Nakon što se proljetos u hrvatskim medijima digla senzacionalizmom prožeta histerija usmjerena protiv ABA lige, regionalna košarkaška sezona je, baš za inat, otvorena upravo u Zagrebu, gdje je odigran ABA Superkup. Osvojio ga je, i to na impresivan način, beogradski Partizan.
Filozofi iz hobija upitat će se koji je smisao tog natjecanja kada ono “ne vodi nigdje”, kao da je jedini smisao sportskih natjecanja prohodnost u neka druga natjecanja. Superkup je prije svega generalna proba uoči početka lige, i to mnogo bolja generalka od nekog prijateljskog turnira. U borbi za trofej — doduše, najmanje važan, ali ipak trofej — opuštenost je svedena na minimum. Nitko ne želi otvoriti sezonu porazom od velikog rivala ili, pak, od dojučerašnjeg drugoligaša, što se dogodilo Crvenoj zvezdi. Osim toga, ovi su dvoboji lakmus-papir za brojne prinove na rosterima, jer se u utakmici većeg intenziteta odmah vidi tko je pravo pojačanje, a tko vjerojatni promašaj.
Cibona je bila domaćin i jedini hrvatski predstavnik, ali njene je navijače vrlo brzo prošla euforija nakon osvajanja domaće titule; Vukovi u ovosezonskom debiju nisu dobili podršku kakvu su zaslužili. Možda je razlog taj što su otišli skoro svi koji su najviše pridonijeli rušenju Cedevite: Roko Rogić, Damir Markota, Fran Pilepić, Marko Ljubičić, Dominic Gilbert i Igor Marić.
Nisu prošla niti četiri mjeseca, a Cedevita je nestala iz srca Zagrepčana, jer zapravo u njega nikada nije ni ušla
U porazu od Budućnosti od novih se igrača kao puni pogodak pokazao samo brzonogi slovenski razigravač Matic Rebec, dok je 22-godišnji centar Mate Vucić imao odlične brojke, ali riječ je o tehnički neistesanom igraču, što znači da će oscilirati. S druge strane, startni plej Donatas Sabeckis djelovao je potpuno izgubljeno, ali hajde, nije igrao previše, dok je glavni šuter Shane Gibson u 25 minuta stigao demonstrirati lošu tehniku izbačaja i posvemašnje nerazumijevanje igre. Ostale prinove — srednja žalost. Bit će promjena pod Tornjem…
Crnogorci nisu predugo uživali u pobjedi, jer ih je sutradan Cedevita Olimpija isprašila s 28 razlike. Kod Plavih se istaknuo Scott Bamforth, smjesta je vidljivo da se Slobodan Subotić domogao rasnog šutera. Ima u kadru još potencijala, ali glavni problem Plavih je lanjski Vitamin Justin Cobbs. Čovjek naprosto guši igru — prolaze napadi i napadi u njegovom nadriblavanju i prekasnom rješavanju lopte, zbog čega ostali igrači ne mogu doći do punog izražaja.
Olimpija obećava
Dotaknimo se sada Zvezde i Primorske.
Prilično je nesvakidašnje da drugoligaški prvak nadjača prvoligaškog, pogotovo da ga pomete s parketa. Crveno-bijeli su jako otvorili susret (20:11), a potom bili deklasirani — tri minute prije kraja bilo je 17 razlike za Koprane! Ne tako davno Derrick Brown slovio je za najbolju četvorku u Euroligi, a sada ga je Marko Jagodić-Kuridža proždro za večeru. Najčudnije je to što ni Zvezda ni Primorska nisu previše mijenjale momčad u odnosu na lani, što je dokaz da je Dvaba liga kvalitetnija nego što se misli, pogotovo kada se uzme u obzir da su škvadri Jurice Golemca trebale dvije godine da se probije u viši rang.
Zvezdi će ova pljuska dobro doći za mobilizaciju, Milana Tomića čeka mnogo posla oko vraćanja stare kemije. S druge strane, Primorska s Golemcom na klupi i vezom Žan Mark Šiško–Jagodić-Kuridža na parketu ima osnovu za napad na doigravanje, ali za taj će pothvat biti potrebno u roster dodati jednog klasnog i kršnog igrača na krilo, gdje su Koprani najtanji.
Ne vjerujem da će Mega i FMP pucati visoko ove sezone, stoga se posvetimo finalistima.
Moram priznati da sam očekivao kako će Emil Tedeschi iskoristiti to što njegov novi projekt prve službene utakmice igra upravo u Zagrebu te za ovu prigodu angažirati staru ‘vojsku’ navijača, ali nije bilo ništa od toga. Premda se u finalu okupilo preko 1.000 gledatelja koji su bili većinom naklonjeniji Zelenima, bila je to tek potiha podrška, bez ijednog karakterističnog povika “Ceee-de-vi-ta!”. Nisu prošla niti četiri mjeseca, a Cedevita je nestala iz srca Zagrepčana, jer zapravo u njega nikada nije ni ušla. Jučer se nepobitno vidjelo da je i ona mala skupina pratitelja bila posve umjetna te da Vitamini kao takvi neće nikome nedostajati, ljudima će nedostajati samo kvalitetna košarka.
Pustite priče da je to slovensko-hrvatski klub, Ljubljančani su ga već danas dobrano asimilirali. Njima je svejedno zovu li se Petrol Olimpija ili Cedevita Olimpija, zato što dobro znaju da na terenu igra samo Olimpija i nitko drugi.
A Olimpijina igra je prilično obećavajuća. Slaven Rimac je na raspolaganje dobio niz igrača već provjerenih u regionalnom okruženju (Jaka Blažič, Edo Murić, Ryan Boatright, Marko Simonović i Maik Zirbes kada se priključi), a čini se da će i plej Codi Miller-McIntyre biti pogodak. Zmajčeki su turnir odigrali lepršavo u napadu, ali viđeno je i mnogo problema na drugoj strani parketa, pogotovu u branjenju kontranapada. Andrija Stipanović je tu najslabija karika, a neće previše pomoći ni Zirbes. Zbog brojnih ljetošnjih raskida ugovora koji su opteretili klupski proračun nije realno očekivati još neke promjene.
Crno-bijeli stroj
I na kraju, Partizan.
Parni valjak je nakon dugo vremena opravdao svoj nadimak. Još otkako je otišao Duško Vujošević, crno-bijeli traže svoj stari identitet; na mahove su ga pronalazili, ali samo na mahove. Ovaj put bi moglo potrajati.
Partizan je u sve tri utakmice (Mega, Primorska, Cedevita Olimpija) imao problema u prvom poluvremenu, da bi se potom valjak zahuktao i bešćutno pregazio suparnike. Partizanovi igrači imponiraju samom pojavom na parketu: krakati, plećati, mišićavi, kao da provode noći u teretani. Pokazalo se i da nije samo do izgleda — kako su utakmice odmicale, kod suparnika bi se zamjećivali znaci umora, dok su crno-bijeli još više pojačavali trkački intenzitet. Trener Andrea Trinchieri naučio je par lekcija iz svoje prve sezone koja je bila prožeta usponima i padovima. Promijenio je više od polovice kadra, ali svaki od pridošlica (Nemanja Gordić, Rashawn Thomas, Žanis Peiners, William Mosley, Corey Walden, Artsiom Parahuski i Stefan Birčević) pokazao se kao produktivan dio mašine.
I da, ostalo je jako malo Srba u sastavu, ali gotovo svi (Ognjen Jaramaz, Rade Zagorac, Nikola Janković i Birčević) imaju jako bitne uloge na parketu. Iako ne igra, još važniju ulogu ima Novica Veličković — naime, kao kapetan je zadužen da podiže trofeje. Partizan nema ekstraklasu kojoj su svi podređeni, Trinchieri je stvorio stroj od 10 ravnopravnih igrača od kojih se ne zna tko će kada iskočiti, a svi zajedno u obrani melju li ga, melju.
Superkup je dobro došao svima koji su se zaželjeli klupske košarke, a njegov ishod pokazao je da bismo mogli imati uzbudljiviju sezonu nego što se predmnijevalo — svi su očekivali Zvezdinu dominaciju, ali u Zagrebu smo gledali crno-bijeli svijet.
