Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Mourinhov privid

Odbio je riskirati i Liverpool je dobio Spurse puno lakše nego što statistika sugerira

Zadnja izmjena: 12. siječnja 2020.

José Mourinho je 11 puta u svojoj karijeri igrao protiv momčadi koje je vodio Jürgen Klopp. U tih 11 utakmica pobjedu je upisao samo dvaput. Od 114 trenera s kojima je Mourinho u svojoj karijeri igrao više od dvaput, protiv Kloppa u kontinuitetu prolazi najgore, osvajajući tek 0,91 bod po utakmici, što je lošije i od skora kojeg ima protiv Pepa Guardiole (0,95 po utakmici). Jedna od dvije pobjede koje je Mourinho upisao protiv Kloppa došla je u Ligi prvaka nakon što je u prvoj utakmici polufinala u Dortmundu izgubio 4:1 i u uzvratu je naprosto morao riskirati.

Pitanje rizika ili nedostatka istog još se jednom pokazalo presudnim i u sinoćnjoj utakmici. Mourinho je protiv Liverpoola ponovo odbio riskirati, postavio je momčad vrlo konzervativno, a to je Kloppu olakšalo posao u traženju pravog rješenja kojim je taktički ‘ubio’ utakmicu.

Pogledate li samo statistiku utakmice, možete dobiti dojam kako je Tottenham dosta dobro parirao Liverpoolu. Utakmica je završila 1:0, s tim da je gol pao nakon akcije poslije auta, a Tottenham je skupio 14 udaraca na suparnički gol.

Međutim, takav dojam je prilično pogrešan i upućuje samo na prividnu konkurentnost.

Jedna taktička adaptacija zaključala je utakmicu i učinila Tottenham bezopasnim

Nakon što je Liverpool poveo, Klopp je odlučio kontrolirati utakmicu, usporiti je i umrtviti suparnika. Kad je imao prednost, više mu nije odgovarala otvorena utakmica, želio je stvoriti uvjete u kojima će Tottenham biti bezopasan, a to mu je lako pošlo za rukom. Čak i malo prelako.

Adaptacija na koju se odlučio kako bi postigao kontrolu nad tempom je bila vrlo jednostavna. S obzirom da je Mourinho očekivano igrao u formaciji 5-3-2, Klopp je odlučio iskoristiti situaciju na terenu kako bi svojom postavkom zakucao svu petoricu suparnika u zadnjoj liniji i kako bi im oduzeo širinu u eventualnom kontranapadu. Podigao je bekove visoko kako bi fiksirao bočne igrače Spursa uz stopere; Mohamed Salah je tražio izolaciju protiv Davinsona Sáncheza, Roberto Frimino se spuštao u međulinijski prostor, ali najvažniji dio Kloppove prilagodbe je bio pozicioniranje Jordana Hendersona.

Udarci s kojima se može živjeti

Klopp je Hendersona iz pozicije zadnjeg veznog igrača koji igra kroz centralnu zonu terena povukao desetak metara bočno u halfspace zonu i tako je dobio potpunu kontrolu nad utakmicom. Henderson se sklonio iz presing-dosega dvojice napadača koje je Mourinho imao na terenu, Liverpool je imao tri-na-dva otvaranje u zadnjoj liniji i bez problema je mogao kontrolirati ritam utakmice.

U praksi, to je značilo da Liverpool igra s trojicom stopera.

Postavljanje Hendersona u halfspace zonu omogućilo je podizanje bočnih igrača, a Firminu još više slobode u lutanju kroz centralnu zonu terena i potpuno je lišilo smisla plan kojim je Mourinho mislio napasti Liverpool.

Mourinhov plan je, naravno, bio kontranapad.

No, kako bi kontranapad bio uspješan, potrebno je zadovoljiti određene uvjete. S obzirom na to da su Serge Aurier i Danny Rose bili potisnuti uz stopere zbog podizanja Liverpoolovih bekova, taj kontranapad nije imao širinu i nije mogao razvući zadnju liniju Redsa kako bi se stvorio višak. Također, Hendersonovo pozicioniranje nisko i široko je bilo važno iz dvaju razloga. Prvo, Klopp je time dobio to da Tottenham ne može iskoristiti prostor koji su iza svojih leđa ostavljali Andrew Robertson i Trent Alexander-Arnold. Drugo, Liverpool je imao dobru kontrolu lopte i gurao je Tottenham prema svojim vratima, a onda kad bi suparnici i osvojili loptu, morali bi prijeći po 70 ili 80 metara kako bi došli u šansu.

Upravo zato je brojka od 14 Tottenhamovih udaraca varljiva, jer to su bili udarci s kojima je Liverpool mogao ‘živjeti’. Prvo poluvrijeme je Tottenham završio s 26 posto posjeda lopte, a udarci do kojih je došao su redom bili izvan kaznenog prostora i prilično neopasni. To je bio Kloppov plan; kad bi Liverpool izgubio loptu, zadnja linija pojačana Hendersonom bi se povlačila do ruba kaznenog prostora, a dotad bi Georginio Wijnaldum i Alex Oxlade-Chamberlain napravili pritisak povratnom trkom i to je bilo to. Tottenham je bio osuđen napasti kroz sredinu jer bočni igrači nisu mogli dati širinu, uvijek su bila trojica Liverpoolovih igrača ispred njih i sve što su mogli dobiti u tranzicijama bili su predvidljivi napadi s udarcima nešto izvan kaznenog prostora s postavljenim blokom.

A kad na vratima imate Alissona Beckera, onda to zapravo i nisu šanse nego neka prividna konkurentnost.

Premalo hrabrosti

Tottenham je prodisao tek na kraju utakmice, kad je Mourinho shvatio da mora riskirati i kad je Érik Lamela svojim ulaskom otvorio dodatnu opciju u napadu zbog koje više nije bilo dovoljno imati Hendersona kao lažnog stopera koji je osiguravao situaciju u zadnjoj liniji. Tri od četiri udarca u okvir došla su u završnih 20-ak minuta utakmice, a Tottenham je najopasniju priliku stvorio tako da je držao loptu gotovo dvije minute i nakon što je spojio 22 dodavanja. Bilo je to dovoljno da se napokon zaljulja Liverpoolova obrana i da se Son Heung-Min nađe u situaciji iz koje može ući u kazneni prostor i pucati na gol.

Za nešto više od prividne konkurentnosti to je bilo premalo hrabrosti.

Jedna taktička adaptacija kroz promjenu Hendersonova pozicioniranja zaključala je utakmicu i učinila Tottenham bezopasnim, dokazujući kako Mourinhov loš skor protiv Kloppa nije slučajan. Iznimno je teško dobiti takvog trenera i takvu momčad, sposobnu reagirati na sve što se događa na terenu. Ali ako želite pokušati, onda je potrebno riskirati od starta, što je José Mourinho još jednom odbio.

Ne propusti top članke