta-Car igra u težoj konkurenciji s obzirom na to da je francuska liga puno jača nego ruska. Kako bismo stvari doveli u najpovoljniji paralelni kontekst za Ćaletu-Cara, uzet ćemo fazu kada je Lovren igrao u Liverpoolu, ali prije nego što je u klub došao Virgil van Dijk, jer je on preuzeo čuvanje najboljih suparničkih napadača. Lovren je u sezoni 2016./17. i prvom dijelu sezone 2017./18. — prije nego je Van Dijk debitirao u 24. kolu — odradio 47 prvenstvenih utakmica. U tih 47 nastupa uzimao je 3,9/5,6 zračnih duela po utakmici, što daje 69 posto uspješnosti.
Da skratimo priču za one koji ne vole brojeve, Lovren se uvijek nalazio u značajno više zračnih duela od Ćalete-Cara i uvijek ih je osvajao s većim uspjehom.
Međutim, Dalićev problem nije Ćaleta-Car. Riječ je o čovjeku koji već tri sezone igra u francuskoj ligi i čija je uspješnost u zračnim duelima debelo iznadprosječna te tek za nebitnu nijansu manja nego Lovrenova. Kada se nađe u zračnom duelu, on će ga uzeti. Dalićev problem je navika. Ćaleta-Car je profilom drugačiji igrač od Lovrena, manje agresivan i tek mora shvatiti kako razviti partnerstvo s Vidom s obzirom na to da su dosad zajedno na travnjaku proveli ukupno 439 minuta, od čega je Vida 46 igrao kao desni bočni. Za razliku od Lovrena i Vide, njih dvojica još nisu razvila Einstellung efekt jer još nisu ni ušli u probleme u kojima će imati zajednička rješenja na koja se mogu osloniti i za koja mogu instinktivno posegnuti kada se nađu u stresnim situacijama.
A Dalića tek pravi problem čeka ako ijedan od njih dvojice dobije karton ili se ozljedi.
Zato, dok je u prvom planu situacija na lijevom beku i na poziciji desetke, možda i najveća poteškoća za Dalića je zapravo nastala Lovrenovom ozljedom. Tu nema neke dvojbe i jasno je da će igrati Ćaleta-Car i Vida, tako da ne nudi atraktivnost rasprave koja bi to stavila u fokus javnosti, ali upravo na poziciji stopera vreba potencijalno najveća opasnost.
