Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Koliko Hajduku vrijedi Ohandza?

Pokušaj realnog sagledavanja situacije s ugovorom kamerunskog napadača

Zadnja izmjena: 24. studenoga 2016. Ivo Cagalj/PIXSELL

U praksi vođenja pregovora s igračima oko produživanja ugovora postoje jasna pravila. Svi pregovori o novim ugovorima moraju biti završeni barem 18 mjeseci od isteka dotičnih. Naime, Bosmanovo je pravilo omogućilo igračima da po isteku ugovora slobodni napuste aktualni klub, a ugovor s novim klubom mogu potpisati već šest mjeseci prije isteka postojećeg. Čekanje s potpisom do zadnjeg trena klub stavlja u tešku situaciju, igračeva pregovaračka pozicija jača, a cijena na tržištu brutalno opada. Jer tko je lud plaćati igrača koji za par mjeseci može biti slobodan.

Ako je vjerovati istupima Olivera Koeniga razlog nepotpisivanja ugovora između Hajduka i Francka Ohandze su tri tisuće eura mjesečno. Dok se s njegove i igračeve strane stvarno radi o novcu, s Hajdukove strane priča je sasvim drugačija i jako odstupa od ustaljenih pravila i logike o igračima koji se približavaju zadnjoj godini ugovora.

Iako se to obično preskoči u razmišljanju, plaće su temelj slaganja svake momčadi. Ne radi se samo o očiglednom mjesečnom trošku koji moraš biti sposoban podnijeti, stvar je nešto dublja od toga.

Hijerarhija plaća je iznimno bitna. Bitno je odrediti tri ili četiri “razreda” plaća, kao i jasne uvjete koji omogućuju preskakanje iz jednog razreda u drugi. Nepoštivanjem hijerarhije događa se postavljanje nepovoljne pozicije za svaki novi ugovor koji dolazi. Jednako kao što Hajduk sada ima problem s Ohandzom koji traži ugovor u rangu Saida Ahmeda Saida i Marka Futácsa, uprava bi imala isti problem jer bi se ubrzo neki drugi igrač u pregovorima pozvao na Ohandzu.

Netko iz razreda prvotimaca – recimo, Zvonimir Kožulj ili Jefferson – također bi tražio plaću u razini Ohandze, pa bi razred rotacijskih igrača – recimo, Marko Ćosić ili Hamza Barry – tražio svoju povišicu, da bi na kraju oni originalni ključni igrači u svojim pregovorima tražili povratak na stare razine dodatnim povišicama. Za posljedicu imamo inflaciju i raspad sistema.

Vrijedi li realno Ohandza toliko da bude svrstan u poziciju najbolje plaćenih igrača u klubu?

Nije građen za duge staze

Pet golova (doduše, dva iz penala) i dvije asistencije u prvenstvu, te činjenica da mu za gol ili asistenciju treba samo 78 minuta kažu da vrijedi. Činjenica da je odigrao samo 546 minuta u tom istom prvenstvu kaže da ne vrijedi.

Jednostavno, nijedan klub si ne može priuštiti da mu glavni igrač odigra 35 posto ukupne minutaže. Zdravi Ohandza, koji može igrati konstantno i punih 90 minuta sigurno vrijedi novaca, vrijedi biti plaćen kao prva opcija. Međutim, Ohandza nije pokazao da može igrati konstantno: kad je zdrav, ne pokazuje da ima svježine za više od 60 minuta i to ga automatski diskvalificira iz užeg kruga nositelja.

Hajduk stvarno dugo vremena nije imao igrača takvog potencijala kao što ima Ohandza.

Brz, eksplozivan, a k tome jak kao bik i tehnički jako dobro potkovan. Međutim, Ohandza dosta slabo sudjeluje u igri, a nimalo u obrani. Za usporedbu je tu Futács, na kojega ide većina dugih lopti i zbog toga je iznimno važan u taktičkim planovima trenera Marijana Pušnika, ili Said, koji ima nemjerljivo veći doprinos obrani i puno veći utjecaj u izgradnji igre (ili barem pokušaju izgradnje nečega što bi približno mogli svrstati pod okvire uređenog sistema igre). Ohandza, pak, u sudaru s malo boljim momčadima najviše može dati u zadnjih 30-ak minuta kad njegova eksplozivnost i okomitost zbilja mogu napraviti razliku protiv umornog protivnika i zato ulazi kao džoker s klupe.

Ako Hajduk zbilja ostane čvrst u svojim uvjetima, onda neće izgubiti ni igrač ni klub

Prema podacima InStata, Ohandza po utakmici ima 23% dobivenih zračnih duela, 28% dobivenih obrambenih duela, tek 1,1 presječenu ili oduzetu loptu po utakmici i samo 15 uspješnih dodavanja. Na sve se nadovezuje i činjenica da je, izuzev utakmice s Cibalijom, golove postigao još ovoga ljeta. Pitanje je koliko se može računati na Ohandzu po teškom terenu i na uzorku od 90 minuta. Teški teren ograničava njegov glavni forte – da bude opasan s loptom u nogama u okomitom proboju, a zbog takve građe i ‘sprinterske’ mišićne strukture već nakon pola sata Ohandza počinje fizički padati. Jednostavno, nije građen za duge staze.

Koračić koji može preskočiti

Frane Zolja, osim što je u kratkom vremenu osvojio navijače i pokupio rijetko viđene simpatije, zbilja je intrigantan potencijal. Međutim, osim zdravstvenih dilema, pruža i određene nedostatke u igri koje je teško sakriti ako pričamo o glavnom napadaču.

On i njegov menadžer imaju pravo tražiti najbolje moguće uvjete. Radi se o njihovom životu i osiguravanju životne egzistencije, a obojica znaju da možda negdje na istoku mogu dobiti veće novce nego u Hajduku. I to je s njihove strane legitimna odluka, jednako kao što je legitimno da im tih 3.000 eura mjesečno bude jako puno.

S druge strane tih 3.000 eura za Hajduk nije drastična razlika. Međutim, sportski direktor Mario Branco ovdje je pokazao ozbiljnost i dokazao da se radi o pravom kalibru stručnjaka.

Hajduk se našao u nezgodnoj situaciji jer je došao u zadnjih 18 mjeseci ugovora i nije reagirao. Situacija koja krši pravilo struke s početka. Međutim, i situacija je drastično drugačija. U ključnom periodu nije se znalo hoće li Ohandza uopće nastaviti karijeru. Bio je na višemjesečnoj pauzi, pripreme je odradio u ljubljanskoj klinici i nije bilo ama baš nikakve logike da mu se prije sezone ponudi novi ugovor. Hajduk si nije mogao dopustiti da plaća igrača za kojega je postojala visoka mogućnost da neće nastupati za vrijeme novog ugovora.

Kad su se stvari iskristalizirale, Branco je ponudio ugovor koji očito ne zadovoljava apetite igrača i/ili menadžera. Međutim, Branco i Hajduk nisu u poziciji da odstupe od svog plana. Ponudili su Ohandzi ugovor koji ga stavlja samo koračić do najbolje plaćene grupe, te ponudili bonuse kojima taj koračić može i preskočiti. Opet, ako je vjerovati ijednoj od pregovaračkih strana. Posao za Hajduk je odrađen po svim pravilima i klub će sigurno ostati na dobitku. Ili će zadržati vrlo vrijednog džokera s klupe koji će u toj ulozi sigurno donijeti dovoljno vrijednih bodova da isplati tarifu džokera ili će izgubiti tog vrijednog igrača, ali neće njegove rotacijske usluge platiti po tarifi za prvog igrača.

Futács na razini Ohandzina prosjeka

Ohandza će se snaći. Postoji dovoljno klubova koji mu mogu ponuditi dovoljno i u kojima će on zbilja biti ograničen na ulogu džokera za zadnjih 30 minuta. U toj će ulozi biti odličan jer to je njegov okvir.

A i Hajduk će se snaći. Već ima Futácsa koji nije ni izbliza atraktivan kao Ohandza. Tribine mu neće skandirati, analitičari neće naglašavati kako je kobra kojoj je potreban minimalan prostor da ugrize. Međutim, konstantan je, čvrst, više sudjeluje u izgradnji igre, te za svoju visinu ima jako dobru brzinu. A istovremeno ima već pet golova u 532 minute u HNL-u, što je na razini Ohandzina prosjeka.

Ako Hajduk zbilja ostane čvrst u svojim uvjetima,, onda u ovoj situaciji neće izgubiti ni igrač ni klub. Ostali zajedno ili se razišli.

Ne propusti top članke