Što je i dobro, jer je Verstappen ove godine realno bio najbolji vozač na gridu i do titule je, uz mrvicu sportske sreće, trebao doći ranije, a ne u posljednjem krugu posljednje utrke. I svakako ne na ovakav način… Nizozemac je ostvario 10 prvih i osam drugih mjesta, jednom odustao iz sigurnog vodstva zbog pucanja gume, dvaput nadrapao zbog udesa koje su izazvali Mercedesovi vozači (mada je u Mađarskoj ipak uspio doći u zonu bodova), te samo jednom, u Monzi, vlastitom krivnjom. Dojam fantastične sezone mrvicu je pokvario tek u završnici, udaranjem u zid u Džedi i lošim startom u Abu Dhabiju, ali to su bile zanemarive pogreške spram onih koje je tijekom sezone činio njegov glavni rival.

Verstappen na ovoj razini je fantastičan vozač, koji je napokon, doima se, barem donekle počeo učiti na vlastitim pogreškama. I dalje nisam ljubitelj njegova karaktera, kao ni pretjerane agresivnosti u borbama na stazi, ali sveukupni dojam tijekom ove godine jasno pokazuje da bi Max, pruži li mu Red Bull logistiku za to, mogao i do još ponekog naslova u karijeri.

Nogometnim rječnikom, cijela sezona 2021. u Formuli 1 bila je izvrsna utakmica s katastrofalno lošim suđenjem

Vjerojatno ipak ne do onoliko njih koliko za sobom ima Hamilton. U sezoni u kojoj mu štošta nije išlo za rukom i na ruku, ipak je bio u borbi za osmi naslov sve do posljednjeg kruga posljednje utrke, na čemu mu treba skinuti kapu. Kao i na fantastičnim vožnjama u završnici sezone — ali ono prije toga nije uvijek bilo na očekivanoj razini.

Početnička pogreška u Azerbajdžanu (nakon koje je postao jedini vozač pored Micka Schumachera koji je 2021. u nekoj utrci u kojoj su obojica došli do cilja uspio završiti iza Nikite Mazepina!) prva pada na pamet, ali bilo je toga još. Izbacivanje Maxa u Silverstoneu nije mu rezultatski štetilo, ali mu nije trebalo u CV-ju, u Monaku se čitavog vikenda nije mogao sastati s bolidom, u Austriji i Turskoj je griješio, u Mađarskoj je bio žrtva pogreške momčadi, ali potom i sam nemoćno predugo zapeo iza Alonsa… Samo u jedinom odustajanju sezone, u Monzi, krivnja za loš rezultat nije bila ni na njemu ni na momčadi.

Najbliži pratitelji

Kada sve to zbrojimo, nevjerojatno je da se uopće našao u prilici boriti se za titulu. Šutnja u danima nakon posljednje utrke, u kojima nema nikakvih njegovih komentara na rasplet sezone, vrlo je intrigantna. Postoje čak i nagađanja da bi se mogao povući sa staze…

Vrijeme nije na njegovoj strani; ako Mercedes opet uspije složiti superioran bolid, mogao bi do te rekordne osme titule, ali bude li opet ‘povuci-potegni’ situacija s više od desetljeća mlađim konkurentima, povijest nas uči da veterani u njima rijetko kada izlaze kao pobjednici.

Vrijeme definitivno nije ni na strani Valtterija Bottasa, trećeplasiranog u prvenstvu. Nije problem to što je ostvario samo jednu pobjedu (uz dvije u sprint utrkama, koje je netko tko brka osnovne pojmove nazvao sprint kvalifikacijama); problem je to što se počesto doimao izgubljeno. Imao je i nesreće i tehničkih problema, ali kada bi zapeo negdje niže u poretku, mogli ste očekivati da će predugo i ostati ondje. Naprosto nije bilo onih probijanja kakva vozač jednog od dvaju najboljih bolida na gridu mora imati zapne li niže u koloni. Bottas se doimao prilično nesretnim i nadajmo se da će u Alfa Romeu, već tradicionalnom utočištu Finaca na zalasku karijere, barem više uživati, ako već ne očekujemo neke osobite rezultate.

Ograničenost Bottasovih dometa bila je jasna i ranije, ali Sergio Pérez je tek ove godine dobio konačnu potvrdu da nije materijal za najviše dosege. Paradoksalno, mada je često vrlo lošim kvalifikacijama i neforsiranim pogreškama izbio Red Bullu konstruktorski naslov (momčad je bila barem izjednačena s Mercedesom na planu brzine, gledano kroz čitavu sezonu, usprkos podmetanju klipova, a konstantno bolja od njih u taktici), u nekoliko je ključnih trenutaka odradio vrlo dobar posao i jako pomogao Maxu u osvajanju titule, ostvarivši u Bakuu i drugu pobjedu karijere.

Ferrari je pomalo neočekivano došao do trećeg mjesta u poretku konstruktora, a Carlos Sainz petim mjestom vozačkog poretka ponio virtualnu, ali itekako prestižnu titulu prvaka ‘ostatka svijeta’. Španjolac je definitivno jedna od zvijezda sezone, mada to mediji nisu adekvatno pratili, a sama činjenica da je uopće bio al pari Charlesu Leclercu, te na kraju završio sezonu dva mjesta i 5,5 bodova ispred njega posve je neočekivana. S druge strane, od 20 utrka koje su obojica završili, Carlos je samo u šest navrata bio ispred Charlesa… Ma koliko dobar bio, uspije li Ferrari složiti pobjednički bolid (za što mu dajem najmanje šanse među vodećim momčadima, ali nadam se da sam u krivu), uvjeren sam da će se ove godine nervozni i udesima skloni Leclerc opet nametnuti kao prvi vozač momčadi.

McLaren je sve do pobjede Daniela Ricciarda u Monzi bio uvjerljivo treća momčad na gridu, a onda je potonuo. Sljedeće godine dolaze nova pravila u kojima bi aerodinamika mogla igrati ključnu ulogu, a ova je ekipa okupila svojevrsni dream team najzvučnijih stručnjaka na tom području, tako da je logična pomisao kako su u McLarenu sve karte bacili na 2022. Realno, sve do predsezonskih testiranja možemo samo nagađati kako bi tko mogao izgledati sljedeće sezone, ali da se kladim, uložio bih na McLarenov iskorak prema redovnim pobjedama.

Prvenstvo treće lige

Srećom po sebe, ipak se ne kladim, jer bih prije ove sezone uložio ozbiljnu lovu u to da će Ricciardo, a ne Sainz, biti peti u prvenstvu i najbolji od ostatka svijeta, a Australac je umjesto toga ispao ponajveće razočaranje sezone. Lando Norris razbijao ga je k’o beba zvečku i samo je pobjeda u Monzi spasila Danija od negativne ocjene. I Norris je u završnici sezone poprilično izgubio zamah, kao da ga je gubitak zaslužene pobjede u Sočiju poprilično pogodio. No, pobjeda će doći, vrlo lako već sljedeće sezone, a kada je jednom okusi, Lando bi mogao postati ozbiljan pretendent i za titulu. Može li to postati i Ricciardo? I ja bih, kao i većina pratitelja Formule 1, do ove sezone bez mnogo razmišljanja ustvrdio da može, ali sada su se počela postavljati pitanja.

Pierre Gasly je devetim mjestom u vozačkom poretku učvrstio vlastitu reputaciju i osvojio prvenstvo ‘treće lige’. Samo što njegovi rezultati u kvalifikacijama pokazuju kako je Alpha Tauri možda ipak bila bolid drugog, a ne trećeg ranga. Debitant Yuki Tsunoda daleko je zaostao za Gaslyem, tek su odlična vožnja i četvrto mjesto u finalu sezone pokazali da bi, uspije li nadići početničke pogreške i nepotrebne incidente, i japanski vozač mogao postati redovniji gost zone bodova. Problem je, dakako, što je momčad bila, i uvijek će ostati, ono nepaženo drugo dijete. Znate već, od prvorođenog imate slike prvog osmijeha, prvog izlaska, prvog zuba… na stotine njih, a drugo dijete se slučajno pojavi u obiteljskom albumu kao 13-godišnjak na biciklu, kada nepažnjom uleti u kadar…

Peto mjesto u poretku momčadi otprilike je u razini očekivanja za momčad Alpine, jedino što se očekivalo da će ipak veći postotak tih bodova donijeti Alonso. Zapravo i jest — bez njegove požrtvovnosti u borbi protiv Hamiltona, Esteban Ocon ne bi uspio ugrabiti senzacionalnu pobjedu u Mađarskoj. I postati prvi vozač nakon Pastora Maldonada 2012. koji je završio iza 10. mjesta u vozačkom poretku, a pritom pobijedio u nekoj utrci. Nije to bio jednokratni bljesak, Ocon je u utrkama koje su obojica završavali izborio 9:9 protiv Alonsa, a nismo baš navikli gledati situacije u kojima se Fernando izrazito ne nametne kao prvi vozač momčadi.

Sebastian Vettel zato se uspio nametnuti kao prvi vozač momčadi Aston Martina. Da nije bilo diskvalifikacije u Mađarskoj, bilo bi to bodovno i mnogo uvjerljivije spram bljedunjavog Lancea Strolla. Vettel se u novoj momčadi naočigled osjeća bolje nego u Ferrariju, ekološkim i inicijativama za ljudska prava stekao je mnoštvo simpatija, a osvojio je i nagradu za najviše pretjecanja u sezoni… No, to ne može prikriti poražavajuću činjenicu da je momčad nakon promjene imena u godinu dana potonula sa četvrtog na sedmo mjesto konstruktorskog poretka. Ondje se uzdaju da je to zbog orijentiranosti na sljedeću sezonu, ali problem je u tome što iste nade ima i ostalih devet momčadi na gridu.

Najgori vozač ikad?

Na dnu, Williams je neočekivano potukao Alfa Romeo, a dobio je i obje vozačke borbe. George Russell je, ponajviše zahvaljujući drugom mjestu u onoj lakrdiji od ‘utrke’ u Spa tukao Kimija Räikkönena, a Nicholas Latifi Antonija Giovinazzija. Da nije bilo smrti Sir Franka Williamsa, moglo bi se reći da je ovo bila vrlo dobra sezona za britansku momčad.

Vozački i životni putevi četvorice spomenutih vozača radikalno se razilaze.

Russell odlazi u Mercedes, gdje bi trebao potvrditi status velikog nadolazećeg talenta… samo što se moramo prisjetiti da je jednak status imao i Bottas, kada je prije pet godina prelazio iz Williamsa u Mercedes. Latifi je duh ovog grida, vjerojatno najnevidljiviji vozač na njemu (osim udarca u ogradu u Abu Dhabiju, kojim je indirektno režirao rasplet prvenstva) ali oni koji su pozorno gledali, imali su što vidjeti: Kanađanin lani nije mogao ni blizu Russellu, ove je godine prvo počeo smanjivati razmak, a u drugom dijelu sezone se u nekoliko navrata i kvalificirao ispred momčadskog kolege. Teško je reći koliko su mu uistinu visoki limiti, ali baš poput sunarodnjaka Strolla, i Latifi naočigled odrasta na gridu. Obojica su zbog uloga očeva čvrsto usidreni u svojim momčadima, ali nipošto nisu lijeva smetala.

Kimi nakon još jedne blijede sezone napokon odlazi u mirovinu, Antonio nakon još bljeđe u Formulu E, a u švicarsku momčad dolaze Bottas i kineski vozač Guanyu Zhou. Od tog para u 2022. očekujem dobru prodaju Alfa Romeovih cestovnih modela u Kini, što me kao ljubitelja marke izrazito veseli. U Formuli 1 ne očekujem mnogo, baš kao ni od Alexa Albona, koji nakon godine u Skyevoj komentatorskoj ekipi dolazi u Williams. Albon je solidan vozač, ali mislim da bi i Williams i Alfa Romeo nakon novog miješanja karata mogli i u 2022. ostati pri ili na začelju poretka.

Ako i od koga s tog začelja očekujem napredak, onda je to uvjerljivo najslabija momčad ove sezone, Haas. Ondje su pošteno od 2021. unaprijed odustali i apsolutno sve resurse uložili u razvoj bolida za sljedeću godinu, a to bi im se moglo naplatiti. Hoće li se naplatiti u smislu skoka u sredinu poretka ili samo u smanjenju zaostatka, to ćemo tek vidjeti.

Dodatni je problem što su im vozači, i nakon odvezene debitantske sezone, još uvijek poprilična nepoznanica. Jedino što sa sigurnošću možemo reći jest da je Schumacher osjetno bolji od Mazepina, ali Haas je bio toliko inferioran da nemamo nikakvu referentnu točku na bazi koje bismo ga mogli uspoređivati s ostalima. Je li Mazepin uistinu najgori vozač ikad, ili su njegove greške i izvrtanja posljedica frustracija izazvanih užasnim bolidom? Je li Mick bolji samo od kolege ili može pobjeđivati i ostale vozače na gridu? Sve ćemo to saznati tek nagodinu.

Što slijedi?

Nagodinu, realno, Formuli 1 želim ponajprije kvalitetne i konzistentne odluke vodstva utrka i sudaca. To je bila rak-rana ovogodišnjeg prvenstva, koja je tradicionalistima poput mene uspjela zasjeniti čak i tu fantastičnu borbu za titulu.

Prvi korak je zapravo već učinjen: Ross Brawn je najavio ukidanje komunikacije od momčadi prema vodstvu utrke, kako bi se pokušali spriječiti pritisci na donošenje odluka. Michael Masi ove se godine pokazao iznimno nevještim u toj komunikaciji i, pogotovo nakon što je ista počela biti i emitirana u prijenosima, ostavljao je dojam janjeta među čoporom vukova. Puste li ga da radi svoj posao s manje vanjskih utjecaja, možda bi ga — zadrži li uopće posao nakon ovog završnog skandala — mogao obavljati bolje nego ove godine.

Nogometnim rječnikom, 2021. je bila izvrsna utakmica s katastrofalno lošim suđenjem, što je kulminiralo ‘utrkom’ u Spa koja se nije smjela bodovati i nevješto režiranom završnicom finala sezone.

Promijene li se suci (i dijelom pravila), ili ih se barem pusti da sude na miru, možda sljedeća sezona može biti čak i bolja od ove. Dobili smo novu publiku, vratili i dio godinama izgubljenih povremenih fanova; nadajmo se nastavku spektakularnih vremena, po mogućnosti izjednačenijih nego dosad.