NBA Hrvati: Babo & Homie

Analiziramo uloge i perspektivu naših košarkaša u novoj sezoni lige

Zadnja izmjena: listopad 24, 2017 Profimedia

Ljude iz nekog razloga umjesto vrhunskih sportaša više zanimaju vlasnici sličnih putovnica pa smo, da im udovoljimo, odgledali svaku minutu koju su do sada odigrali Hrvati u novoj NBA sezoni.  Srećom po autora ovih redaka, radi se o 251 minuti akcije – dakle tek nešto više od trajanja Prohujalo s vihorom.

Idemo redom, od onih koji imaju rolu u momčadi do onih čije bi karijere uskoro i same mogle ponijeti naslov spomenutog klasika. Podijelili smo ovaj pregled na dva dijela: jedan s Bojanom Bogdanovićem i Dariom Šarićem, a drugi – koji objavljujemo sutra – s ostatkom društva koji čine Mario Hezonja, Dragan Bender, Ante Žižić i Ivica Zubac.

BABO

Utakmice iz predsezone i ove tri u sezoni već su dovoljan uzorak za utvrditi kako je u planovima trenera Natea McMillana, očitog neprijatelja hrvatskog naroda, Bojan Bogdanović ispušni ventil i zadnja opcija u napadu Pacersa. Samo što je to rola koja mu čak i odgovara ako će Pacersi nastaviti igrati ovako frenetičnim ritmom – u općem ubrzanju i natjecanju u potezanju što većeg broja trica, u kojem svi pokušavaju biti Warriorsi kao da kopiranjem stila kopiraš i učinkovitost, upravo je run and gun košarka Orlanda i Indiane najugodnije iznenađenje, jer uopće ne izgledaju toliko loše dok trče kao što je slučaj kada moraju vrtjeti prave akcije.

Da nije borben i da ne igra stalno punom snagom, Šarić bi bio – Hezonja

Tu se Bojan uklapa više nego solidno, jer će lakše dolaziti do laganih poena i jer nitko neće toliko primjećivati njegovu lošu igru u obrani, s obzirom na to da će u ovakvom kaotičnom kontekstu biti nemoguće pozivati igrače na individualnu odgovornost defanzivno. U napadu pak, usprkos manjku lopti, može biti od koristi i zabijat će poene na tri načina.

Čekanjem na perimetru, ponajviše u korneru, kao specijalist, što može odrađivati zatvorenih očiju kada je otvoren – na kratkim tricama je na 43 posto u karijeri. Otvaranjem bez lopte, što također zna jer ima nos za utrčavanje iza leđa obrane – pitanje je samo hoće li mu bekovi skloni pimplanju biti voljni dodati loptu, odnosno hoće li visoki znati napraviti takvo nešto kada im se spusti lopta na visoki post. Šprintanjem u kontre po bokovima – ako će ovako agresivno igrati na loptu, Pacersi će dolaziti do dosta laganih poena u tranziciji, a tu bi Bojan, usprkos trkačkim limitima, mogao profitirati ako se dovoljno brzo otvori jer čak i ovi od kreativnosti operirani bekovi će ga morati vidjeti i dodati mu loptu ako će biti sam na protivničkoj polovici.

Ovo je u suštini savršena rola za njega.

Da, ne igra obranu i to je bio i ostao veliki problem, ali bit će toliko učinkovit u roli ispušnog ventila da će to dobrim dijelom nadoknaditi. Barem protiv ovih slabijih momčadi i u povoljnim matchupovima gdje će Pacersi moći zabijati iznad prosjeka. U ozbiljnim utakmicama u kojima ni Pacersi neće imati šanse, jer će dvije trećine i više posjeda morati vrtjeti na postavljenje obrane kroz uigrane akcije, njegova produkcija će se topiti jer će biti manje poena za podijeliti, a tu će prvi stradati ovi koji igraju bez lopte.

Nešto slično se dalo vidjeti već protiv Miamija. Kako bi vratio momčad u igru, McMillan je zaigrao s tri beka te je izvukao Bogdanovića s parketa kako bi dobio na brzini u oba smjera. Uz još više presinga na loptu, taj treći vanjski igrač sposoban napasti iz driblinga dovoljno je smetao Heatovoj obrani da se Indiana čak i probudila u završnici te je učinila zanimljivom. Uglavnom, ako se ovakva rotacija pokaže uspješnom, a Pacersi imaju dovoljno bekova da još češće igraju s trojicom u vanjskom liniji, to bi moglo ionako limitiranu Bogdanovićevu ulogu dodatno srezati.

I to se skroz uklapa u njihove planove. Naime, nije sporno da Bogdanović, kad bi mu samo nacrtali nekoliko akcija za otvaranje iz bloka ili ga tu i tamo ostavili na strani bez lopte da odigra jedan-na-jedan ili dva-na-dva u sekundarnoj akciji, individualno može bolje proći, ali to dugoročno za kolektiv nije bitno –jer on nije ozbiljan potrošač na ovoj razini i oko njega nitko u Indiani nema namjeru graditi ni sadašnjost, kamoli budućnost.

Ono što Pacersima od njega treba je da drži formu, trči što bolje može, utrpa ono što mora, pa da ga eventualno mogu iskoristiti kao mamac u nekom tradeu. Ne zaboravimo da Bogdanović ima sjajan ugovor koji je iduće sezone garantiran samo za minimalac od 1,5 milijun dolara, tako da u ovom kontekstu Bojan ima puno veću vrijednost kao komad papira nego kao talent. Liga je krcata momčadima koje su spalile hrpu dolara i mnoge od njih bit će spremne do kraja prijelaznog roka dati nekakav pick ili mladog igrača za ovakav ugovor kako bi ga iduće ljeto mogli otpisati i tako pasti dovoljno nisko da izbjegnu platiti porez na luksuz.

Bogdanović je usto dovoljno solidan strijelac da njegov dolazak kroz gole brojke možeš prikazati i kao potencijalno pojačanje – što su, uostalom, lani izveli i Wizardsi, koji su se uz njegovo dovođenje usput riješili i ugovora viška. Doduše, nakon onih očajnih partija u lanjskom doigravanju, teško je zamisliti da bi netko za njega bio opet spreman dati pick prve runde samo zbog košarkaških razloga, tako da je ovim ugovorom GM Pacersa Kevin Pritchard napravio sjajan posao doslovno mu udvostručivši vrijednost.

Pacersi i sami mogu napraviti nešto slično s Bojanovim ugovorom – ali ne da bi izbjegli porez, već da bi postali jedna od rijetkih momčadi koja će idućeg ljeta imati gomilu prostora na salary capu za loviti pojačanja na tržnici. Naime, otpuštanjem Bogdanovića i Darrena Collisona, koji ima sličan ugovor s minimalnom odštetom, mogli bi dogodine otvoriti dovoljno za ubaciti čak i max ugovor. A propuste li ulov na tržnici i odluče li se na nastavak rebuildinga, uvijek mogu posuditi prostor franšizama koje se očajnički žele riješiti loših ugovora u zamjenu za pickove.

Naravno, ako bi ostali u lovu na playoff do veljače, Pacersi ne moraju žuriti s prodajom. U tom slučaju Bogdanović bi im vjerojatno i dalje bio korisniji na parketu, a onda na ljeto mogu razmišljati o tome hoće li pokupiti njegovu opciju ili ga trejdati.

THE HOMIE

U startu je bilo jasno da povratkom Bena Simmonsa na parket Dario Šarić seli na klupu, a to je potvrđeno i kroz predsezonu. Svojevrsno iznenađenje je pak bila odluka  trenera Breta Browna da zaigra s dvojicom iskusnih bekova-šutera u startnoj petorci i ostavi prvi pick drafta Markellea Fultza na klupi. Uz JJ-a Redicka tako je starter postao i Jerryd Bayless, što je u biti potpuno racionalan potez ako želite dati šansu Simmonsu i Joelu Embiidu da zabiju nešto u sredini – s obzirom na to da je Fultz preko ljeta ‘radio’ na šutu do te mjere da više nije u stanju pogoditi slobodna bacanja, kamoli spremati povratne trice.

Ovo je otišlo toliko daleko da bi hack-a-Fultz uskoro mogao postati dio taktike trenera koji se spremaju za Sixerse – momak je trenutno na 50 posto s linije i stvari izgledaju kao da će postati još gore prije nego se poprave, ako se poprave – zvuči nevjerojatno, ali navodno najbolji strijelac generacije dosad nije potegao ni jednu jedinu tricu. Dakle – ne zabio, nego potegao. U današnjoj NBA. Nevjerojatno.

Kakve ove veze ima sa Šarićem pitate se? Pa, nekako je bilo za očekivati da će ovom rošadom Brown pokušati olakšati život Fultzu tako što će ga staviti u situaciju da više igra s loptom, jer mu izgleda trenutno funkcionira jedino potezanje skok-šuta iz driblinga s poludistance, što bi za uzrok imalo još veću marginalizaciju Šarića, koji bi u toj drugoj postavi pak bio osuđen isključivo na stretch rolu koja mu baš i ne leži. Međutim, Brown očito ima namjeru ove godine izvući što više iz momčadi i ne koristi te minute kao poligon za liječenje frustracija bogatog klinca, već i dalje gomilu napada vrti kroz Šarića na visokom postu kao playmakera.

Šarić za sada tako nije sveden na potpuno sporednu rolu, iako bi vrlo lako uskoro mogao biti dodatno marginaliziran ne počne li zabijati iz spot-upa. Naime, njegovo shvaćanje sistema i pravovremeno čitanje igre od koristi su samo ako istovremeno može zabiti otvoreni šut, što za sada nije slučaj. U ove prve tri utakmice ispod 40 posto je iz igre te ispod 30 posto s perimetra, što su brojke s kojima neće zadržati trenutnu pristojnu minutažu. Uzorak je malen i za očekivati je šuterski napredak, ali koliko može bolje od lanjskih mizernih postotaka? Ostane li na 41 posto iz igre i 31 posto za tricu kao nekom dometu, Homie bi vrlo brzo mogao postati homić među istim navijačima u Gradu Bratske Ljubavi.

Najveći problem je taj što Šarić očito nema povjerenja u svoj šut te se redovito u čistim situacijama umjesto za tricu odlučuje za ulaz, gdje će se ili dignuti s poludistance – sjećate se sve one gomile alibi-šutova s Eura koji su bili jasan pokazatelj da Hrvatska nema nikakvu igru, jer je osnova napada bio najmanje učinkovit šut u košarci čovjeka koji nije dobar šuter – ili otići do kraja iako nema atleticizam za odraditi ovakav tip akcija.

Što se vidi i u ovom klipu.

 

Njegova borbenost je neupitna, a ona ga i izdvaja u ligi u kojoj veterani često biraju trenutke kada će ubaciti u višu brzinu, ali samo zato što bi da nije borben i da ne igra stalno punom snagom bio – Mario Hezonja. Ako ti jedan Jakob Poeltl ovako lijepi banane s leđa i to ne kao pomoć sa strane već tvoj primarni čuvar, kako očekivati da ćeš na parketu preživjeti u playoff minutama protiv ozbiljnih igrača?

Istina, Sixersi bi prvo trebali dobiti utakmicu prije nego što počnemo pričati o playoffu u istoj rečenici s njima, tako da se s tim nećemo zamarati. Trenutno je važnije istaknuti kako je Brown već sada odlučio dati mu dosta minuta i kao back-up centru i tu bi vrlo lako mogao i pronaći idealnu rolu, jer nominalni drugi centar na rosteru, Amir Johnson, stvarno više ne može ostati na parketu protiv NBA talenta. Ta je pozicija, uostalom, i najprimjerenija Šarićevom atleticizmu u današnjoj NBA.

Nije idealan u zaštiti sredine jer nema sposobnost vertikalnog čuvanja obruča, ali za ‘peticu’ je čak i lateralno pokretan, ima potrebnu masu u donjem dijelu trupa za gurati se s većinom back-up visokih, uhvatit će dovoljan broj skokova, a usto se neće libiti baciti pred igrača i zaraditi udarac. Uostalom, nije da Johnson donosi išta bolji defenzivni učinak u sredinu – a dok je tako, zašto ne držati na parketu boljeg napadača?

Jasno, dosta toga ovisi i o namjerama Sixersa s Jahlilom Okaforom, visokim pickom koji je definitivno upropašten. On je tek u trećoj utakmici istrčao na parket kako bi potrošio dio minuta na ‘petici’ s obzirom na to da se radilo o back-to-back utakmici u kojoj su Sixersi odmarali Embiida. Ako ga stvarno misle nastaviti držati zakopanog na klupi i izvući tek po potrebi, Šarić se ne treba bojati da će mu minutaža tako skoro pasti. Ako ga imaju namjeru uključiti ozbiljnije u rotaciju, makar ne imali bolji razlog od toga da mu podignu cijenu kako bi ga mogli trejdati, Šarić bi mogao ostati i bez ovih desetak minuta na petici. Što znači da može računati tek na ovih 13 minuta koje ostaju iza Simmonsa i ponekoj minuti koju Brown iskoristi za istovremeno na parket poslati kombinaciju njega, Simmonsa i Embiida.

Za sada trener Sixersa ovakvim šihtama daje po par minuta u svakom poluvremenu, ali uopće ne izgledaju loše i nije isključeno da ćemo ih možda gledati i češće. Sve, naravno, ovisi samo o tome koliko će Šarić moći pogađati trice i kako će braniti na širokom prostoru – jer Simmons je ionako playmaker u napadu, a u obrani se donekle mogu sakriti preuzimanjem te iza Embiida, koji je i dalje srce njihove igre na ovom dijelu parketa. Čim ga nema, defenzivno se raspadaju – a tu, kao što smo rekli, Šarić teško može ozbiljnije pomoći, pogotovo ako bi bio prisiljen češće izlaziti na perimetar.

Ne propusti top članke