Ponekad stvari jednostavno ne kliknu. Upravo to se dogodilo Hoffenheimu koji se odlučio na drastičan potez kad su mu ostale samo četiri utakmice do kraja prvenstva. Nakon nepune sezone trener Alfred Schreuder je dobio otkaz u suludom trenutku.
“Imali smo različite poglede na važne detalje, što je značilo da naša suradnja više nije bila moguća“, izjavio je Hoffenheimov direktor Alexander Rosen objašnjavajući da je u takvoj situaciji prekid bolje obaviti odmah nego odgađati nešto što obje strane vide kao neizbježno.
Rosen nije objasnio koji su to važni detalji, ali definitivno nisu bili rezultati. Hoffenheim je na ljeto prodao Joelintona, Kerema Demirbayja, Nicu Schulza i Nadiema Amirija i na taj način nabrao više od 120 milijuna eura, a Ádáma Szalaija je pustio u Mainz. Usto je Andrej Kramarić, koji je prošle sezone bio prvi strijelac momčadi sa 17 golova, zbog ozljede koljena propustio ukupno 15 ligaških utakmica, a drugi strijelac iz prošle sezone Ishak Belfodil je ozlijedio koljeno u petoj utakmici i propustio je ostatak sezone. Ukratko, Schreuder je ostao bez svih šest najboljih strijelaca iz prošle godine i prvi s te golgeterske ljestvice kojeg je imao na raspolaganju bio je desni bek Pavel Kadeřábek s tri pogotka u prošloj sezoni.
I svejedno je Hoffenheim držao sedmo mjesto na bundesligaškoj ljestvici. Za usporedbu, Julian Nagelsmann je prošle sezone sa svim tim igračima bio tek deveti.
Zlatko Dalić u Kramariću ima kompletnog napadača, čovjeka koji na terenu može odraditi više uloga i pomoći na momčadi na više načina
Međutim, Rosen je zaključio da to ipak nije to, usprkos solidnom rezultatu. Hoffenheim i Schreuder su imali različito viđenje budućnosti, nisu bili na istoj valnoj duljini oko osnovnih strateških ciljeva kluba i tu je priči došao kraj.
S obzirom da je od otpuštanja Schreudera do kraja sezone ostalo samo 18 dana, Hoffenheim se nije odlučio imenovati novog trenera. O tome u klubu trebaju još malo razmisliti i donijeti dugoročnu odluku kako bi se vezali s trenerom s kojim su kompatibilni, a u danom trenutku je trebalo misliti kratkoročno i zakrpati ova četiri kola koja su ostala. Nominalno je u zapisniku kao glavni trener naveden Marcel Rapp koji ima potrebnu licencu, ali Rosen je imao ideju da sezonu do kraja privede tim od petorice trenera koji su već radili u klubu, pri čemu će glavnu riječ voditi Matthias Kaltenbach, bivši asistent Nagelsmannu i Davidu Wagneru. Uostalom, Kaltenbach je taj koji u ime trenerskog konzilija nastupa prema javnosti i daje izjave prije i poslije utakmice.
Dublje u vezu
Svima je bilo sasvim jasno da su dečki postavljeni tu samo da sezonu privedu kraju i da ne ljuljaju previše brod. Em nije bilo vremena jer Hoffenheim je imao četiri utakmice u 18 dana, em nije bilo ni potrebe jer Hoffenheim je bio na putu prema mjestu u Europskoj ligi i samo je trebalo završiti posao.
Jedna od rijetkih stvari koje su Kaltenbach i Rapp promijenili bila je Kramarićeva pozicija.
Kramarić je rođeni strijelac. Ponekad je kod njega taj napadački instinkt toliko jak da dolazi na samu granicu sebičnosti, ali ta njegova glad za golovima je ono što ga vuče dalje. Prošle godine je zabio 17 ligaških golova, sezonu prije 13, onu prije 15. Zapravo, od trenutka kada je došao u Bundesligu, samo su dvojica igrača zabila više od njega – Robert Lewandowski i Timo Werner. Međutim, Kaltenbach i Rapp su odlučili pokušati s Kramarićem u sredini terena. Osim što u 150 utakmica za Hoffenheim ima 70 golova, Kramarić ima i 30 asistencija, tako da su ga odlučili povući koji metar unatrag.
Sa sličnom idejom je eksperimentirao i Julian Nagelsmann. S obzirom na to da je na raspolaganju imao Belfodila i Joelintona, Kramarić je samo šest utakmica odigrao kao centralni napadač. Većinu vremena je provodio kao desetka iza dvije špice u formacijama 3-4-1-2 ili 4-3-1-2 i Nagelsmann je iskorištavao činjenicu da je Kramarić dobar tehničar. Ima dobro dodavanje, može se osloboditi suparnika driblingom i jako dobro se snalazi u gužvi, tako da je na poziciji desetke imao priliku češće biti na lopti i pomoći u kreaciji, ali i koristiti igračku inteligenciju kako bi iskoristio rupe u obrani i zabio golove ulascima iz drugog plana. Uostalom, baš je on bio prvi strijelac Hoffenheima u prošlosezonskoj Bundesligi, jednako kao što je prvi strijelac i ove sezone, usprkos činjenici da nije igrao 15 kola.
Ono što su Kaltenbach i Rapp promijenili jest da su Kramarića povukli još dublje u vezni red. Njihova formacija je 3-1-4-2, a za razliku od Nagelsmanna kojem su Belfodil i Joelinton bili visoki, sposobni igrati leđima prema golu i vezati stopere uz sebe, oni na raspolaganju imaju Munasa Dabbura koji je visok 182 centimetra i Ihlasa Beboua od 183. Samim time je i dinamika igre drugačija, drugačije se donosi lopta u kazneni prostor, a tu se onda i Kramarić morao prilagoditi.
Kompletan napadač
Borussiji Dortmund je natrpao četiri gola za 70 minuta koliko je proveo u igri, a još je imao dva ključna dodavanja, tri uspješna driblinga od četiri pokušana i 5/8 dobivenih duela, ali koliko je dobro prihvatio ideju najbolje pokazuje prvi gol.
Hoffenheim razvija napad preko desne strane, Bebou se spušta u halfspace i nudi se za primanje lopte. Dabbur zauzima centralnu poziciju, a druga osmica se diže kako bi Bebouu odvukla igrača. Za to vrijeme Kramarić se pozicionira tako da može primiti loptu ako Bebou odigra povratno dodavanje na zadnjeg veznog.
Većina napadača ima naviku otići odmah što bliže golu na liniju zaleđa ili prići lopti. Kramarić shvaća da Hoffenheimu u ovoj situaciji nije potreban napadač i on se ponaša drugačije. Pozicionira se tako da održi što veću presing distancu u odnosu na suparnika, da se postavi tako da vidi što više terena i da ima što više vremena na lopti kako bi donio pravu odluku, a cijelo vrijeme zadržava strukturu momčadi i nalazi se jedno dodavanje od lopte.
U ovom slučaju Kramarić je iskoristio dubinsku kretnju Dabbura i malim zastajkivanjem je sebi otvorio dovoljno mjesta za sjajan udarac s ruba kaznenog prostora nakon povratne lopte s krila. I to zaista nije puno drugačije od onoga što je radio kod Nagelsmanna. Međutim, Kramarić je imao nekoliko napada u kojima se spustio debelo na svoju polovicu iznijeti loptu i organizirati napad, običnih i nebitnih situacija koje je odradio onako kako treba — što u napadu, što u obrani. Pokazao je to protiv Uniona kada je zabio gol, pokazao je to i sada kada je zabio četiri, a u obje utakmice je bio jedan od ključnih ljudi u kreaciji i prijenosu lopte do zadnje trećine.
Lopta je u zadnjoj liniji, obojica bočnih su visoko postavljeni i drže aut liniju, Dabbur se spušta prema sredini, a Kramarić se otvara u svojoj polovici. Opet se postavlja tako da drži presing distancu i traži džep prostora u kojem može mirno primiti loptu. Ima dobru orijentaciju tijela, prima loptu i odigrava u prostor lijevom beku, koji daje povratnu u kazneni prostor i ondje Bebou daje gol, a Kramarić zarađuje predasistenciju i ključnu ulogu u prijenosu lopte u završnicu.
U kontekstu reprezentacije to ne znači mnogo.
Hrvatska ima Luku Modrića i Ivana Rakitića, pa i Marcela Brozovića, koji ne trebaju pomoć u organizaciji napada na svojoj polovici ili na samom centru gdje primaju lopte od stopera. Ono gdje je Kramarić potreban je u zadnjoj trećini terena, gdje često nedostaje dinamike i gdje su Bruno Petković i Nikola Vlašić protiv Slovačke pokazali koliko je bitno imati igrače čiji su profili toliko različiti da se nadopunjuju.
U tom kontekstu su Kramarićev poker golova Borussiji Dortmund i odlična utakmica protiv Uniona samo još jedan mali podsjetnik da Zlatko Dalić u Kramariću ima kompletnog napadača, čovjeka koji na terenu može odraditi više uloga i pomoći na momčadi na više načina. Pa čak i kad ga stavite u vezni red da igra osmicu i kad mu date zadatak da organizira napade prenoseći loptu iz obrane do napada.
