Vedro lice norveškog stručnjaka rastjeralo je tmurne oblake nad Old Trafordom i omogućilo Manchester Unitedu da uživa u trenutku. Oduševljen ukazanom prilikom poput školarca iz provincije koji je prvi put doputovao na izlet u veliki grad, Ole Gunnar Solskjaer je svojim entuzijazmom zarazio sve koji imaju veze s Crvenim vragovima. Vratio je svlačionicu igračima, stavio osmijehe na lica navijača, čak stigao i okrenuti broj starog šefa.
Nakon što se uvjerio da Sir Alexa Fergusona još uvijek služi zdravlje, odigrao je na kartu roditeljskih emocija i pozvao ga na momčadske treninge. Legendarni Škot nije mogao odbiti poziv uzornog sina koji mu je pomogao doći do najvećeg uspjeha u trenerskoj karijeri i sve je češći gost u trening centru gdje savjetuje stručni stožer prilikom priprema za izazove koji leže pred njima.
Ugodan niz od četiri prvenstvene utakmice protiv timova iz donjeg dijela tablice Premier lige i meč protiv Readinga u FA kupu omogućile su Solskjaeru da se na još jedan način upiše u Unitedove povijesne knjige. Nakon Sir Matta Busbyja, postao je tek drugi menadžer s pet trijumfa iz isto toliko odigranih susreta po preuzimanju kluba.
United je u tim utakmicama igrao agresivno, brzo i neustrašivo, postižući 3,2 gola u prosjeku. Za Solskjaera je ipak impresivniji bio podatak da su njegovi igrači nadtrčali suparničke u svih pet dosadašnjih susreta — Unitedu je do Solskjaerova dolaska to pošlo za rukom samo jednom ove sezone.
Postaje jasno da crvenim dijelom Manchestera pušu vjetrovi promjene koji podsjećaju na neka ljepša vremena
Dok je Solskjaer insistirao na radnoj etici naglašavajući da njegov tim uvijek mora trčati više i brže, trn u oku javnosti predstavljala je reputacija suparnika s kojima se susretao. Čekali su pravi izazov da daju sud o njegovom radu, a posljednjih par godina u Premier ligi teško da postoji bolji test od gostovanja Tottenhamu. U “Audiciji za posao”, kako su otočki mediji nazvali njegov okršaj s Mauricijem Pochettinom, Solskjaer je morao pokazati da je sposoban nadmudriti prvog favorita uprave kluba za preuzimanje pozicije na kojoj se trenutno nalazi.
Klopka za Pochettina
Tijekom prvog poluvremena utakmice na Wembleyu činilo se da mu je to zaista pošlo za rukom.
Norvežanin je vrlo brzo našao svoju idealnu napadačku liniju. No, za razliku od ranijih susreta kada je Marcus Rashford igrao kao centralni napadač, klopka za Pochettina bio je Jesse Lingard u ulozi lažne devetke okružen izrazito visoko pozicioniranim Rashfordom na jednom krilu i Anthonyjem Martialom na drugom. Odgovornom igrom bez lopte Lingard je tijelom branio dodavanja iz zadnje linije prema Harryju Winksu, poništavajući brojčani višak u sredini terena koji je Tottenham imao zahvaljujući rombu. Jednako važnu ulogu imala su i Unitedova krila koja su na sličan način branila dodavanja prema bekovima.
Da bi prešli u iduću fazu napada, Spursi su rotacijama morali dolaziti do slobodnog igrača. Uglavnom je Moussa Sissoko izlaskom prema desnoj aut-liniji oslobađao Kierena Trippiera, omogućavajući mu pozicioniranje na suparničkoj polovici nakon čega bi uslijedio pas preko prve linije Unitedove obrane za desnog beka. Spursi su se uzdali u još uvijek nedovoljno koordiniran suparnički presing, ali i kvalitete Sissoka, koji se svojim fizikalijama bez problema nametao u borbi za druge lopte.
Simptomatično, United dolazi do prednosti nakon što je Francuz zbog ozljede bio prisiljen napustiti teren, i to akcijom začetom na njegovoj strani.
Iako na kratkoj klupi londonske momčadi Pochettino nema igrača sličnih kvaliteta, i pored uvođenja Érika Lamele u igru odlučio je zadržati isti raspored na terenu. U takvoj postavci igre bekovi Trippier na desnoj strani i Ben Davies na lijevoj zaduženi su za širenje suparničke obrane, ponašajući se u fazi napada praktično kao krila. Upravo je na takvu igru računao Solskjaer kada je spremajući se za utakmicu zarotirao Lingarda i Rashforda. Jedan pogrešan Trippierov pas pred kraj prvog dijela bio je dovoljan da Lingard dođe do lopte prije Lamele i omogući Paulu Pogbi guranje Rashforda u utrku sa Janom Vertonghenom, koja ima samo jedan mogući ishod.
De Gea spašava
Solskjaer je izgubio faktor iznenađenja početkom drugog poluvremena kada Pochettino odlučuje promijeniti formaciju i dirigentsku palicu staviti u ruke svog najboljeg veznog igrača. Christian Eriksen fascinira sposobnošću prilagodbe na različite uloge u veznom redu, a argentinski stručnjak je itekako svjestan toga. Njegovo prepoznavanje Eriksenovih kvaliteta i razina izvedbi koje Danac bez obzira na okolnosti ponavlja iz tjedna u tjedan uspješno prikrivaju ozbiljan nedostatak kvalitete unutar veznog reda londonske momčadi.
Promjenom u raspored 4-2-3-1 Pochettino je izbjegao Solskjaerovu klopku i došao u priliku da napadne meki trbuh Unitedove obrane. Takva promjena značila je da Davies sada može ostajati u liniji sa stoperima i s dvojicom pivota ispred njih činiti Spurse obrambeno mnogo stabilnijim. Unitedovi napadači nisu više mogli usporavati napade kroz sredinu i s Eriksenom u posjedu lopte ispred suparničkog bloka Tottenham je postajao sve brži i opasniji. Pochettino je kompletirao slagalicu uvlačenjem Lamele u sredinu terena iza Pogbinih leđa i podizanjem Trippiera koji je konstantno ispitivao Martialovu obrambenu odgovornost.
Tottenham je nizao šanse, 11 udaraca išlo je unutar kvira gola nakon što u prvom poluvremenu nije uspio uputiti nijedan. Solskjaer je reagirao na promjenu i sam prelazeći na 4-2-3-1, ali to nije uspjelo usporiti Tottenham koji je pokazao zašto važi za jednu od najkvalitetnijih ekipa u ligi.
Sve je palo na golmana. Na žalost domaće ekipe, Solskjaer u Davidu de Gei ima igrača svjetske kvalitete. Španjolac je skupio 11 obrana za poluvrijeme, od kojih većina pleše po rubu realnog i na taj način vjerojatno izbacio Tottenham iz utrke za šampionsku titulu. “Golmanski Messi”, kako ga je jednom prilikom nazvao kolega Ben Foster, tako je donio prvi trijumf sezone Manchester Unitedu u okršajima s ostatkom ‘šestorke’ i ukrao naslovnice svom menadžeru.
Poslastica koju je norveški stručnjak priredio u prvom poluvremenu tako će vjerojatno tražiti neku novu potvrdu, ali postaje jasno da crvenim dijelom Manchestera pušu vjetrovi promjene koji podsjećaju na neka ljepša vremena. Nebo nad Old Trafordom sve govori. Post nubila Solskjaer.
