Liverpool je u prosincu već odradio četiri utakmice, a još ga čeka put na Svjetsko klupsko prvenstvo u Kataru, utakmica Carabao Cupa i dva susreta u Premier ligi, što će se broj utakmica unutar ovog mjeseca protegnuti na devet, uz nekoliko desetaka tisuća kilometara putovanja. Takav brutalan raspored Jürgen Klopp je prisiljen odraditi bez jednog od najvažnijih igrača jer je Fabinho izvan stroja najmanje dva mjeseca zbog ozljede gležnja.
Stoji opaska da Liverpool ima puno važnih igrača: Virgil van Dijk, Andrew Robertson, Trent Alexander-Arnold, Sadio Mané, Roberto Firmino, Mohamed Salah. Svaki od njih odrađuje bitan dio posla na najvišoj mogućoj razini, svaki od njih ima svoju posebnu kvalitetu koja je nužna da bi momčad koncepcijski funkcionirala kako funkcionira i svakog od njih možete podcrtati kao ključnog, jer ono što donose na teren stvarno jest ključno. Još važnije, svaki od njih ima sinergijski učinak na momčad jer ono što rade izravno olakšava suigračima da dođu u bolje situacije. Tako funkcioniraju velike momčadi. Da biste držali razinu savršene efikasnosti koju ima Kloppova momčad, ne možete imati slabu kariku i morate nadopunjavati jedni druge.
Međutim, Fabinho se tu dodatno ističe.
“Unutar organiziranog kaosa kojem mi težimo, Fabinho je kao svjetionik, on ga kontrolira“, objasnio je Kloppov pomoćnik Pepijn Lijnders u intervjuu za ESPN koliko Liverpoolu znači takav igrač u sredini terena. “Njegov impuls branjenja tako da ide naprijed u pritisak je na apsolutno najvišoj razini, a s njim u sredini uvijek imamo situaciju da lopta ide okolo. Njegov tajming, njegova vizija i njegova smirenost, to daje sasvim novu dimenziju našoj veznoj liniji.”
Kad trener zatraži nešto od njega, Henderson će to i napraviti. Ne zbog sebe, nego zbog momčadi koju vodi
Dimenzija koju Fabinho daje momčadi je neprocjenjiva. U sustavu koji se oslanja na presing, njegova moć čitanja igre mu omogućuje da brani najosjetljivije zone terena daleko od tih zona. Fabinho kreće dovoljno rano i ulazi u presing tako da suparnik niti ne dođe u njegovu zonu. On i u obrani napada, a to ne olakšava posao samo Van Dijku koji ne mora braniti prostor ispred sebe, nego omogućava bekovima da odu visoko i odrade napadačke jer znaju da će Fabinho pokriti prostor iza njih.
S druge strane, Liverpool je došao na tu razinu da se protiv njega većina momčadi unaprijed postavi u bunker. To znači da nema mjesta za napadanje kroz tranziciju i da se mora stvoriti prostor kroz strpljivu igru u posjedu i postavljenom napadu. Tu Fabinhova sposobnost da ubrza protok lopte i da traži opcije između linija izravno pomaže Manéu koji može dobivati lopte u izolaciji, odakle može kreirati jer Firmino okupira centralnu zonu s obzirom na to da se ne treba spuštati toliko duboko kako bi organizirao napad.
Reagiranje protiv prirode
Ukratko, Fabinho je svjetionik. On je referentna točka i za obranu kroz svoje izlaske u presing kojima vuče čitavu momčad, ali i za napad kojem je njegova vizija ključna u organizaciji, a bez njega se Liverpool mora adaptirati.
To se najbolje vidjelo u Salzburgu. U utakmici u kojoj je Liverpool mogao ispasti iz Lige prvaka, Red Bull je u prvih 20-ak minuta bio kvalitetniji suparnik. Agresivni pristup, vertikalnost i nabijanje tempa zbog kojeg Liverpool nije mogao uspostaviti kontrolu na terenu natjeralo je Kloppa da promijeni stvari jer momčad nije imala Fabinha koji bi kontrolirao kaos i po kojem bi se ravnala. Liverpool je iz 4-3-3 prešao u 4-2-3-1 tako što je Klopp pomakao Firmina dublje na poziciju desetke, Salaha gurnuo u napad, a na krila raširio Manéa i Nabyja Keïtu.
Međutim, sve to preslagivanje je bilo potrebno kako bi Klopp dobio dvojicu igrača na poziciji zadnjeg veznog. Jordan Henderson je naprosto trebao pomoć, trebao je nekoga tko će smanjiti distance dodavanja u prvoj fazi posjeda i tko će mu pokrpati rupe koje su se javljale nakon suparničkih vertikalnih dodavanja. Klopp je spustio Georginija Wijnalduma, ali je — osim pobjede koja ga je odvela u knockout fazu Lige prvaka — dobio jedno bitno saznanje na kojem može graditi plan igre dok se ne vrati Fabinho.
Nije neka novost da Henderson može odigrati poziciju solo pivota, jedinog zadnjeg veznog ispred obrambene linije. Bio je briljantan u toj ulozi protiv Bournemoutha i Brightona. Na kraju krajeva, igrao je to prilično redovito prije nego što je došao Fabinho. Red Bull je ekstrem, takvih utakmica je toliko malo kroz sezonu da na njima ne treba graditi zaključke o nečijim sposobnostima, ali Klopp i Lijnders su vidjeli nešto što je iskoristivo i taktički vrlo zanimljivo.
Bez Fabinha koji će organizirati igru i smiriti posjed u prvoj fazi napada, Liverpool ponovo postaje dobrim dijelom ovisan o brzim napadima i podizanju tempa kako bi slomio suparnika. Prelazak na 4-2-3-1 i Firmino na poziciji desetke donekle kompenzira manjak organizacije u sredini terena, ali u suštini Liverpool ponovo podiže stupanj okomitosti u svojim napadima. Tu je ključna stvar da se po osvojenoj lopti napada prostor, gdje god on bio.
Problem je u tome što je takvo reagiranje protiv prirode koja je usađena u igrače.
Svi oni iza sebe imaju 20 godina treninga u kojima su stalno odgajani da poštuju svoju poziciju i da je drže, stvorena je navika koja onemogućuje igračima da iskoriste prostor koji se otvara kada bi napustili svoje pozicije jer su godinama učeni drugačije, do te mjere da im je to ušlo u prirodu, a to je granica koju je gotovo nemoguće probiti.
Savršen uzor
Klopp nije promijenio 4-3-3 u 4-2-3-1 jer je vidio da Henderson nešto ne može. Odlučio je adaptirati ideju baš zato što je u ekstremnoj situaciji koju je Red Bull izazvao shvatio da Henderson može nešto što drugi ne mogu jer imaju drugačije navike. Jedino Henderson ima sposobnost do kraja poštovati prostorne odrednice napada, napustiti svoju nominalnu poziciju zadnjeg veznog i razviti dinamičnu poziciju u kojoj i dalje odrađuje istu ulogu i iste zadatke, ali je prostor u kojem operira određen situacijom, a ne pozicijom.
Dva su razloga za takvu sposobnost.
Prvi je, ironično, navika. Igrajući osmicu u Kloppovu sustavu, razvio je naviku traženja prostora i dinamičkog pozicioniranja, a kad je ponovo povučen na šesticu, radi ono što je usvojio. Drugi razlog je to što je Henderson vođa momčadi.
“Jordan je savršen uzor”, izjavio je Alexander-Arnold nakon utakmice s Red Bullom. “Možete vidjeti koliko mu znači to što je kapetan ovog kluba. Svatko tko ne vuče svoj dio tereta dobije tretman od njega, a to poštujemo jer Henderson nije opterećen reflektorima, on je sretan ako može proći ispod radara i raditi svoj posao. Sve što radi radi zbog momčadi, a ne zbog sebe samoga.”
U utakmici protiv Watforda ovog vikenda Henderson je 154. put ponio Liverpoolovu kapetansku vrpcu, a s obzirom na to da je u Liverpool došao u mandatu Kennyja Dalglisha još 2011., ima daleko najviše iskustva u svlačionici. Kad trener zatraži nešto od njega, Henderson će to i napraviti. Ne zbog sebe, nego zbog momčadi koju vodi.
Stoji činjenica da Henderson nije ni tehnički potkovan niti je miran s loptom kao Fabinho i zato ne može izravno zamijeniti njegov učinak. Stoji činjenica da je Liverpool s Fabinhom bolja momčad s više dimenzija igre. Stoji činjenica da je, na kraju krajeva, Fabinho bolji igrač od Hendersona.
Međutim, Henderson nije ni pokušao raditi iste stvari kao Fabinho. Preuzeo je teret na sebe, odlučio je dati ono što može i igra odlično. Toliko dobro da je Klopp u trenutku potencijalne krize zbog izostanka svjetionika momčadi u burnom rasporedu okvir igre prilagodio baš njemu i da je sastavni dio plana postala Hendersonova sposobnost uz koju je Liverpool zadržao svoju razinu. Na trenutak je i on postao svjetionik, a to u ovako moćnoj ekipi uopće nije mala stvar.
