Nakon sedam komada u Tottenhamovoj mreži teško da itko može povjerovati da ovo nije kraj. Sinoć je pitanje njegova odlaska postala stvar tehničke prirode: “Hoće li?” se pretvorilo u “Kad će?”. Ne zbog rezultata per se, nego zbog reakcije njegovih igrača na travnjaku. Zaboravili su razloge koji su ih učinili europskim doprvacima. Postali su letargični i neuredni. I zato su brutalno kažnjeni.

Bila je ovo utakmica u kojoj su Spursi pokazali oba svoja lica. Poznate buntovničke face iz prošlosti su nakon pola sata vrhunskog nogometa zamijenili lažnim glamurom današnjice i susret koji su držali u ravnoteži pretvorili u katastrofu. Zbog toga ovu utakmicu treba i analizirati kao dvije zasebne cjeline.

Jedino što zastrašuje možda još više od konačnog rezultata kojim je zapečatio Pochettinovu sudbinu Kovačeva je proročanska izjava prije utakmice

U onoj prvoj, za koju Niko Kovač kaže da njegova momčad može biti veoma sretna i zahvalna vrataru Manuelu Neueru što je rezultatski uopće ostala u utakmici, u oko upada Pochettinova odluka da u susret uđe u formaciji 4-3-1-2 s obzirom na to koliko hrvatski stručnjak insistira na napadačkoj širini i izgradnji napada preko krila. Bayern postavljen u 4-2-3-1 prirodno je imao brojčani višak uz aut-linije, ali trener domaćina nije imao namjeru prepustiti loptu Nijemcima i dopustiti im da kapitaliziraju taj višak. Kladeći se na agresivnost svojih igrača, visokim presingom gušio je napade gostujuće ekipe u začetku, tjerajući je na ispucavanja koja je njegova momčad bez većih problema kontrolirala.

Odluka da u utakmicu uđe s rombom u veznom redu bila je zapravo napadački potez i Pochettinov pokušaj da Bayernove teškaše u obrani izolira s dvojicom vrhunskih igrača prostora pozicioniranih oko Harryja Kanea kao fokalne točke Tottenhamova napada. Engleski target man odradio je sjajan posao i na otvaranju susreta potpuno razbio Bayernovu obranu.

Nemilosrdni napad na bekove

Za razliku od Tottenhama, prva linija Bayernove obrane dopuštala je Janu Vertonghenu i Tobyju Alderweireldu vrijeme na lopti, što je uvelike utjecalo na način organizacije napada domaće momčadi. Stoperi Spursa su okomitim pasom iz obrane u prostor između linija tražili Kanea, koji je izvlačenjem Niklasa Sülea otvarao mjesta za utrčavanje Delea Allija i Sona Heung-mina. Dominaciju Spursa na otvaranju susreta najbolje oslikava podatak da je Son do vodećeg pogotka u 12. minuti uspio promašiti još dvije odlične šanse.

Tottenham je podizanjem bekova i spuštanjem Kanea u vezni red veoma lako dolazio do viška u suparničkoj trećini terena.

Na situaciji iznad Danny Rose je za sebe vezao Benjamina Pavarda, dok je zbog Süleova iskakanja na Kanea na drugoj strani David Alaba prisiljen na izbor između sužavanja nastale rupe u zadnjoj liniji ili markiranja Sergea Auriera, što desnog beka domaće ekipe ostavlja bez čuvara. Kane uspijeva staviti loptu pod kontrolu i dijagonalnim pasom proigrati Auriera, što Tottenham dovodi u situaciju da trojicu protivničkih igrača u zadnjoj trećini napada s petoricom.

Spursi su tijekom prvih pola sata utakmice uspjeli održati zavidan ritam u svojoj igri, ali je već izjednačujući gol Joshue Kimmicha pokazao prva napuknuća u njihovoj strukturi.

Intenzitet presinga u koji se Pochettino u pripremi utakmice toliko uzdao opadao je kako je utakmica odmicala, a onda su na površinu isplivali i kvalitativni problemi s kojima se mora nositi tijekom ove sezone. Najočigledniji problem su njegovi bekovi, Aurier i Rose, koji su daleko od razine potrebne za ozbiljan rezultat u Ligi prvaka. Zbog toga ih je Kovač nemilosrdno napao.

Pochettino je povlačenjem Allija na lijevo krilo i prelaskom na 4-4-2 u fazi obrane pokušao pomoći svojim bekovima, ali je bez visokog presinga ostao i bez kontrole događanja na terenu, što je utakmicu gurnulo u njenu drugu fazu u kojoj je Bayern opravdao svaki stereotip o Nijemcima koji vam može pasti na pamet.

Zastrašujuće jednostavno

Pochettinova formacija 4-4-2 s jasnom orijentacijom na čovjek-na-čovjeka pri izlasku u presing ostavljala je njegove bekove u situacijama jedan-na-jedan na širokom prostoru s Kingsleyem Comanom (kasnije Ivanom Perišićem) i Gnabryjem.

Nemilosrdni gadovi na Bayernovim krilima s oduševljenjem su dočekali takav poklon.

Spuštanje Thiaga Alcântare u kanal između stopera i beka u prvoj fazi Bayernova napada prati Philippe Coutinho spuštanjem između linija Tottenhamove obrane, čime sa sobom povlači Alderweirelda. Izvlačenjem Belgijca iz zadnje linije gosti ostaju bez igrača koji kontrolira dubinu iza Roseovih leđa, što je pozivnica za Thiagov pas u prostor na koji se Gnabry obrušava. Nedostatak agresivnosti u igri Spursa najbolje se oslikavao u onih par sekundi koliko su redovno bili udaljeni od ozbiljnog pritiska na igrača u posjedu lopte. Christian Eriksen propušta zatvoriti Thiaga i Bayern po tko zna koji put jednim pasom dolazi do situacije jedan-na-jedan s Hugom Llorisom.

Još bolji dokaz (ne)kvalitete kojom Pochettino raspolaže na bekovskim pozicijama bili su Bayernovi pozicijski napadi, kada su u njihovu organizaciju morali biti uključena krila. U takvim situacijama bi se krilo na strani lopte spuštalo dublje u teren sa sobom povlačeći čuvara kojeg se oslobađalo jednostavnim duplim pasom i utrčavanjem iza njegovih leđa. Zastrašujuće jednostavno za utakmicu Lige prvaka koja uključuje aktualnog europskog doprvaka.

Jedino što zastrašuje možda još više od konačnog rezultata kojim je zapečatio Pochettinovu sudbinu Kovačeva je proročanska izjava prije utakmice: “Pokušat ćemo dominirati duže od 60 minuta; 90 neće biti moguće, ali ćemo dati sve od sebe”. Izjava je to koja govori da je Bayernov strateg izvukao pouke iz prošlogodišnje kampanje koju je završio u šesnaestini finala porazom od Liverpoola. Više predstavom nego rezultatom, taj poraz je pokazao koliko je bavarski klub u tom trenutku bio udaljen od nogometne elite.

Ako Kovač prihvati ulogu favorita i u nastavku natjecanja pokaže istu želju za dominacijom kakvu je pokazao na gostovanju u Londonu, povratak među elitu je zagarantiran. Tko zna, možda onda ni dani stare slave neće biti predaleko.