Prije sezone Conteu je trebao stoper. Kurt Zouma ozlijeđen, k tome nenavikao na igru s loptom, John Terry i Gary Cahill spori, stari i potpuno drveni s loptom, a Branislav Ivanović u slobodnom padu. Conteu nije bilo lako prijeći s Bonuccija, Chiellinija i Barzaglija na ovakvo društvo. Vozio je Mercedes C klase i sad je dobio Yugo 45 s kojim je trebao nastaviti utrku s bržim društvom. Još veći problem je bio taj što je stoperska pozicija jako deficitarna i teško je naći odgovarajuće pojačanje.

Ipak, prilično iznenađujuće izgledalo kad je Conte kao pojačanje zadnjeg dana transfer roka doveo Davida Luiza. Opasno je smrdjelo na paničnu kupovinu koje se baš nikad ne pokažu dobrima. Okej, trebao mu je stoper, ali baš on? Na stranu izjave nakon odlaska iz Chelsea, taj je potez izgledao kao da Conte više ne vozi Yugo 45, nego eto “nabrijanu” 55 verziju. S kukom na kojoj je teniska loptica, jasno.

Formacija koja je transformirala Chelsea

Međutim, početnu su skepsu zamijenile prilično dobre kritike. A nakon prelaska na formaciju 3-4-3 Sideshow Bob je postao zvijezda. Zapravo, postao je pritajena zvijezda. Kao što je Bob u Simpsonima učio djecu pametnim stvarima (što je izluđivalo Barta, koji ga je stajao glave), tako David Luiz u Chelseaju uči publiku koliko je zapravo odličan Conteov sistem, ali kako za i tako savršeno dizajniran fluidan sustav treba igrače koji će ga nositi. Ne radi to očito, ali savršen je dokaz nogometne evolucije.

Za početak, Conte je prelaskom na 3-4-3 ubrzao Chelsea. Liverpool će svima pokazati da su prespori, ali i Contea je zapanjila činjenica da je njegovu momčad Arsenal jednostavno pregazio. Odlučio je djelovati i načinio je potrebne izmjene. Za Terryja od početka nije bilo mjesta, ali ovim potezom je eliminirao i Ivanovića i Cesca Fabregasa, pa kolateralno i Oscara.

Conte je na bočne pozicije stavio Victora Mosesa (kojeg je pretpostavio i Ivanoviću i Cesaru Azpilicueti) i Marcosa Alonsa, dozvolivši im da tamo koriste svoju brzinu. N’Golo Kanté se našao u ulozi u kojoj je jedan od najboljih igrača na svijetu, on sada ne drži poziciju nego pokriva prostor. Eden Hazard je dobio potpuno slobodnu rolu, dok su Pedro i Michy Batshuayi igrači koji izvrsno razumiju prostor. Time je Conte postavio sve za uspješnu tranzicijsku igru. Baš onakvu kakvu su osjetili Jose Mourinho i njegov Manchester United u utakmici koja je, barem po goloj statistici, ostavljala dojam podjednakog meča u kojemu je United imao inicijativu.

Potpuna fleksibilnost sustava

Ipak, Chelsea će mnogo više utakmica u sezoni odigrati protiv momčadi kojima jednostavno neće moći prodati tranziciju jer ovi neće napadati. Umjesto da tada osvajaju bodove na silu, snagu i individualnu kvalitetu, u priču ulazi obrambena trojka i Sideshow Bob u glavnoj ulozi.

Sideshow Bob je nudio sadržaj na koji ljudi nisu navikli od zabavljača na televiziji, a jednako nesvakidašnji sadržaj za stopera nudi i David Luiz

I u Italiji, i prije u Juventusu, Conteova zadnja trojka je često prelazila u zadnju četvorku. U Chelseaju (zasad) nema (prave) fluidnosti s obje strane. Prelazak s 3 na 4 i obrnuto je vezan uz desnu stranu, jer Moses nije navikao na poziciju beka, a Cahilla je teško zamisliti kako preuzima bekovsku ulogu. Dakle, teret transformacije vezan je uz Azpilicuetu koji se prebacuje iz stopera na beka i Luiza koji od zonskog stopera prelazi na klasičnog desnog stopera. I dok je Azpilicueta na takve zadaće naviknuo u reprezentaciji, Luiz je tek naišao na ovako odgovornu ulogu i zasad zahtjevne zadaće vrhovnog komandanta obrane obavlja savršeno.

Azpilicueta je, osim što pokriva Mosesove izlaske, primarni distributer lopte iz zadnje linije što pokazuje i činjenica da je obrambeni igrač s najviše dodavanja u čitavoj ligi. S njim i Luizom, koji je u sve tri sezone u Francuskoj imao preko 90% točnih dodavanja i u loptu isti broj točnih dugih dodavanja kao Marco Verratti, Chelsea može ostvariti stabilnost posjeda i kontrolu nad loptom, posljedično i nad utakmicom.

Različitost koja je začin života

Međutim, tu se otvara nova priča, u kojoj Sideshow Bob može ponuditi više od ijednog klauna Krustyja. Gary Neville je 2011. rekao kako Luiz igra nogomet kao da ga kontrolira 10-ogodišnjak na PlayStationu. Conte se nije trudio to ispravljati, jednostavno je to prihvatio i pretvorio u snagu za sistem. Svaki sistem zahtijeva dozu nepredvidljivosti, a čekati da lopta dođe do Hazarda je predugo. Zato je Luiz glavna poluga kojom Conte urušava protivničku obrambenu strukturu. Kao gotovo nijedan drugi stoper, Luiz može probijati suparničke linije te stvarajući višak odlučivati one utakmice u kojima suparnik odluči ne dopustiti da ga se kazni tranzicijom.

U klasičnijim sustavima, posebno onima s 4 natrag, Luiz je često znao biti poguban za svoju momčad. Sada ima sustav koji izvlači maksimum iz njega, a istodobno svojim kvalitetama (ne više manama) obogaćuje taj sistem.

Ono opravdano pitanje “što ćemo kad budala završi driblajući 30 metara od protivničkog gola?” danas ima odgovor u činjenici da i bez njega Chelsea ima 2 stopera i dva bočna igrača, kao i Kantéa koji se prvo makne da mu otvori prostor, a onda je tu da zatvori eventualnu tranziciju i pomogne mu u presingu po izgubljenoj lopti. Ono što je nekoć bila ludost, danas je ludost koja momčadi donosi prednost u nepredvidljivosti i za koju Chelsea ima osiguranje. I daleko je Chelsea od gotovog proizvoda (o tome ubrzo u novim tekstovima), ali ima osnove sistema i nema obaveze u Europi što ostavlja dovoljno vremena da uvježbaju sve sitne mehanizme.

Reputacija koja magli vid

Reputacija nepouzdanog igrača kojim upravlja 10-ogodišnjak će ga vjerojatno pratiti cijeli život. Međutim, greške (koje će sigurno napraviti, baš kao i svaki drugi igrač) će na kraju Conteu oduzeti mnogo manje nego što mu Luiz donosi. Jednostavno, sistem uvelike počiva na njegovoj nepredvidljivosti i to u obje faze. Obrambeno, kada iskoči sa svoje stoperske pozicije u presijecanje lopte, ono što je nekoć bilo rizično danas je sasvim prihvatljivo. Takva reakcija izravno vodi do razvijanja tranzicijskog napada i više nije rizik s obzirom da iza sebe ima dvojicu stopera. U posjedu lopte, dakle napadački, Conte osim što ima pouzdanog distributora lopte i stopera koji može poslati savršeno točnu dugu loptu, odjednom ima i klinca od 10 godina koji se dolazi igrati nogometa. Što uopće više nije tako loše.

Sideshow Bob je nudio sadržaj na koji ljudi nisu navikli od zabavljača na televiziji, a jednako nesvakidašnji sadržaj za stopera nudi i David Luiz. Jednako kao što Sideshow Boba nisu svi prihvatili jer je bio drugačiji, ne mogu ni Luiza. Ono što je važno, prihvatio ga je Conte i sada onaj Yugo izgleda mnogo sličnije ozbiljnoj limuzini više klase. Bez kuke s čupavom lopticom.