Termin odigravanja utakmica obično puno govori puno o statusu koji momčad ima kod organizatora turnira. Odličan primjer za to je Francuska. Ona je bila smještena u grupu s domaćinom i dvije od svojih triju utakmica igrala je u ranijem i slabije gledanom terminu jer je Poljska dobila središnji termin u 20:30. Ali o reputaciji koju Francuska nosi sa sobom i statusu koji ima najbolje govori to da će utakmica drugog kola između Španjolske i Slovenije — koja je po svemu važnija i atraktivnija od susreta Francuske i Španjolske — biti odigrana u 15:30. Poljska će dobiti prime-time termin kako bi tribine Tauron Arene u Krakówu bile što bolje popunjene, ali Francuska previše znači da bi igrala u 15:30, makar taj dan igrala s Iranom.
Hrvatska je sve tri utakmice u preliminarnoj grupi odigrala u terminu koji najmanje kolidira s dolascima s posla, iz škole i svakodnevnim obavezama. Hrvatska u drugom dijelu turnira nijednom neće igrati u 15:30.
Samo da bismo stavili stvari u kontekst, Egipat je dvije svoje utakmice u Jönköpingu odigrao u slabijem terminu, a protiv Bahreina će u Malmö Arenu istrčati u 15:30. Zapravo, jedine dvije utakmice koje će Egipat odigrati u terminu rezerviranom za najatraktivnije reprezentacije bit će susreti protiv Hrvatske i protiv Danske. To govori o statusu koji Hrvatska ima u rukometnom svijetu. Egipat možda jest polufinalist Olimpijskih igara, možda je ostvario bolji rezultat na zadnjem Svjetskom prvenstvu i možda zaista igra bolje, ali Hrvatska ima ugled reprezentacije na koju se gleda s poštovanjem i kojoj će se dati na važnosti u stvarima koje su naizgled tako banalne kao što je satnica nastupa.
Pritom je važno znat da taj ugled nije neograničen resurs.
Ne treba gajiti neke iluzije da ćemo odjednom gledati rapsodiju u napadu, ali Hrvatska se može kvalitetno suprotstaviti Danskoj
Trenutno je izgledno da Hrvatska neće igrati u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva. Poraz od Egipta bio je toliko težak da je za prolazak dalje prvenstveno potrebno da Hrvatska pobijedi Dansku, a da onda Egipat ili pobijedi Dansku ili izgubi od Belgije i/ili Bahreina. Oba scenarija nisu vjerojatna, Danska je uvjerljivi favorit protiv Egipta, a Egipat je možda još i veći favorit protiv Belgije i Bahreina. Možda je još nevjerojatniji scenarij u kojem Hrvatska pobjeđuje Dansku s desetak golova razlike i tako drži stvari u svojim rukama, s obzirom na to da je Danska zadnji donekle sličan poraz upisala još 2014., kad ju je Francuska dobila s devet razlike.
Hrvatska ima dovoljno talentiranih igrača i dovoljno karaktera da pobijedi Dansku. Danci su dobili sedam od osam međusobnih utakmica i apsolutni su favoriti, ali je dobar dio tih pobjeda bio na dvije ili tri lopte. S dobrom obranom 5-1, solidnim učinkom vratara i spuštanjem ritma utakmice na manji broj golova u odnosu na ono što Danska želi igrati, Hrvatska ima šanse. Na kraju krajeva, nisu Domagoj Duvnjak, Igor Karačić i Luka Cindrić baš pali s Marsa.
Spasiti ono što se spasiti može
“Luka Cindrić je srednji vanjski koji igra u Barceloni, kad je pravi — jedno veliko oružje”, rekao je izbornik Hrvoje Horvat nakon pobjede protiv Maroka u kojoj je Cindrić odradio jako dobru rolu. “Sada nam treba prava obrana protiv Danaca, bez obzira na napadačko izdanje pojedinca. Moramo bolje u obrani i imati jači fokus na gustoću i kontakt, ne smijemo im dozvoliti da igraju unutar devet metara ako želimo imati šansu protiv Danske. Imamo neke dogovore, dobro smo odigrali protiv Danaca u Mađarskoj na prošlom prvenstvu, uzet ćemo neke dobre stvari, probati spremiti iznenađenje-dva i nadati se da će svi segmenti igre, od golmana, obrane, napada funkcionirati.”
Jedini je problem u tome što ni Danci nisu pali s Marsa. Hrvatska može pobijediti, ali teško je očekivati da može pobijediti tolikom razlikom da kompenzira poraz od Egipta na otvaranju Svjetskog prvenstva. Danska je naprosto pokazala previše, a Hrvatska premalo.
Statističke uzorke iz grupne faze treba uzimati sa zrnom soli jer je utakmica protiv SAD-a bila malo lakši trening koji je nabildao brojke. Ali činjenica je da Hrvatska igra na abnormalno nizak broj posjeda, da joj napadi traju relativno dugo i da kontre trči debelo ispod prosjeka. Istovremeno, obrana nije na razini na kakvoj je bila proteklih godina kad je držala Hrvatsku iznad vode.
Čak je i ta pobjeda protiv SAD-a došla u utakmici u kojoj je Hrvatska suparniku dopuštala kvalitetne šutove. Prema podacima Juliana Ruxa, Hrvatska je SAD-u dopustila šutove koji su imali 54,1 posto očekivane vrijednosti ulaska u gol, što je debelo iznad prosjeka. Znači li to da obrana neće funkcionirati protiv Danske? Ne znači. Ali može i mora služiti kao svojevrsna opomena, baš kao i početak utakmice protiv Maroka u kojem su primljeni golovi koji nisu bili odraz individualne kvalitete napadača ili splet nesretnih okolnosti, nego isključivo loših obrambenih reakcija koje su otvarale prostor za zicere.
I koliko god bilo jasno da put Hrvatske u četvrtfinale — a samim time na još jedne Olimpijske igre, druge zaredom — spada u domenu teoretskog, toliko je utakmica protiv Danske važna.
Ona je prilika da se spasi ono što se spasiti može, da se vrati dio ugleda koji hrvatski rukomet ipak ima. Hrvatska protiv Danske mora pokazati da joj je mjesto među elitom, da je još uvijek čekaju termini u 20:30 kad nitko ne žuri u dvoranu s posla i kad je najviše ljudi ispred ekrana. To je igračima vrlo jasna stvar. Svjesni su toga, u kadru je nekoliko nositelja koji su odigrali toliko utakmica da im je jasno kakav je ulog u ovoj utakmici i koliko se treba potruditi da se ostavi dobar dojam.
Što će biti iza toga, to ni Horvat ni igrači ne mogu kontrolirati. Hoće li Egipat kiksati protiv Bahreina i hoće li ga Danska nalupati s više od 10 golova razlike i tako potencijalno pomoći Hrvatskoj, to je izvan njihovih ruku. Ono što je u njihovim rukama je to koliko će golova Danci dati, u kakve će šanse ulaziti i koliko će obrana pucati na prvom suparničkom križanju. Ne treba gajiti neke iluzije da ćemo odjednom gledati rapsodiju u napadu, ali Hrvatska se može kvalitetno suprotstaviti Danskoj.
Na igračima je da to pokažu. Na njima je da pokušaju isprati gorak okus koji je ostavila preliminarna grupa i vratiti dio ugleda Hrvatske kao rukometne velesile. Ugleda koji nije neograničeni resurs i koji je nastupom u grupnoj fazi itekako kompromitiran.
