Već nakon 26 minuta činilo se kao da je utakmica na Borussia-Parku ušla u jednosmjernu ulicu. Bayern je vodio 2:0 i činilo se da je za Borussiju Mönchengladbach gotovo. Otkad je Hans-Dieter Flick preuzeo klupu, Bayern vrlo rijetko uopće gubi utakmice, a kada povede 2:0 u tako ranoj fazi, obično se utakmica rutinski privede kraju. Najčešće i suparnik odustane, jer igrači znaju koliko takvih utakmica Bayern ima iza sebe i da ih može još više razbiti jer će kazniti njihove pogreške u pokušaju lova na rezultat.
Marco Rose se prije početka odlučio za formaciju 4-3-3 u kojoj su u veznom redu igrali Florian Neuhaus, Christoph Kramer i Lars Stindl, a Denis Zakaria je bio skroz desno, praktički kao desno krilo. Na početku nije izgledalo dobro, ali Mönchengladbach nije odustao. Igrači su vjerovali da će dočekati svoju šansu
U suštini, pogledate li jednu utakmicu Flickova Bayerna, pogledali ste ih sve.
S pozitivne strane, radi se o momčadi koja igra brže, jače i intenzivnije od ijedne druge na svijetu. Bayern će uvijek igrati u 4-2-3-1 tražeći okomitost i stalno napadajući. Protiv Gladbacha je Flick imao 2:0 i nije se povukao nego je nastavio napadati. Naglasak će biti na dinamici krilo-bek, suradnji Thomasa Müllera i Roberta Lewandowskog, brzom osvajanju lopte nakon što je izgubljena i to je manje-više to. Nema avangardnih taktičkih koncepata koji se mogu nacrtati ili nekih kompliciranih rješenja koja se mogu secirati u detalje kada se analizira utakmica. Bayern igra jednostavno i pomalo predvidljivo, ali kod Bayerna se to da su igrači dobro istrenirani ne manifestira u paleti različitih taktičkih rješenja za isti problem; kod njega se to ogleda u tome da igrači imaju brže i bolje sinkronizirane jednostavne reakcije na situacije od bilo koje druge momčadi na svijetu.
Borussiju Mönchengladbach toliko opasnom čini razina strukturiranosti njena kontranapada i tranzicijske igre kakvu druge momčadi u Bundesligi naprosto nemaju
Zapravo, Bayern je najbolje opisao Bruce Lee kad je rekao kako se ne boji čovjeka koji zna 10.000 udaraca, nego čovjeka koji je 10.000 puta vježbao jedan udarac. U velikoj većini situacija suparnici točno znaju što će Bayern napraviti, ali ga ne mogu zaustaviti jer to radi brže i preciznije. Ukratko, bolje.
S negativne strane, suparnici gađaju jedinu očitu manu koju Bayern sustavno pokazuje da bi mogao zadržati kompaktnost u sredini koja mu omogućava visok intenzitet igre — visoko postavljenu zadnju liniju i prostor koji ostaje iza nje. Zbog toga vrijedi ona da, ako ste vidjeli jednu utakmicu Flickova Bayerna, pogledali ste ih sve. Bayern igra svoju igru na svoj način i guši suparnika intenzitetom u sredini terena, a suparnik pokušava osvojiti loptu i gurnuti je u kontru iza leđa stoperima. To je napravio i Gladbach, samo što Gladbach — kao što je pokazao u Ligi prvaka — u kontrama napada bolje od drugih jer ih priprema bolje i detaljnije od svih drugih.
Junak Hofmann
Rose je utakmicu pripremio na način da je s nešto niže postavljenim centralnim napadačem odsijecao liniju dodavanja od Davida Alabe prema Joshui Kimmichu, a s nešto više postavljenim Stindlom zatvarao koridor da Alaba igra u drugu međuliniju i ondje traži Müllera ili Leroya Sanéa. Na taj način je tjerao Bayern da gradi igru preko Niklasa Sülea ili — što je Bayern puno češće radio i što mu je i inače običaj — da ide na bok. Alphonso Davies je imao 102 dodira s loptom i 73 točna dodavanja, ali temeljni zadatak koji je Borussia imala nije bio napadati Daviesa. Domaći igrači dali su mu mjesta i vremena na lopti, njima je temeljni zadatak bio je zatvoriti komunikaciju između Daviesa i Douglasa Coste na krilu, zato je Zakaria — inače zadnji vezni koji je ponekad igrao i na stoperu — bio postavljen na desno krilo.
U velikoj mjeri su u tome i uspjeli jer Davies je većinu dodavanja imao oko linije centra u statičnim uvjetima, s vrlo malo mogućnosti da se u punom sprintu pridruži napadu i odigra okomitu loptu. Time što su Alabi dopustili da konstantno igra na njega su ga na neki način zavezali nisko i smanjili broj akcija u kojima Davies dolazi u napad bez lopte. S obzirom da Davies s loptom mogao naprijed samo ako je povede u dribling, ostalo mu je da igra prema sredini terena, a upravo to je Gladbach i čekao.
Čim je Davies odigrao na Kimmicha, četvorica igrača u bijelom zatvaraju presing zamku oko njega i oduzimaju mu loptu. Rose je iskoristio usko postavljene veznjake i nisko pozicioniranog napadača kako bi tu vrebao zatvaranje Kimmicha u kavez s četvoricom na relativno malom prostoru, Stindl mu prilazi iz mrtvog kuta, krade loptu i gura je u dubinu, u prostor iza zadnje linije. Jonas Hofmann to koristi, izbija sam pred Manuela Neuera i pogađa gol.
Hofmann je zabio prva dva gola i asistirao za treći. S obzirom na to da se ne radi o pretjerano brzom igraču, na njegovu primjeru možemo vidjeti koliko je Gladbach dobra kontraška momčad i koliko je sjajno sinkronizirana u reakcijama.
Hofmann je lijevo krilo. Cijeli vezni red je pozicioniran na desnu stranu jer prvo je Bayern planski usmjeren na Daviesa postavljanjem Stindla i Breela Embola, onda je bilo važno zatvoriti Daviesu dodavanje na Costu, a onda je trebalo odraditi presing zamku na Kimmichu. Cijelo to vrijeme Hofmann se pozicionira tako da može napasti dubinu preko daljnjeg ramena Niklasa Sülea, najsporijeg igrača u zadnjoj liniji. Hoffmann zna da Süle mora biti pozicioniran leđima prema svom golu i gledati loptu na lijevog beka, a zna i da Süle mora promijeniti položaj tijela kada Stindl osvoji loptu kako bi mogao pokriti dubinu. Hofmann svoj trk tempira baš u tom trenutku kada se Süle okreće i napada ga s vanjske strane, preko daljnjeg ramena, kako Süle ne bi u istom trenutku mogao pratiti i njega i loptu, što bi mu omogućilo bolje držanje linije zaleđa.
Mala margina pogreške
Süle je u konkretnoj situaciji čak napravio jaku dobru reakciju, pokušao je namjestiti ofsajd zamku i naglim zaustavljanjem uhvatiti Hofmanna u zaleđe jer ga na otvorenom terenu ne može uhvatiti. Centimetri su ovaj put otišli na Gladbachovu stranu, ali ne zato jer je Süle loše reagirao nego zato jer se Hofmann jako dobro pozicionirao i nakon toga je savršeno tempirao svoj trk u dubinu.
Već iduće kolo ćemo vrlo vjerojatno gledati slične scene. Bayern će igrati protiv Freiburga i opet će igrati svoju igru, napadat će kako je napadao i ovdje bez obzira što je vodio 2:0. Freiburg će, s druge strane, vjerojatno tražiti prostor za kontru iza zadnje linije kao što ga je tražio Gladbach i kao što ga traži svaka druga momčad koja igra protiv Flickova Bayerna.
Međutim, Borussiju Mönchengladbach toliko opasnom čini razina strukturiranosti njena kontranapada i tranzicijske igre kakvu druge momčadi u Bundesligi naprosto nemaju. Sve je pripremljeno, reakcije su sinkronizirane i margina pogreške u izvedbi je vrlo mala. Na kraju krajeva, to je omogućilo okretanje 0:2 protiv Bayerna, a to se ne događa baš često. Obično takve utakmice budu jednosmjerna ulica, a Gladbach je uspio okrenuti, zadržati korak u borbi za Ligu prvaka i zakomplicirati stvari na vrhu.
