Prosječni Hrvat možda nema osobito visoko mišljenje o mentalitetu Matea Kovačića. Srećom Thomas Tuchel niti je Hrvat, niti je prosječan. Nakon što je njemački trener preuzeo Chelsea, promijenio je okvire igre i okrenuo se nogometu zasnovanom na posjedu lopte, a izgleda da je zasad od toga najviše profitirao upravo Kovačić.
“Mislim da je Kovačić bio sjajan u proteklih nekoliko tjedana”, izjavio je Tuchel za Chelsea TV u svom prvom većem analiziranju momčadi s kojom radi. “Možete ga zvati usred noći i Kova će biti spreman driblati, trčati i upravljati loptom. Kovačić je fantastičan u aspektu razumijevanja igre i ubrzavanja igre, miran je i samopouzdan pod pritiskom, a svaki naš napad ide preko njega. Ima mentalitet pobjednika, riječ je o nevjerojatnom igraču.“
Ovaj dio s talentom nije sporan ikome tko ima barem jedno zdravo oko, a igračku kvalitetu vrlo precizno pokazuju i brojke. Kovačić ove sezone ima 38 uspješnih driblinga iz 49 pokušaja, što iznosi sjajnih 78 posto i to je najbolji postotak uspješnosti među prvih 30 driblera u Premier ligi. U svim ligama Petice veći postotak uspješnosti od njega ima samo Marco Verratti iz PSG-a.
On naprosto ne gubi loptu, jer za njega dribling nije način da izravno stvori šansu probijajući suparnika i noseći je dok god ne naiđe na nekoga tko će mu je oduzeti. Za njega je dribling alat za osvajanje prostora kako bi se višak realizirao negdje bliže suparničkom golu.
Kovačić tek ulazi u svoje najbolje godine i njegovo vrijeme tek dolazi. Tu mu Tuchel može dodatno pomoći
Glavna karakteristika njegova driblinga je da se događa već u primanju; dok lopta još dolazi prema njemu Kovačić snima okruženje oko sebe, shvaća odakle dolazi pritisak i gdje treba ići kako bi stvorio prostor. Ima dobru kontrolu lopte i sjajnu varku tijelom, s lakoćom se oslobađa čuvara prvim dodirom lopte i onda uspješni dribling nadograđuje uspješnim dodavanjem. U cijeloj ligi samo Rodri ima više uspješnih “nošenja lopte” — a Opta nošenje lopte definira kao čin u kojem igrač s loptom u nogama osvaja pet ili više metara terena — nakon kojih je točno dodao.
Upravo to je ono što Tuchel cijeni kod Kovačića — sposobnost da ubrza igru tako što će se ponuditi primiti loptu, riješiti se pritiska koji mu dolazi s leđa brzim driblingom, osvojiti desetak metara i predati loptu suigraču u boljoj poziciji, a onda se opet postaviti tako da može primiti loptu i održati pritisak na suparnika kojeg na taj način potiskuje prema vlastitom golu.
Najbolji što može biti
Prosječni postotak posjeda lopte Tuchelova Chelseaja zasad je 68 posto; nijedan suparnik protiv kojeg je igrao nije imao više loptu u svojim nogama, a protiv Wolverhamptona se taj postotak zaustavio na čak 81 posto. Sve momčadi koje tako dominiraju posjedom funkcioniraju na način da guraju suparnika prema vlastitom golu. Jednako kao što zmija guši svoju žrtvu tako da koristi njenu potrebu za udahom kako bi pojačala stisak oko pluća, tako i posjedom dominantne momčadi koriste potrebu podređene momčadi da, kada shvati da je stjerana leđima pred zid, u jednom trenutku pokuša oteti loptu. Upravo tu do izražaja dolaze igrači poput Kovačića, organizatori igre koji mogu iskoristiti taj udah kako bi ubrzali igru.
Jednako koliko je Kovačić važan za Tuchela, toliko bi Tuchel mogao biti važan za njega.
Prvi put u svojoj karijeri Kovačić ima trenera koji želi implementirati pozicijsku igru i potpuno uređen sustav u posjedu lopte. To je okruženje prepuno sistemskih opcija za organizatora igre, automatskih opcija i laganih dodavanja kojim se može osvajati teren na račun dobrog pozicioniranja. Takvo okruženje igraču Kovačićeva profila nudi najbolje uvjete da definira svoju važnost na terenu, jer konstantno dovodi loptu do njega i konstantno mu nudi više rješenja između kojih mora birati najbolje, koristeći svoj pregled igre. Ako netko ima zadatak ubrzati igru, onda su mu najbolji uvjeti da ima automatska rješenja na koja se može osloniti i koja može birati bez puno razmišljanja.
Za tri mjeseca Kovačić će navršiti 27 godina. Na današnji dan, iza sebe ima 237 nastupa u ligama Petice; 84 u Premier ligi, 80 u Serie A i 73 u La Ligi. Sama brojka može biti apstraktna jer 237 nekome može biti i puno i malo. Možda će bolji okvir sirovoj brojci pružiti činjenica da je Luka Modrić prije svog 27. rođendana odigrao 128 utakmica u ligama Petice. U istom razdoblju svoje karijere Andrea Pirlo je skupio 228 utakmica u Serie A. Xavi, čovjek koji simbolizira Barceloninu igru i koji je odrastao u filozofiji kluba koju je od prvog dana utjelovio na terenu, do svog je 27. rođendana odradio 229 ligaških utakmica.
Kovačić nije ni Modrić ni Pirlo ni Xavi. Možda nikad neće ni biti na toj ikonskoj razini. Ali spomenuti velikani dobro dođu kao orijentir da bismo shvatili koliko je Kovačić već sada napravio u svojoj karijeri, iako ga se kod nas većinom smatra nedorečenim igračem.
Čovjek još nema 27 godina, a igrao je za Inter, Real Madrid i Chelsea. Već je upisao više nastupa nego su u njegovim godinama imali Pirlo i Xavi, ljudi koji su bili ponajveći talenti Španjolske i Italije, obojica kapetani svojih U21 reprezentacija. I tek je sad, prvi put u karijeri, dobio trenera čiji sustav igre potpuno odgovara njegovu profilu. Tuchel i Kovačić bi si trebali savršeno odgovarati i Tuchel bi trebao pomoći Kovačiću da postane još više isprofiliran unutar sustava igre koji mu pomaže da bude najbolji što može biti, jer mu nudi automatizme unutar pozicijske igre.
Pitanje konteksta
Znači li to da će se promijeniti Kovačićeva slika u hrvatskoj javnosti kako bude rastao u Chelseaju?
Pa vjerojatno ne, jer ona je najčešće povezana s reprezentacijom, a Kovačić je u reprezentaciji često nedorečen i blijed. Upravo kao da mu nedostaje pobjedničkog mentaliteta o kojem priča Tuchel.
Doduše, prosječni Hrvat sada neće priznati da je imao isti odnos prema Modriću i da su ga strašno zabavljale njegove “predasistencije” koje su postale sinonim za manjak ‘konkretnog’ učinka i za nedostatak sposobnosti ‘da vodi igru’ i ‘stvara razliku’ u reprezentaciji. Takvih koji su Modriću spočitavali da nema pobjedničkog mentaliteta je itekako bilo jer su ignorirali kontekst. A kontekst je najbitniji.
Dojam je da Kovačić može više, pogotovo u reprezentaciji. Naravno da može, jer njegovi tehnički kapaciteti su sjajni, ali koliko je on kriv za to što ih ne iskorištava do maksimuma?
Recimo, Zlatko Dalić ga je protiv Švedske na Maksimiru koristio kao trećeg veznog u rombu; ispred Marcela Brozovića, uz Modrića i iza Nikole Vlašića. Kovačić je igrao 61 minutu i za to vrijeme je imao samo 15 točnih dodavanja. Za usporedbu, Modrić je u tom razdoblju imao 38 točnih dodavanja, Brozović 42, a čak je i Dominik Livaković skupio 16 točnih dodavanja. Kada je izlazio, Kovačić je bio igrač s najmanje dodavanja i najmanjim u posjedom lopte od svih naših igrača na travnjaku.
Jasno, Kovačić je u medijima i na društvenim mrežama bio oštro kritiziran zbog loše predstave. I nema potrebe bježati od istine, odigrao je zbilja lošu utakmicu. Ali istinu treba pogledati iz drugog kuta i uzeti kontekst u obzir: Kovačić je naprosto bio višak u sredini terena. Uz Modrića i Brozovića protiv pasivne i nisko postavljene Švedske nije trebao još jedan organizator igre i Kovačić je samo statirao čekajući da se nešto dogodi.
Pojednostavimo li još više, na travnjaku je samo jedna lopta i ako je kod Modrića, a Šveđani su dopuštali da bude kod Modrića, ne može istovremeno biti i kod Kovačića. Da bi došao na loptu, Kovačić je trebao potpuno promijeniti stil igre, a suludo je od čovjeka tražiti da bude nešto što nije. I onda je logična posljedica da će biti nedorečen i da će ga Dalić prvog izvaditi iz igre. Jednako kao što je logično da bude loš zadnji vezni u uzvratnoj utakmici protiv Švedske u kojoj nije bilo Brozovića — jer Kovačić nije zadnji vezni. Vjerojatno bi bio i loš vratar, jer nije ni vratar.
Ključevi igre
Ne znači to da Kovačić i Modrić ne mogu igrati skupa jer im se stilovi i igračke karakteristike poklapaju. Mogu, ali se puno toga treba prilagoditi i približiti kontekstu kakav Kovačić i Jorginho imaju u Chelseaju. To nije realno očekivati u uvjetima u kojima izbornici operiraju i zato to ne treba uzimati kao ozbiljnu opciju, a još više to treba uzimati u obzir kada se nalizira koliko je Kovačić napravio u reprezentaciji.
No, Kovačić pod Tuchelom dokazuje da će Hrvatska imati spremnog nasljednika za Modrićevu ulogu primarnog organizatora igre. Uostalom, to je Kovačić pokazao protiv Francuske na Stade de Franceu ili protiv Portugala na Poljudu, gdje je Modrić igrao, ali nije bilo Brozovića i Kovačić je dobrim dijelom preuzeo njegove zadatke u izgradnji napada.
Kovačić je playmaker i takvi igrači sazrijevaju kasnije. On ima hrpu iskustva iza sebe, odradio je tonu utakmica na najvišoj sceni, naučio je upravljati utakmicama, ali tek ulazi u svoje najbolje godine i njegovo vrijeme tek dolazi. Tu mu Tuchel može dodatno pomoći, jer Kovačić je prvi put u karijeri dobio razrađeni sustav igre u posjedu i to onaj koji se vrti upravo oko njega, a vrlo brzo će doći ciklus kada će to pokazivati i u reprezentaciji gdje će preuzeti ključeve igre od Modrića.
Zadnje utakmice za Chelsea pokazuju da ulazi u dio karijere u kojem je spreman na taj iskorak i igre pod Tuchelom sugeriraju da je napokon došlo njegovo vrijeme.
