Teško da su Dallas Mavericks i Luka Dončić u prvoj rundi playoffa mogli dobiti nezgodnijeg protivnika od LA Clippersa. Clippersi su defenzivno dizajnirani tako da mogu usporiti svaki napad, pa čak i onaj najbolji ligaški, Dallasov. Na papiru, njihova startna petorka ne da nema obrambenu rupu, nego je u njoj obrambeni as do asa. A znamo i kako je to izgledalo za Dallas u regularnoj sezoni. Dončića bi još na njegovoj polovici pritiskao Pat Beverley, onda bi ga preuzeli možda i najbolji bočni stoperi u ligi Kawhi Leonard i Paul George, a ako bi ih se nekako i oslobodio, Dončić je još na kraju morao riješiti problem Ivice Zupca, jednog od najboljih zaštitnika obruča u ligi. Previše je to problema za jednog 21-godišnjaka u playoff debiju.
Samo, očekivati da će Dončić imati problem znači, prvo, da će problem imati problem; i drugo, ozbiljno posumnjati u njegovu košarkašku klasu. Nakon četiri utakmice Dončić prosječno Clippersima zabija 31,5 poena, uz 10,5 skokova i 9,8 asista po utakmici, a serija koju već možemo označiti klasikom poravnata je na 2:2 Dončićevom tricom za pobjedu u produžetku.
Ova serija je pokazala da je Dončiću zapravo svejedno tko ga brani i kakve defenzivne sheme sprema za njega.
Trener Clippersa Doc Rivers tijekom utakmice na njemu zna izrotirati nekoliko svojih igrača, ali nitko od njih nije pronašao način kako ga usporiti. Ni Kawhi, ni George, ni Marcus Morris. Dončić je matchup iz noćne more jer te može pobijediti na bezbroj načina. S 201 cm i 98 kg, Slovenac je previsok i prejak za većinu svojih čuvara koje, ako već ne sredi driblingom, raznese na ulazu čistom snagom. Oduzmi mu ulaz, i zabit će ti trice i poludistancu. Ako ga ne ide šut, nema problema, razigravat će ekipu, diktirati tempo ili će pronaći način kako da iznudi slobodna bacanja kojih izvodi čak 10,5 po utakmici u ovoj seriji.
Kad je Zubac na parketu u ove četiri utakmice, Dončićeva realizacija na obruču iznosi 47 posto, a kad je Zubac izvan igre čak 72 posto
U ovom primjeru možemo vidjeti kako su Clippersi u zadnjoj utakmici pokušali s vremena na vrijeme odigravati različite tipove obrane pick and rolla protiv njega. Konkretno, tu su četiri drugačija pristupa i neki drugi igrači bi usporili i pogriješili s donošenjem odluke i čitanjem obrane kad ih se suoči s nečim drugačijim. Ne i Dončić, njega ništa ne može iznenaditi jer je njegov košarkaški softver na višoj razini. Serija protiv Clippersa potvrđuje da je drugačija vrsta košarkaša.
Njegovih 31,5 poena uz 9,8 asista znače da je bez problema u playoff seriji stao na crtu Leonardu koji zabija 33 po utakmici uz pet asista. Subjektivni dojam je čak i nešto više na Dončićevoj strani, što znači da Dallas možda ima najboljeg igrača u seriji.
Sporedne opcije su prevaga
U dvoboju drugih opcija pobjedu opet odnose Mavsi, jer Kristaps Porziņģis u tri odigrane utakmice zabija 23,7 poena dok iz igre šutira 52 posto, a za tricu sjajnih 53 posto. Porziņģis je zbog ozljede koljena propustio četvrtu utakmicu i njegov status za dalje je upitan. Paul George nema problema s ozljedama, ali ima s formom. Na prosjeku je od 15,3 poena dok iz igre šutira 29 posto a za tricu 22 posto. Zašto se dogodio ovakav podbačaj popriličan je misterij kod čovjeka koji si je dao nadimak Playoff P. Dallas sve što ima od obrane baca na Leonarda, individualni matchupovi bi mu trebali odgovarati, kao i prostor koji ostaje nakon što Kawhi navuče obranu. Čak se ne može reći ni da forsira i uzima teške šutove. Ne, PG zasad ima problema s pogađanjem potpuno otvorenih trica i polaganja.
Dok je on u takvom stanju, apsolutna prevaga u seriji su sporedne opcije kod Mavericksa: Tim Hardaway Jr., Seth Curry i posebno Trey Burke.
Kada je pred utakmicu saznao da je ostao bez Porziņģisa, Rick Carlisle nije odabrao alibi rješenje i u petorku gurnuo nekog drugog visokog, poput Bobana Marjanovića (igra odličnu seriju) ili Michaela Kidda-Gilchrista. Carlisle je u petorku instalirao beka Burkea kojeg su potpisali 1. srpnja kao zamjenu za ozlijeđenog Jalena Brunsona. Dotad je Burke bio igrač bez kluba i tip koji je u zadnje tri sezone promijenio pet ekipa. Ali Carlisle je znao zašto ga potpisuje i zašto ga ubacuje u startnu petorku u playoff seriji kada Dallasu nasušno treba pobjeda. Burke je tip beka kakve Carlisle godinama proizvodi u Dallasu: nizak, brz i instant strijelac.
U četvrtoj utakmici on je Carlisleu došao kao zamjena za Porziņģisa u vidu poena (25), trice (4/5), sekundarne kreacije i posebno napadanja slabih točaka obrane kod Clippersa. Skupa s Hardawayom i Curryjem, Burke je odličan u detektiranju slabosti u obrani Clippersa i njihovom napadanju u situacijama jedan-na-jedan.
Nismo znali da Dončić može ovako dobro parirati Leonardu, da će George podbaciti i da će pratnja Mavsa izgledati bolje od one Clippersa. Uostalom, Burke, Curry i Hardaway su u drugoj utakmici Dallas održali na životu i donijeli pobjedu kada je Dončić propustio veći dio drugog poluvremena zbog osobnih pogrešaka. Pojavljivanje takvih faktora može slomiti seriju i definitivno je jedan od glavnih razloga zašto je ona trenutno izjednačena.
Vrijeme za promjenu taktike?
Područje gdje se još ova serija trenutno lomi je na trenerskim prilagodbama.
Carlisle je tu zasad pobjednik u odnosu na Riversa, posebno kada se fokus usmjeri na ideju koju i jedan i drugi trener imaju u zaustavljanju protivničkih glavnih igrača, Leonarda i Dončića. Carlisle opet pokazuje da je majstor playoff taktike i da zna što radi, bilo da se radi o prilagodbama za sljedeću utakmicu ili prilagodbama tijekom utakmice. Iako raspolaže s puno manje defenzivnih opcija, svim silama se trudi otežati život Leonardu. Pa će tako prvo na njega gurnuti Doriana Finney-Smitha a onda bez oklijevanja Maxija Klebera — nominalno visokog igrača, ali i igrača koji visinom i snagom može odgovoriti Leonardu.
U zadnjoj utakmici nova prilagodba prema Leonardu bila je Carlisleova odluka da se Kawhija udvaja u postu, odakle je prethodno Dallasu stvarao probleme. Ta udvajanja su funkcionirala zbilja sjajno, kao i rotacije nakon njih. Kawhi je time izbačen iz ritma, oduzeto mu je jedno oružje, a Carlisle je i sebi i momčadi jednostavno tom odlukom dao veću šansu za pobjedu. Ima Carlisle i rješenje kako Kawhiju dati što manji broj mismatcheva koje Clippersi pokušavaju kreirati tako da bek postavlja blok Leonardu. Umjesto da to preuzimaju, Dallasovi igrači rade takozvani show, odnosno, bekovi iskaču prema Leonardu, zaustavljaju njegovu kretnju dok se igrač koji primarno čuva Leonarda ne vrati na njega. Dallas i to odrađuje vrlo disciplinirano.
Na drugoj strani, Doc Rivers i njegov stručni stožer ponašaju se kao nesposobna skupina generala koji na raspolaganju imaju najmoderniji arsenal oružja, ali nemaju pojma što bi s njim. Zabrinjavajuće je koliko zapravo Clippersi dopuštaju Dončiću da se razigra.
Kao i Clippersi za Leonarda, Dallas na isti način pokušava kreirati mismatcheve za Dončića. Burke ili Curry postavljaju blok i provociraju switch koji Clippersi — nevjerojatno, ali istinito — prihvaćaju. To onda izgleda ovako. Dončić na pladnju kroz cijelu utakmicu dobiva Reggieja Jacksona, Landryja Shameta i Loua Williamsa koje onda terorizira u izolacijama. Preuzimanje u obrani je dio identiteta Clippersa, ali ovo nije regularna sezona gdje ćeš se kao pijan plota držati samo identiteta. Takve momčadi i treneri brzo stradaju. Ako te Dončić na taj način već četiri utakmice gazi, zar nije vrijeme da promijeniš taktiku?
A taktika postoji, ista je koju koristi i Dallas protiv Leonarda — dakle, iskakanje prema Dončiću. I u zadnjoj utakmici vidjeli smo Clipperse kako je koriste nekoliko puta i kako to bolje izgleda nego preuzimanje. Isto vrijedi i za obranu pick and rolla, u kojoj nedostoje agresivnosti prema Dončiću. Dopušta mu se da s loptom krene prema reketu i tu je već stvar u suštini gotova. Obrana je natjerana na reakciju, nakon čega Dončić samo mora odabrati pravu opciju. Clippersi će i tu morati pokazati aktivnost i iz pasivnosti prijeći u agresivnost, pa onda ili udvajati Dončića ili visokog igrača dizati u razinu bloka, sužavajući mu prostor za ulaze.
Vibra autsajdera
Rivers ima i problema s rotacijom jer prečesto na parketu ima dvije slabe karike poput Jacksona i Williamsa ili Jacksona i Shameta. Možda i najveći Riversov minus glede rotacije je manjak povjerenja u Zupca. On je jedini igrač na rosteru koji kvalitetno može izazvati Dončićeve šutove na obruču i Dončića natjerati da razmisli prije nego krene finiširati preko njega. Kad je Zubac na parketu u ove četiri utakmice, Dončićeva realizacija na obruču iznosi 47 posto, a kad je Zubac izvan igre čak 72 posto. Također, kad su i Zubac i Dončić istovremeno na parketu, Dallas zabija 101 poen na 100 posjeda, a kad je u igri samo Dončić a Zubac sjedi, ta brojka raste na 118 poena na 100 posjeda.
Nije Zubac nikakav kriptonit za Dončića, ali i brojke i dojam sugeriraju da je faktor i da pridonosi obrambeno, za razliku od Montrezla Harrella preko kojeg Dončić lakoćom trpa i koji u ovoj seriji ima problema i s branjenjem Marjanovića. Samo, Doc i dalje više vjeruje Harrellu, opet se ponašajući kao da igra samo jednu u nizu utakmica regularne sezone. Tako je u zadnjoj utakmici Zubac u drugom poluvremenu odigrao samo šest minuta nakon što je prethodno u prvom dijelu zabio 13 poena za 15 minuta i odradio obrambeni posao.
S ovakvom startnom petorkom i opcijama, Clippersima bi obrana trebala biti zaštitni znak. Ali bolno im nedostaje konzistentnosti, držanja plana i agresivnosti ili intenziteta. Nedostaje tu Beverley, koji je zbog ozljede odigrao samo 20 minuta u prvoj utakmici, da pristupom malo podigne momčad, a vjerojatno je i uigranost problem zbog velikog broja izostanaka igrača u regularnoj sezoni.
Slična stvar je i s napadom Clippersa. Igraju čisto na talent i individualnu klasu. Rivers je Leonardu, Georgeu i Williamsu dao slobodu da igraju kako žele. Iako postoji hijerarhija, tom napadu nedostaje ozbiljna struktura pa da ne izgleda sve kao da ova trojica igraju na principu ‘moj red-tvoj red’. Primjerice, nedopustivo je da Leonard u drugom poluvremenu četvrte utakmice nema nijednu jedinu asistenciju.
Dallas, na drugoj strani, izgleda puno više kao momčad, iako je deficitarna talentom. Mavericksi u svakom periodu utakmice izgledaju kao momčad koja zna što igra i kako igra. Čak i kada gube 21 razlike u drugoj četvrtini zadnje utakmice, oni ne odstupaju od svoje igre i nastavljaju se boriti. Možda je to samo vibra autsajdera dodatno zbila redove momčadi koja sada igra iznad svojih realnih mogućnosti.
No, ako mogu nastaviti tim tempom, a Clippersi nastave biti samo puki promatrači, jasno je kako će ova serija završiti.
