HEP logo generalni partner Telesporta

Početak utrke

Bjelica je dobio Mamića i prisnažio Osijekove ambicije

Zadnja izmjena: 22. studenoga 2020.

Točno sedam sekundi. Toliko je prošlo prije nego što se dogodio prvi prekršaj na utakmici Osijeka i Dinama za koji je sudac Duje Strukan morao izvući žuti karton.

Kada stvari stavimo na papir, Kévin Théophile-Catherine iza sebe ima impresivan životopis. Odigrao je 205 utakmica u francuskoj Ligue 1, 28 u engleskoj Premier ligi. To su 233 utakmice u ligama Petice, a da bismo zaokružili broj nastupa na najvišoj razini na točno 250, moramo dodati i 17 utakmica koje je odradio u grupnoj fazi Europske lige. Sve to prije nego što je došao u Dinamo, a onda je još malo podebljao taj broj. Stoga, činjenica da je baš on — uz sve eventualne igračke mane i nedvojbene oscilacije u formi — dobio žuti karton u prvom duelu na utakmici nije znak neiskustva i ishitrenosti. Upravo suprotno, Théophile-Catherine je pomeo Ramóna Miereza jer iza sebe ima veliki iskustvo; ušao je u njega jer je znao koliko je važno od prve sekunde postaviti pravila igre za ostatak utakmice. Jednostavno, tako se igraju derbiji.

Žuti karton u sedmoj minuti je bio jasan indikator da utakmica neće biti neka ljepotica. Igralo se tek 12. kolo, obje momčadi su imali po 10 odigranih susreta i ostalo je još puno utakmica za odraditi, ali previše toga je bilo na kocki. Dinamo je eventualnom pobjedom mogao pobjeći na devet bodova razlike i to je prevelika prednost, čak i za ovako ranu razinu prvenstva.

Prva ovogodišnja utakmica Osijeka i Dinama odigrana je na Maksimiru i ona je bila nešto drugačija. Dinamo je slavio s 4:1, pokazavši veliku razliku u individualnoj kvaliteti između dvije momčadi. Dinamo u tu utakmicu nije ušao svom snagom; tek kada se Osijek približio i izjednačio, Dinamo je pokazao kako ima dovoljno zaliha da samo doda gas i završi utakmicu. Nije to bila ni približno ista razina nogometa kao u Gradskom vrtu i niti približno ista razina agresivnosti jer Osijek naprosto nije pokazao da može biti konkurentan i da ga se Dinamo treba bojati.

Za Bjelicu i Mamića ovo je bila posebna utakmica. Njihov osobni obračun je obojici, ma koliko govorili drugačije, bio itekako važan

Međutim, tada je na klupi Osijeka bio Ivica Kulešević, a na terenu je bila potpuno drugačija momčad. Nenad Bjelica je doveo Miereza, Damjana Bohara, Marija Juričevića i Josipa Vukovića. Još važnije, poslana je poruka — a nju su dobili i neki od igrača, prvenstveno Petar Bočkaj — da ovaj put vrijede drugačija pravila.

Samo, da bi ta poruka imala smisla, Osijek je to trebao pokazati i na travnjaku. Bjelica je morao dokazati da je stvorio konkurentnu momčad. Ne samo rezultatom — jer, kako je to lijepo objasnio Dinamo na svojoj Facebook stranici, gubio je i on u Osijeku dok je bio na klupi Dinama — nego i pristupom.

Tko kome pokriva leđa

U tom kontekstu je bilo ključno dominirati sredinom terena, barem kad se ispuše onaj agresivni pristup koji je bio sasvim očekivan na početku utakmice i koji je domaćinu služio da pokaže spremnost, kao što je to napravio i Théophile-Catherine.

Hrvatski klubovi zbog GDPR odredbi imaju praksu da ne objavljuju tko je točno pozitivan na COVID testovima, a to otvara mjesto za dodatna taktiziranja s informacijama i dezinformacijama koje će se pustiti van. Osijek je prijavio da petorica igrača ne mogu konkurirati za utakmicu s Dinamom, ali Zoran Mamić nije znao o kome se radi. Vjerojatno je pokušao doznati kako bi se mogao što bolje pripremiti; no, Bjelica je imao jednu prednost. Zbog toga što nije bio dio druge utakmice mlade reprezentacije, znao je da Mamić neće moći računati na Lovru Majera.

Osijek je na teren izašao u formaciji 4-5-1, u kojoj su trojica centralnih veznih bili Vuković, Marin Pilj i Mihael Žaper. Znajući da Majer neće igrati, bilo je jasno da će Mamić morati koristiti Brunu Petkovića kao glavnog kreatora između linija, a Bjelica je to zatvorio s trojicom igrača u sredini i usko postavljenim krilima.

U konačnici, Petković je odigrao solidnu utakmicu. Poslužio je šansu Kristijanu Jakiću koji je prebacio vrata i kreirao si je mjesto za udarac nakon kojeg lopta se odbila Luki Ivanušecu u šansu, a to je sasvim dobar učinak s obzirom na uvjete igre, to koliko je imao mjesta i koliko su u Osijeku bili fokusirani na njega. Imajući na umu formu u kojoj se nalazi, možemo mirno reći da je ovo njegova ponajbolja individualna predstava u aktualnoj sezoni. Međutim, za rasplet utakmice bilo je ključno to što je Osijek točno znao što će Dinamo raditi i što je imao dobro razrađene principe preuzimanja u sredini terena. Ako bi Petković i dobio svoj duel, znalo se odakle će mu stići pomoć i tko točno kome pokriva leđa u kojoj situaciji.

S druge strane, i Mamić je znao kako će se Osijek braniti. Bilo je logično pretpostaviti da će Bjelica pokušati zgusnuti sredinu terena i stvoriti jezgru koja će držati blok ispred Ivice Ivušića, ali Dinamo nije imao mehanizme kojima je mogao iskoristiti prostor koji se otvarao na bočnim pozicijama.

Petković dobiva zračni duel s dvojicom Osijekovih igrača, prebacuje loptu na Marija Gavranovića i, s obzirom na to da je Mile Škorić iskočio iz zadnje linije pomoći svom veznjaku u skoku, Osijekovi bočni igrači sužavaju prostor i približavaju se svom stoperu da održe kompaktnost u zadnjoj liniji. Dinamu se nakon Petkovićeva duela otvara prostor na krilima, s bliže strane je Mislav Oršić koji može zabosti prema sredini i kojemu Gavranović može ostaviti loptu zbog dobre orijentacije tijela, a s daljnje Iyayi Atiemwen napada dubinu.

Pritisak na Mamića

Međutim, Dinamo tu nije imao dovoljno automatiziranosti u reakcijama, sve je bilo nekako presporo i previše podložno improvizaciji da bi zaista u kontinuitetu kažnjavao Osijek i natjerao veznu liniju da prilagodbom na opasnost ponudi malo više mjesta u sredini. Općenito, izostao je i učinak bekova, barem s obzirom na to koliko je Osijek nudio prostora za priključivanje prema naprijed.

Osijek je, s druge strane, svoje šanse iskoristio. Za razliku od Petkovića, Mierez se ne spušta kako bi razigravao. On igra leđima prema golu, ali ne pokušava ulaziti u međuprostor nego nakon duela ostane u krilu stoperu ili pokušava napasti prostor iza stopera. Da bi iskoristili takvog igrača, ključno je da veznjaci napadaju zonu ispred njega, da dolaze u prostor u koji on spušta lopte i to je Osijek radio. Uostalom, Pilj na taj način zabija prvi gol kojim okreće utakmicu na Osijekovu stranu.

Za Bjelicu i Mamića ovo je bila posebna utakmica.

S jedne strane su bodovi i približavanje na ljestvici koje je važno zbog rezultatskog dijela, ali s druge je i njihov osobni obračun koji je obojici, ma koliko govorili drugačije, bio itekako važan. Bjelica je dobio utakmicu, dobio je međusobni dvoboj i sada dolazi u situaciju u kojoj za tri dana ide u goste Istri i nakon toga se može bodovno poravnati s Dinamom. Doduše, Dinamo će imati utakmicu manje, ali sama činjenica da je Osijek ovoliko blizu stavlja dodatni pritisak na Mamića.

Više stvari nisu toliko jednostavne i ovom pobjedom Osijeka počinje utrka u HNL-u, barem na kraće staze.

Ne propusti top članke