Kraj jedne ere. Formula 1 konačno ulazi u svoju najnoviju epohu, u kojoj će bolidi biti specifično dizajnirani kako bi se popravilo utrkivanje na stazi, a sport nastavio razvijati prema smjernicama održivog razvoja.
Ova nam sezona donosi prvu promjenu aerodinamičkih pravila i tehničkih regulacija od 2017. i daleko najveću još od 2014. i početka turbo-hibridne ere. S obzirom na to da promjena dolazi nakon 2021., jedne od najboljih i najneizvjesnijih sezona u povijesti sporta, očekivanja nikad nisu bila veća. Štoviše, mnogi smatraju da F1 mijenja pravila u krivom trenutku — taman kada je Red Bull sustigao Mercedes i Lewis Hamilton konačno pronašao dostojnog konkurenta u novom svjetskom prvaku Maxu Verstappenu.
Mercedes i njegovi vozači osvojili su 15 od 16 svjetskih titula od 2014. do danas – jedino je Verstappen uspio zaustaviti najdominantniju momčad u povijesti Formule 1 da dođe do 100-postotnog učinka. I tako, dok svijet kolektivno i dalje dolazi do daha nakon kontroverznog kraja posljednje utrke u Abu Dhabiju, kotačići su se već počeli vrtjeti i zora nove ere je pred nama. Momčadi će nove bolide, koji će i funkcionalno i estetski biti radikalno drugačiji od lanjskih, predstavljati sredinom veljače, nakon čega će uslijediti dva predsezonska testiranja — u Barceloni krajem veljače i u Bahreinu 10. do 12. ožujka, tik pred prvu Veliku nagradu nove sezone.
Nova pravila ugrubo su bazirana oko triju smjernica: omogućiti bolidima da bolje prati jedne druge i time poboljšati utrkivanje; spriječiti dominaciju jedne momčadi, poput Mercedesove u turbo-hibridnoj eri, te nastaviti put sporta prema održivom i ekološkijem modelu.
Kakav će biti odnos snaga? Nitko neće znati dok ne počne sezona. Ali očekujte stare njuške u prvih par redova na gridu
Najznačajnija će promjena biti vidljiva na bolidima; još uvijek ne znamo kako su ih momčadi dizajnirale, ali imamo prototip koji je tijekom sezone predstavila FIA (prikazan na slikama u ovom tekstu) na kojem su vidljive razlike: veće i tanje gume, potpuno redizajnirano prednje i stražnje krilo i potpuno očišćeni bočni prostor koji je donedavno vrvio raznim aerodinamičnim dijelovima (tzv. bargeboard).
Bolid Formule 1 funkcionira kao ‘obrnuti’ zrakoplov — koristi brzinu i aerodinamiku kako bi generirao downforce, silu koja ga lijepi za stazu. Međutim, komplicirani aerodinamični dizajn iza bolida stvara takozvani ‘prljavi zrak’ koji destabilizira bolid u pratnji. F1 inženjeri to nazivaju “katastrofalnim gubitkom downforcea”. Drugim riječima, utrkivanje je bilo nezanimljivo, a pretjecanje veoma teško upravo zbog toga što je vozačima teško pratiti bolid ispred sebe. Prema FIA-inim podacima, dosadašnji su bolidi gubili 35 posto downforcea kada bi se nalazili 20 metara iza drugog bolida, a čak 47 posto kada bi se nalazili 10 metara iza njega. Ne treba čuditi da je utrkivanje trpjelo kada bolidi izgube pola svoje efikasnosti točno u onom trenu kada imaju najveću priliku za pretjecanje.
Teorija i praksa
Novi bolidi, koji će biti dizajnirani prema smjernicama FIA-ina tehničkog direktora Nikolasa Tombazisa te Rossa Brawna, nekadašnjeg šefa Mercedesa i Brawn GP-ja, fokusirat će svoju efikasnost na fenomenu poznatom pod nazivom ground effect, koji je u Formulu 1 donio Lotus krajem 1960-ih. U teoriji, oni bi trebali smanjiti gubitak downforcea na četiri (20 metara) i 18 posto (10 metara). To su veoma optimistične brojke, ali bi u teoriji trebale omogućiti lakše praćenje i, samim time, bolje utrkivanje i više pretjecanja.
S obzirom na to da će bolidi koristiti vrlo slične V6 pogonske jedinice kao i dosad, promjena pravila bi — još jednom, u teoriji — trebala i omogućiti svima da krenu od početka te osigurati da nećemo ponovno vidjeti dominaciju jedne momčadi, poput Mercedesove na početku turbo-hibridne ere 2014. Drugim riječima, to sve znači da jednostavno ne znamo kakav će biti kompetitivni poredak za 2022.
Međutim, teorija je jedno, a praksa nešto sasvim drugo.
U praksi, F1 momčadi zapošljavaju neke od najpametnijih i najobrazovanijih ljudi na svijetu, čiji je posao interpretirati pravila kako bi svojoj momčadi donijeli maksimalnu prednost nad konkurencijom. Unatoč tome što će nova pravila preskriptivno pokušati omogućiti lakše praćenje bolida, aerodinamičari i inženjeri F1 momčadi imat će potpuno suprotan cilj: pronaći rupe u pravilima kako bi dizajnirali bolid koji će biti jako teško pratiti i koji neće dopuštati konkurenciji da lagano ‘diše’ iza njega. O tome koliko se FIA uspjela osigurati u tom pogledu uvelike će ovisiti uspješnost nove ere u sportu. Isto tako, unatoč tome što bi nova pravila i budget cap trebali predstavljati čisti početak za sve momčadi, u praksi je jasno da, recimo, Red Bull ima puno više šansi da napravi šampionski bolid nego Haas.
Imajući to na umu, ne bi bilo pogrešno zaključiti da na pitanje koje sve zanima — kakav će biti kompetitivni odnos snaga u novoj sezoni? — postoje dva legitimna odgovora. Jedan je dosadan i glasi: nitko neće znati dok u Bahreinu ne počne sezona. Drugi je pesimističan, ili možda samo realističan, i glasi: očekujte stare njuške u prvih par redova na gridu.
Stoga će možda puno zanimljivije biti pratiti dinamiku odnosa između vozača. Na tom planu nema sumnje da smo nakon dugo vremena blagoslovljeni, budući da tri od četiriju najvećih momčadi imaju vozački par koji se sastoji od dvojice alfa-vozača: u Mercedesu će se sukobiti legendarni Hamilton i jedan od najtaleniranijih mladih vozača, George Russell; u McLarenu Daniel Ricciardo i mlada zvijezda Lando Norris; u Ferrariju nominalni vođa momčadi Charles Leclerc i Carlos Sainz, koji je u svojoj prvoj sezoni za momčad skupio više bodova od svog favoriziranog momčadskog kolege.
Ogromna očekivanja
Jedino je u Red Bullu odnos snaga vrlo izvjestan, budući da Sergio Pérez niti u jednom trenutku nije pokazao da može biti bilo što osim Verstappenova vodonoše; prednost koju je novi svjetski prvak imao nad svojim momčadskim kolegom u utrkama i kvalifikacijama jedna je od najvećih na cijelom gridu.
U McLarenu će Ricciardo tražiti priliku za iskupljenjem, nakon što ga je u prošloj sezoni Norris uvjerljivo potukao, a čini se da će ta borba biti puno izjednačenija u novim bolidima, budući da je glavni razlog Ricciardovih muka bila teška prilagodba na McLarenov lanjski bolid. U Mercedesu mnogi imaju ogromna očekivanja od Russella, ne samo zbog sjajne epizodne uloge tijekom VN Sakhira 2020., kada je uskočio u bolid i odmah bio bolji od Valtterija Bottasa, nego i zbog impresivnih rezultata u kvalifikacijama tijekom trogodišnjeg brušenja u Williamsu. Međutim, iako bi mogao stvarati Hamiltonu probleme u kvalifikacijama, njegov odnos u utrkama s Nicholasom Latifijem u Williamsu nije bio pretjerano impresivan, tako da i dalje postoje ozbiljne dvojbe oko toga hoće li moći parirati sedmerostrukom svjetskom prvaku.
Možda i najzanimljivija interna borba bit će u Ferrariju, ako Scuderia dizajnira bolid koji će biti u stanju boriti se za pobjede i postolja. Sainz je iznenadio mnoge, uključujući i mene, skupivši više bodova od Leclerca u svojoj prvoj sezoni, ali svi koji su pozornije pratili utrke znat će da brojke u ovom slučaju pomalo i zavaravaju. Leclerc je 2021. bio generalno brži — 13-9 u kvalifikacijama i 14-7 u utrkama — ali je imao puno nesreće i karte su tako pale (pogotovo u Mađarskoj, gdje je Sainz došao do pobjedničkog postolja, a Leclerc bio nevina žrtva Bottasova ‘kuglanja’ u prvom zavoju) da su na kraju Sainzu donijele više bodova. Nema sumnje da će mladi Monegažanin biti spreman opravdati reputaciju u prvoj sezoni nove ere.
Dakle, ulazimo u nepoznat teritorij, s puno upitnika — od dizajna i efikasnosti bolida, do kompetitivnog poretka između momčadi i vozača. Očekivanja su ogromna, što samo po sebi donosi i veliku opasnost od razočaranja. Uostalom, kako nadmašiti 2021. i jednu od najboljih sezona u povijesti Formule 1?
