Na utakmici protiv Atalante u Zagrebu Dani Olmo je po Optinim podacima imao devet uspješnih driblinga od 13 pokušanih i apsolutno je dominirao utakmicom, diktirajući sve što se događa na terenu. Iako se radilo o tek prvoj utakmici grupne faze, za Paula Mitchella je to bio važan indikator Olmove spremnosti da je sposoban raditi razliku na najvišoj razini — jer u onome u čemu se Olmo u Ligi prvaka pokazao izvanrednim, njegov novi klub je bio tek prosječan.
RB Leipzig, također po Optinim mjerenjima, u Bundesligi ima prosječno 11,3 uspješnih driblinga po utakmici i momčad Juliana Nagelsmanna se u toj kategoriji nalazi se tek na sedmom mjestu lige. U Ligi prvaka je još gora — ostvaruje 10,6 uspješnih driblinga po utakmici i ukupno je na 18. mjestu od 32 kluba koja su sudjelovala u grupnoj fazi natjecanja.
Stvari u nogometu, a pogotovo ovakve brojeve, moramo gledati u kontekstu. Glavna karakteristika svih klubova u koncertnu Red Bull je energetska komponenta nogometa; svi Red Bullovi klubovi igraju jak presing, preferiraju tranzicijski nogomet i baziraju rješenja u postavljenom napadu na okomitim dodavanjima. Ali Leipzig rijetko ima luksuz igrati na preferirani način jer ima imperativ napasti suparnika koji se povuče u duboku zonu ispred svog gola i onda je nemoguće iskontrirati tako postavljenu momčad. Biti prosječan u kategoriji uspješnih driblinga u tom slučaju postaje ozbiljan problem, jer Leipzig ima natprosječan postotak posjeda lopte; u Bundesligi je četvrti po posjedu lopte, a u Ligi prvaka je sedmi, s tim da je gotovo izjednačen s Juventusom koji drži peto mjesto i kao sedmi je bliži Barceloni na četvrtom, nego Real Madridu na osmom mjestu.
Dakle, kad uzmete u obzir to koliko Leipzig ima loptu u nogama i koliko ima prilika za dribling, onda te brojke prestaju biti prosječne i počinju zabrinjavati jer takva situacija na terenu znači da vezni igrači često imaju loptu i ne znaju što će s njom, jer nemaju nekoga tko će probiti suparničku liniju driblingom i stvoriti šansu pred suparničkim golom.
Olmo kao desetka u Leipzigu napravi dodavanje svakih deset minuta, dribling svakih 80 minuta — ali sprint svaku minutu
Olmo je, u teoriji, trebao riješiti situaciju. U praksi, stvari su bile potpuno drugačije.
Nagelsmann je Olma nakon transfera u siječnju stavio na krilnu poziciju. Slično je prošao i Luka Modrić kada je iz Dinama prešao u Tottenham, pa je jedno vrijeme igrao na krilu, da bi prešao u sredinu i onda se povukao prema dubljim pozicijama u veznom redu, gdje je pokazao sav svoj potencijal. Međutim, Olmo se na krilu jednostavno nije snašao.
Postoji driblanje i driblanje
Nakon što je ušao s klupe odigrao 21 minutu u debiju protiv Borussije Mönchengladbach, Nagelsmann mu je dao priliku u prvoj postavi protiv Bayerna i Werdera, ali ga je u obje utakmice vadio van u drugom poluvremenu. U te tri utakmice Olmo nije imao niti jedan uspješan dribling u nekih 160 minuta nogometa, a kao reakciju na takav učinak Nagelsmann ga je ostavio na klupi protiv Schalkea i Bayera iz Leverkusena, kao i u obje utakmice knockout faze Lige prvaka protiv Spursa.
Čovjek koji je svojom kvalitetom trebao riješiti ključni problem u igri postao je grijač klupe u utakmicama Lige prvaka i onima protiv izravnih suparnika za mjesto na ljestvici.
Najbolja ilustracija zašto su se stvari tako posložile je situacija iz četvrte minute utakmice protiv Bayerna, kada je Alphonso Davies bez problema stigao dubinsku loptu koju je Marcel Sabitzer gurnuo Olmu u otvoreni prostor, bez obzira na to što je Davies imao u startu imao 10-ak metara zaostatka. Izolirani slučaj, s Daviesom koji je jako brz igrač, ali to je u suštini — to.
Olmo jednostavno nije krilo. Genijalan je igrač s odličnim pregledom igre i nevjerojatnim tehničkim sposobnostima, sjajan je talent, ali nije krilo. Nedostaje mu brzine, nije probojan i nema tu dozu direktnosti. Uostalom, kada pogledate driblinge koje je ostvario protiv Atalante, ali i protiv Manchester Cityja i Šahtara, možete vidjeti da su to driblinzi ostvareni u sredini, u uskim prostorima i gužvi kada Olmo već u primanju lopte radi razliku i prolazi suparničkog igrača varkom tijela, navlači pozornost obrane, a onda se na vrijeme rješava lopte dodavanjem na suigrača u boljoj poziciji.
Igrati na krilu – pogotovo kad se od vas očekuje da pobjeđujete obrambenog igrača u izolaciji, što je za Leipzig iznimno važan taktički detalj s obzirom na to da njegovi igrači često igraju jako kompaktno u posjedu zbog pripreme na presing i na taj način ostavljaju krilo daleko u situaciji jedan-na-jedan s bekom, pri čemu treba iskoristiti širinu terena – zahtijeva eksplozivnost i iznimnu pravocrtnu brzinu, potrebno je imati silinu i probojnost koju Olmo naprosto nema. Driblati uz aut liniju i na otvorenom prostoru je nešto sasvim drugačije nego driblati u sredini, gdje se Olmo zbog sjajnog pregleda igre i niskog težišta sjajno oslobađa pritiska i vrlo uspješno prolazi suparnike.
Faza prilagodbe
Shvatio je to i Nagelsmann koji je Olma po povratku Bundeslige nakon pauze zbog koronavirusa postupno vraćao prema sredini terena, odustajući od ideje da on bude taj koji će razvlačiti obranu na krilu.
“Prije utakmice sam razgovarao sa svojim pomoćnicima i rekli smo kako je važno da Olmo igra na poziciji desetke”, izjavio je Nagelsmann nakon utakmice protiv Hoffenheima u kojoj je Olmo zabio dva gola. “To je njegova najdraža pozicija i tu smo ga postavili kako bi imao više šanse zabiti gol. Dosad je igrao na pozicijama na kojima je imao više defenzivnih zadaća. Danas je bio sjajan, a mogao je zabiti i treći gol kad je imao čistu situaciju s 11 ili 12 metara.“
Stvar nije toliko u obrani — naposljetku, u Leipzigovu se sustavu igrač podjednako troši u sredini gdje stalno ulazi u presing i gegenpressing, kao i na krilu gdje treba pratiti podizanje svog beka — koliko u tome da je Olmo došao na poziciju na kojoj se puno bolje snalazi. Prvi dribling u Bundesligi Olmo je ostvario protiv Mainza, i to nakon što ga je Nagelsmann pomaknuo prema sredini kada je u igru ušao Nordi Mukiele, a onda je protiv Hoffenheima počeo kao desetka i tu je zabio dva gola.
Olmo još nije na razini forme da u Bundesligi može odraditi 9/13 driblinga kao što je napravio protiv Atalante. Još uvijek je u fazi prilagodbe na specifične zahtjeve koje Leipzig ima u svojoj igri; adaptira se na brzinu, linije kretanja i drastično drugačiju ulogu u odnosu na onu koju je imao u Dinamu. Međutim, Nagelsmann je shvatio gdje se Olmo najbolje osjeća i on je to odmah potvrdio s dva gola. Na kraju krajeva, to je ona usporedba s Modrićem i prolaskom puta od krila, preko desetke, do centralnog veznog. Playmakeri se stvaraju postupno, potrebno je proći neko vrijeme da sazriju, da dođu na svoju poziciju i da steknu razinu sigurnosti kojom mogu voditi momčad.
Druga je stvar koliko će Leipzig imati volje razvijati Olma kao organizatora igre na toj povučenoj poziciji.
Olmo je tehnički talentiran, iznimno brzo misli i bira racionalna rješenja. Sposoban je riješiti se suparničkog pritiska driblingom i sposoban je ubrzati protok lopte kroz svoj izbor dodavanja, čvrst je u duelu i ima nisko težište, a još iz La Masije ima navike otvarati se i nuditi se za kratka dodavanja. Ukratko, Olmo je igrač s ogromnim potencijalom da jako brzo postane sjajan metronom koji će diktirati tempo u nekoj momčadi koja igra pozicijski nogomet.
Drugačija desetka
Problem je u tome što Leipzig ne gradi takav pass-and-move stil nogometa niti traži nekoga da tako oplemeni momčad, nego gura svoj film tako da na centralnom veznom traži profil igrača kakav donosi dodatnu okomitost i silinu — nekoga kao što su Christopher Nkunku, Amadou Haidara ili Dominik Szoboszlai, koji trenutno igra u Red Bull Salzburgu. To je i jedan od razloga zbog kojih Emilu Forsbergu minutaža konstantno pada i zašto je na marginama momčadi nakon što je u prvoj sezoni imao 22 asistencije i osam golova u 30 bundesligaških utakmica.
Uostalom, ni kao desetka protiv Hoffenheima Olmo nije bio onaj stari Olmo, onakav igrač kakvog smo navikli gledati u Dinamu. Odigrao je 78 minuta i zabio je dva gola, imao je još jedan dobar udarac, ali i tek jedan dribling i nula ključnih dodavanja. O tome koliko je organizirao igru i koliko su se stvari vrtjele oko njega najbolje govori činjenica da je ukupno imao samo osam točnih dodavanja u 78 minuta na terenu, ali je Bundesligina službena stranica u suradnji s Amazonom izbacila podatak da je usto imao 78 sprintova. Dakle, Olmo kao desetka u Leipzigu napravi dodavanje svakih 10 minuta, dribling svakih 80 minuta — ali sprint svaku minutu, što je daleko od razvoja u smjeru organizatora igre.
Međutim, to je kontekst specifičan za sve Red Bullove klubove i u njemu će se Olmo morati nametnuti. Nije riješio Leipzigov problem s driblinzima i tu su Bikovi još uvijek tek prosječna momčad, ali Nagelsmann ga je prebacio u sredinu i to mu odgovara puno više nego krilna pozicija. Zabio je dva gola i na taj način pokazao da se može snaći, predstavio je novog Olma koji će se boriti za poziciju, a to nije uopće loše za početak evolucije na koju ga tjeraju specifični uvjeti u Leipzigu.
