“Možemo li ovo raditi zajedno sljedećih 10 ili 15 godina?”
Kada je Max Verstappen na timskom radiju izjavio odanost Red Bullu nakon što je kao prvi prošao ciljem na ludoj, kontroverznoj i u mnogim pogledima nezamislivoj Velikoj nagradi Abu Dhabija, riječi su djelovale proročki: katarzična proslava pobjede kao najava za promjenu generacija u Formuli 1.Uostalom, nizozemski lav je netom prije toga postao svjetski prvak, svrgnuvši s trona Lewisa Hamiltona koji je od 2014. do danas osvojio šest od sedam svjetskih titula.
Verstappen se kao klinac priključio vozačkoj akademiji kojom koordinira Helmut Marko — godine 2015. i početkom 2016. vozio je za juniorsku momčad Toro Rosso (sada AlphaTauri), a od tada sve do danas za Red Bull. Titula koju je osvojio u Abu Dhabiju, kao jedini vozač od početka turbo hibridne ere koji je to uspio ne vozeći za Mercedes, bila je plod njegova dugogodišnjeg uspona u Red Bullu; prošao je dalek put od 17-godišnjeg rookieja, najmlađeg debitanta i osvajača jedne Velike nagrade, preko golobradog klinca koji je zaradio etiketu “idiota” sa svojim agresivnim stilom vožnje kotač o kotač, pa sve do svjetskog prvaka i najboljeg vozača na gridu.
Primamljivo bi bilo, možda čak i neminovno, zaključiti da je Max novi kralj Formule 1. Uostalom, sljedeće godine dolazi radikalna promjena pravila, što znači da će sve momčadi krenuti od nule, a Hamilton će u nju ući (ako će se uopće utrkivati, budući da ne prestaju kolati glasine o tome da će se povući u mirovinu) s 37 godina na leđima. S druge strane, Verstappen je povijesna anomalija: tek mu je 24, a iza sebe već ima sedam punih sezona, 141 utrku, 20 pobjeda i, konačno, jednu titulu svjetskog prvaka.
Verstappen je već nekoliko godina najbolji vozač na gridu. Tu je činjenicu prikrivala Hamiltonova konzistentnost i superiornost performansi Mercedesova bolida
Formula 1, čini se, zasigurno ulazi u Verstappenovu eru. Međutim, je li to baš tako jednostavno?
Želimo li odgovoriti na pitanje ima li sport novog vladara, ključno je osvrnuti se na dvije stvari. Kao prvo, unatoč tome što je ove sezone pokupio lovorike za svoju vožnju i činjenicu da je tijekom sezone bio bolji od jednog od najvećih vozača svih vremena, čini mi se da Verstappen od 2020. do 2021. nije napravio nekakav radikalni iskorak što se tiče svoje vožnje. Kao drugo, neovisno o tome kako će voziti u sljedećih nekoliko sezona, a trenutno ne postoji niti jedan razlog za vjerovati da će mu razina drastično pasti, njegovi će rezultati u potpunosti ovisiti o bolidu koji će mu isporučiti Red Bullovi aerodinamičari, na čelu s legendarnim Adrianom Neweyjem.
Rezultati ne pokazuju cijelu sliku
U suštini, riječ je o fundamentalnoj karakteristici Formule 1 kao sporta. Vozači će uvijek biti u prvom planu, ali F1 je timski sport, a glavni će faktor uvijek biti performanse bolida. Zato je riječ o jednom od rijetkih sportova u kojemu nominalno najbolji (svjetski prvaci, osvajači najvećeg broja utrka…) nisu nužno i najbolji vozači. Uostalom, malo tko će dovesti u pitanje, recimo, činjenicu da je Fernando Alonso između 2008. i 2015. bio najbolji vozač na gridu, unatoč tome što u tom periodu nije osvojio niti jedan naslov.
Većina analitičara složit će se da rezultat na stazi o vozaču ovisi između 20 i 30 posto, dok sve ostalo otpada na performanse bolida. Drugim riječima, stavite li Micka Schumachera u Red Bull, a Verstappena u Haas, ovaj prvi će sezonu završiti s više bodova, unatoč tome što trenutno ne posjeduje niti polovicu njegova trkačkog umijeća.
Upravo zato, goli rezultati ne pokazuju cijelu sliku i upravo zato je bilo jasno da će Verstappen, čim dobije bolid koji može držati tempo s Mercedesom, konkurirati za naslov. Uostalom, dva najsofisticiranija analitička modela — F1 Metrics analitičara Andrewa Phillipsa i Elo ranking stranice Fivethirtyeight.com — Verstappena trenutno smatraju vozačem broj 1 i točno su predvidjela da će Nizozemac osvojiti titulu ako Red Bull smanji zaostatak u brzini za Mercedesom.
Prema F1 Metrics, koji korisiti historijske odnose između momčadskih kolega da bi procijenio kako koji vozač vozi neovisno o bolidu, Verstappen je bio najbolji vozač od polovice 2018., a u 2019. je ostvarivao u prosjeku 8,79 bodova po utrci bez mehaničkih kvarova, što je bilo osjetno bolje od Hamiltonovih 8,26. Phillips još nije objavio rezultate za 2020. i 2021., ali, s obzirom na to da je Verstappen u tim sezonama jednako dominirao nad svojim momčadskim kolegama, nema razloga sumnjati da će i po njemu biti broj 1.
Prema Elo rankingu, koji koristi ne samo odnose među momčadskim kolegama već i relativnu brzinu te mehaničku pouzdanost bolida, Verstappen je lani preskočio Hamiltona po čistoj brzini (+67 u odnosu na +64), a ove je sezone razlika bila još veća (+89 u odnosu na +67). Štoviše, Hamilton nikad nije imao veći Elo ranking od +79 (2015.), što sugerira da je Verstappenov plafon viši od njegova.
Drugim riječima, Verstappen je već nekoliko godina najbolji vozač na gridu — otkako je izbrusio svoje pogreške i potpuno sazrio kao vozač, za što simbolična prekretnica može biti VN Monaka 2018. — samo što je tu činjenicu prikrivala Hamiltonova konzistentnost i superiornost performansi Mercedesova bolida u odnosu na sve ostale.
Nova era
Uostalom, dovoljno je baciti pogled na Verstappenovu šampionsku sezonu.
Red Bull i Mercedes su u različitim dijelovima godine imali najbrži bolid, s time da je Mercedes u posljednje četiri utrke imao veću prednost nego što je Red Bull imao na početku sezone. Unatoč tome, Verstappen ima više pobjeda, pole positiona i pobjedničkih postolja od Hamiltona, a vodio je u više krugova nego svi ostali vozači na gridu (uključujući Hamiltona) zajedno. U utrkama u kojima nije imao udes, nikad nije završio ispod drugog mjesta, što znači da ga tijekom cijele sezone niti jedan vozač osim sedmerostrukog svjetskog prvaka nije pobijedio na stazi.
Čak i ako prokopamo dublje, priča je ista. Odnosi između momčadskih kolega najbolji su indikatori forme, budući da se tada vozači utrkuju u identičnoj mašineriji, a i u tom je pogledu Verstappen ove godine blistao. Sergio Perez nije bilo tko — njegova lanjska pobjeda u Bahreinu, gdje se sa zadnjeg probio na prvo mjesto, govori dovoljno sama za sebe — ali je novi svjetski prvak obrisao pod s njim: 20-1 u kvalifikacijama, 19-3 u utrkama bez mehaničkih kvarova (što uključuje puknuće gume u Bakuu i udes s Hamiltonom na Silverstoneu, što znači da je realni omjer zapravo 19-1) predstavljaju apsolutnu dominaciju.
Da, Hamilton je u drugoj polovici sezone podigao svoju vožnju na višu razinu (posljednje četiri utrke odvozio je apsolutno perfektno) i Verstappen je imao jako puno sreće sa safety carom u Adu Dhabiju, ali Red Bullov je as bio po svakoj metrici bio bolji vozač ne samo ove sezone, nego u posljednjih nekoliko njih. Upravo zato možete mačku o rep okačiti one priče o tome da će pokleknuti pod pritiskom borbe za titulom ili da mu nedostaje mentalne snage za sraz s Hamiltonom. Jedino što mu je nedostajalo bio je bolid.
S obzirom na to da je Alonso u zalasku karijere (u 41. godini i dalje vozi nevjerojatno dobro, ali niti on neće još dugo prkositi vremenu), da Charles Leclerc uza svu svoju svjetlosnu brzinu i nadnaravnu kontrolu bolida i dalje radi puno kardinalnih pogrešaka i da je Hamiltonov peak očito iza njega, jedino što Verstappena može zaustaviti je sam Red Bull.
Istina, George Russell je lani u Bahreinu dao nagovijestiti nešto veliko, ali tek ćemo sljedeće godine, kada sjedne u isti bolid kao i Hamilton, znati koji mu je plafon. Isto u određenom smislu vrijedi i za Landa Norrisa, još jednog ekstratalentiranog Britanca koji je ove sezone napravio iskorak prema eliti budući da je uvjerljivo pobijedio razvikanog Daniela Ricciarda.
Postoji, dakle, realna šansa da će sport nakon ovako neizvjesne sezone skliznuti u novu eru dominacije jednog vozača, poput Hamiltonove između 2014. i 2020. Naravno, pod uvjetom da Red Bull nastavi isporučivati šampionski bolid.
Dakle, ne — Verstappen nije postao kralj Formule 1 osvajanjem titule u Abu Dhabiju. On je to već nekoliko godina, samo što su to mnogi tek sada primjetili.
