Koncept sreće u sportu konstantno se naglašava kao golemi dio uspjeha ili neuspjeha. Na svakoj konferenciji za medije, u gotovo svakoj izjavi netko pobjeđuje ili gubi zbog sreće.
Jasno, postoji onaj faktor nepredvidljivosti koji ćemo okarakterizirati kao sreću. Koga ste izvukli u ždrijebu, kako se lopta odbila i na čiju štetu je sudac nehotično pogriješio – sve to možemo svrstati pod sreću jer na to nitko ne može utjecati. Međutim, kad jedna ekipa pobjeđuje u kontinuitetu i 20 godina drži ideal uspješnosti, onda to sreća definitivno ne može objasniti. Kad tako dominira ekipa u američkom sustavu zatvorenom salary capom, sustavu koji sprječava dominaciju temeljenu na financijskoj premoći, onda – ne da nema govora o sreći – nego ostaje priča vrijedna divljenja.
A takva je priča San Antonio Spursa.
Ipak, ovo neće biti tekst o nečemu što je napisano već toliko puta. Košarkaški guru Gregg Popovich i potezi koje je godinama povlačio s generalnim menadžerom R. C. Bufordom stvorili su dinastiju potpuno atipičnu za košarku, moderno doba i modernu košarku. I tu priču, siguran sam, znate. Ostaje nam vidjeti kako su došli u situaciju da i ove godine budu sasvim ozbiljni izazivači za naslov.
Uzmimo samo roster i analizirajmo ga na razini dojma. Tony Parker (ovaj i ovakav Tony Parker) i Patty Mills su individualno najlošiji tandem organizatora igre koji će ući u doigravanje. Na poziciji beka-šutera su, redom: Manu Ginobili, koji će 28. srpnja navršiti 40 godina života, Danny Green, koji je u rosteru Union Olimpije bio prolaznik i mladi Jonathon Simmons. Ako ćemo gledati individualnu klasu igrača na bekovskoj liniji u ovoj fazi njihove karijere, pričamo o ekipi za ljutu lutriju. Centarska linija počiva na Dewayneu Dedmonu, startnom centru koji skuplja 5,2 poena i 6,4 skoka uz 0,8 blokada, te staračkim kostima Paua Gasola, Davida Leeja i nešto mlađim, ali jednako neatletičnim leđima LaMarcusa Aldridgea. Usprkos svemu, tu još ima sasvim lijepog talenta i finese u postizanju koševa. Ali kad pogledamo bekove i upitamo se kako će oni ikome išta kreirati, ovdje se jednako tako moramo upitati kako će oni ikoga braniti.
Uspon atletskog čuda
Pa opet, usprkos svemu, Spursi su jedna od dvije ekipe koje ulaze i u pet najboljih napada i u pet najboljih obrana lige. I nikome ne bi bilo jasno kako da to nije San Antonio.
Zapravo postoji dobar primjer kad su Spursi imali sreće. U sezoni 1996./97., njihov najbolji igrač David Robinson propustio je veći dio sezone zbog ozljeda; Spursi su imali sreće pa su ostvarili prvi izbor na draftu, usprkos činjenici što nisu imali najviše kuglica u lutriji. Sreću su iskoristili da izaberu Tima Duncana, čovjeka kojeg su pretvorili u najveću četvorku svih vremena. Sreća nije imala ništa s trejdom kojim su u Indianu poslali Georgea Hilla, jednog od najdražih Popovih igrača, za 15. pick kojim je izabran Kawhi Leonard. R.C. Buford je znao o kakvom se potencijalu radi, šuterski čudotvorac Chip Engelland je znao kako će izbrusiti njegove talente, a Popovich je znao kako će ga koristiti.
Danas je momčad složena oko njega, fantastičnog igrača koji elitnim učinkom na oba kraja parketa podiže ovu momčad iz blata poraza u stratosferu borbe za naslov. Pa ipak, Leonard nije uvijek bio ovaj Leonard kakvog danas poznajemo. Atletsko čudo s neprirodno ogromnim šakama prvo je učilo obranu. Lateralna pokretljivost koja je nevjerojatna nadomjestila je činjenicu da nema najveću eksplozivnost u ligi. Međutim, fizikalije su manji dio onoga što ga čini posebnim. Savršeno čitanje prostora i suparničkih napada, razumijevanje koncepata obrane i fantastična požrtvovnost od starta su ga pretvorila u obrambenu napast koja je svakom utakmicom postajala sve jače oružje Spursa. U napadu je pak, čak i u pokretnom napadu koji forsira Popovich, bio jednodimenzionalni igrač koji je stajanjem u kutu i čekanjem da potegne tricu upoznao većinu vlasnika sezonskih ulaznica u prvom i drugom redu. No, nakon što je 2014. osvojio titulu i njoj dodao titulu MVP-a finalne serije, stvari su se polako počele okretati.
Spursi imaju svoj način
Većina će ljudi oduševljeno pljeskati baš svemu što Gregg Popovich napravi, do te mjere da će zaboraviti na sve kritike. Recimo, 2015. se Pop odlučio malo promijeniti stvari. Okej, radi se o nevjerojatnoj godini u kojoj je 55 pobjeda u sezoni bilo dovoljno tek za mjesto šestog nositelja Zapada, ali branitelji naslova nisu ušli u taj playoff kao sila. To se osvetilo ispadanjem od Los Angeles Clippersa u sedam utakmica.
Previše je otvorenih pitanja da bismo čak i ovakve Spurse, koji su druga ekipa lige, postavili kao favorite za izlaz iz Zapada. Samo, tko se može kladiti protiv njih?
Vidite, problem nije bio u tome što je gotovo jednaka momčad koja je 10 mjeseci prije toga pomela konkurenciju odjednom ostarjela, koliko u tome što je Popovich odbacio neka načela možda najfinijeg napada ikad viđenog i jednostavno dao loptu u ruke Leonardu. Njegov Usage Rate je sa 18,3 skočio na 23, a onda sezonu iza i na 25,8 posto. Dakle, od razine treće opcije u momčadi postao je legitimna prva opcija po potrošnji lopti. Njegov True Shooting je opao s elitne razine od 60+ posto na 56 posto, a u playoffu se jednostavno nije snašao u izmijenjenim okolnostima. Tek tada su se počele javljati tek neke stidljive kritike prema Popu, podredio je perfektan momčadski stroj kojeg je košarka vidjela momku koji očito nije mogao iznijeti teret.
Samo, Spursi imaju svoj način.
Znaju što rade i ne treba im sreća jer vide tri poteza unaprijed. Buford, Popovich i razvojni stožer na čelu s Engellandom vjerovali su u potencijal koji su imali pred sobom. Možda su Duncanu uskratili najbolju šansu za lov na još jedan trofej, ali su znali da rade ono što je dugoročno najbolje za momčad. Jednako kao što su znali da rade ono što je dugoročno najbolje za franšizu kad su nakon prvog naslova marginalizirali Admirala i potpuno podredili momčad Duncanu.
Danas, Leonard vodi momčad s Usage Rateom od 31 posto, asistira za 18,3 posto poena koje zabijaju njegovi suigrači, na 100 posjeda ima manje od 9 izgubljenih lopti, a True Shooting mu je ponovno iznad elitnih 60 posto. Ovim podacima napredne statistike s BasketballReferencea treba dodati i prosjek od 26 poena, 5,9 skokova, 3,5 asistencija i 1,8 ukradenih lopti, uz 48,5 posto šuta iz igre, 37,9 posto za tricu i 88,4 posto sa slobodnih bacanja.
Kako protiv Warriorsa?
Do ove sezone Pau Gasol je započeo sve utakmice u karijeri osim njih 13. Sada je, nakon mučenja u Bullsima, dobio ulogu visokog s klupe koji se poigrava sa suparničkim rezervnim postavama koje jednostavno nisu dorasle njegovoj košarkaškoj vještini. Zabija samo 12,3 poena, ali radi to s učinkovošću kakvu je dosad imao samo u Los Angeles Lakersima, i to u 27 utakmica nakon tradea i u idućoj sezoni. Odlično se nadopunjuje s Dedmonom koji daje mišiće unutrašnjoj liniji, a dobro funkcionira s LaMarcusom Aldridgeom, koji je čvrsta druga opcija u ovoj momčadi.
Radeći ono što radi najbolje, a to je trpanje poena praktično iz izolacija i skupljanje laganih skokova, postao je paradoks – istovremeno je druga opcija napada i ispušni ventil sustava koji nije potpuno uronjen u način razmišljanja s obje strane parketa. Zato njegovi problemi sa srčanom aritmijom imaju potencijal potpuno promijeniti narativ vrijednosti ove momčadi. Momčadi koja ima drugi skor u ligi i koja lovi Golden State.
I zapravo, u eventualnom finalu Zapada još nije favorit. Bez obzira na stanje Kevina Duranta. Čak i ako se KD ne vrati u pravom izdanju, Dubsi imaju više mismatch pozicija u kojima mogu stvarati višak na račun čiste individualne klase. Dovođenjem Duranta žrtvovali su dio fleksibilnosti koju su imali, tako da ne mogu odgovoriti na Gasola i Aldridgea visinom i snagom, ali Draymond Green i Andre Iguodala mogu, uz pomoć Zaze Pačulije, odgovoriti agresivnošću.
Spursi će imati golemu prednost u skoku, ali će tu prednost morati materijalizirati na ‘niskim’ pozicijama. Previše je otvorenih pitanja da bismo čak i ovakve Spurse, koji su druga ekipa lige, postavili kao favorite za izlaz iz Zapada. Samo, tko se može kladiti protiv njih? Pogledajte im roster i recite ima li tu materijala za ekipu koja je druga u ligi i ima Top 5 napad i obranu.
Ne znam, ljudi valjda imaju sreće.
