Nakon što je Brentford u kolovozu uvalio četiri komada Manchester Unitedu i usput pretrčao 13,8 kilometara više od njegove momčadi, Erik ten Hag je otkazao planirani slobodni dan i na pomoćnom terenu centra u Carringtonu je izmjerio tih 13,8 kilometara ‘duga’ koji mu je svaki igrač pojedinačno morao istrčati.
U suštini, profesionalnim nogometašima nije problem istrčati 14 kilometara krugova oko terena u umjerenom tempu, čak niti jutro nakon utakmice. Međutim, čovjeku od 53 godine to već prestaje biti toliko rutinski zadatak. A Ten Hag je napravio baš to: stao je na liniju i istrčao je zadanu distancu s igračima. Bio je to simboličan potez. Ten Hag je želio pokazati da momčad u svemu mora biti zajedno, uključujući i trenera. Preuzeo je svoj dio odgovornosti za poraz od Brentforda i odlučio je patiti zajedno s igračima. Zapravo, odlučio je patiti puno više, jer je njemu s 53 godine na leđima istrčati 14 kilometara palo puno teže nego profesionalnim igračima koji su u savršenoj formi i čiji su kardiovaskularni kapaciteti na maksimumu iskoristivosti.
Na kraju krajeva, goli broj prijeđenih kilometara je debelo precijenjen kao faktor uspjeha. Onaj tko pretrči više kilometara u zadnje dvije sezone Lige prvaka pobjeđuje u samo 41 posto utakmica, a Marcelo Brozović je u svojoj rekordnoj utakmici na Svjetskom prvenstvu 14 posto vremena proveo stojeći na mjestu i još 42 posto hodajući. To znači da čak ni elitni trkač kao što je Brozović više od pola utakmice zapravo ne trči.
Međutim, aspekt trčanja ima važan mentalni aspekt. Antonio Conte ima običaj u pripremnom razdoblju tjerati igrače na 60-metarske sprintove koji se ponavljaju do te mjere da igrači povraćaju od napora i ruše se s nogu jer im se vrti u glavi. Takav trening ima zanemariv kondicijski benefit, pogotovo ako stvari gledamo kroz podizanje funkcionalnih sposobnosti koje će dugoročni efekt dati tijekom sezone, što je poanta ranog pripremnog razdoblja. Ali Conte tim sprintovima niti ne trenira mišiće, on pokušava prodrijeti u glavu. Njegov cilj je vidjeti koliko će njegovih igrača biti spremno otići preko objektivno potrebnih granica i koliko će ih se žrtvovati do samog kraja, a koliko će ih stati prije nego što su iscrpili i zadnji atom snage.
Mentalitet u Unitedu još uvijek je jako krhak. S druge strane, Liverpool je još uvijek momčad koja može rastaviti bilo koga
Možda i bitnije od kondicijskog aspekta trčanja — jer, realno, svi vrhunski igrači su dovoljno spremni — je taj segment probijanja vlastite granice. Nije bitno koliko si pretrčao; bitno je da izvučeš još onih 100 metara viška nakon što više ne možeš. To često radi razliku između uspjeha i neuspjeha, ta spremnost da se žrtvuješ.
Manchester United, koji je nakon onoga trkačkog treninga u Carringtonu nanizao seriju jako dobrih rezultata, jučer se u drugom poluvremenu utakmice protiv Liverpoola nije bio spreman žrtvovati.
Gradnja i razgradnja
Prvo poluvrijeme je bilo relativno izjednačeno. United ne da je bio konkurentan, nego je u nekim elementima igre bio čak i bolja momčad. Međutim, nakon što je Darwin Núñez na početku drugog poluvremena zabio gol, Liverpool je pregazio goste. Prilike su se nizale jedna za drugom, Liverpool je napadao preko bokova, a njegov je vezni red potpuno dominirao. Kako je utakmica odmicala, tako je Liverpool postajao sve opušteniji i slobodniji, a United se urušio i na kraju je primio sedam komada.
Kada se podvuče crta, u prvom poluvremenu su obje momčadi pretrčale otprilike jednak broj kilometara. U drugom poluvremenu Liverpool je trkom pregazio United i nanizao ukupno osam kilometara više u odnosu na suparnika koji se u jednom trenutku naprosto predao i prepustio bujici koja ga je nosila.
“Ovo što se dogodilo nakon poluvremena je iznenađenje za mene, stvarno sam šokiran da smo tako brzo odbacili utakmicu”, rekao je Ten Hag zbrajajući sedam komada koje je primio. “Moramo se držati zajedno, a to je nešto što nismo napravili. Ovo danas je bilo jako loše izdanje — i to govorim o drugom poluvremenu, jer u prvom poluvremenu je naša momčad igrala sasvim pristojno.”
Glavni zaključak koji možemo izvući iz ove utakmice svodi se na to da je mentalitet u Unitedu još uvijek jako krhak.
Momčad koja je dobila neke okvire i koja je nakon razlaza s Cristianom Ronaldom izgledala kao skupina ljudi s zajedničkim ciljem i jasnim pravcem kretanja u ovoj se utakmici potpuno raspala. Jer ovaj poraz nije pitanje taktike; primiti sedam komada je isključivo pitanje koncentracije i mentaliteta. Nije Jürgen Klopp u drugom poluvremenu povukao neki važan taktički potez kojim je promijenio utakmicu; Liverpool je nastavio igrati onako kako je igrao i do tog trenutka, ali United je odjednom stao i odlučio da se ipak nije spreman žrtvovati.
Kultura kluba traži kontinuitet. United je lutao godinama nakon što je Sir Alex Ferguson otišao iz kluba, donošene su strateške odluke kakve su degradirale mentalnu stabilnost koja je godinama bila ključni faktor uspjeha. U tom je kontekstu ključno shvatiti da jedan izlazak trenera na kažnjeničko trčanje s igračima neće potpuno promijeniti mentalitet momčadi; to je početak, ali gradnja nove klupske kulture koja počiva na mentalnoj čvrstoći proces je koji će trajati.
S druge strane, Liverpool je još uvijek momčad koja može rastaviti bilo koga na drugoj strani terena i to je najvažniji zaključak iz ove pobjede.
Liverpool je ove sezone dobio i Manchester City — ni blizu s tolikim poniženjem kakvo je iskusio United, ali i dalje je to jako važna pobjeda — s Mohamedom Salahom naprijed u nekoj hibridnoj formaciji 4-4-2, pa to svejedno nije ostao recept za nastavak sezone. Na kraju krajeva, Liverpool je i protiv Real Madrida imao 2:0 i izgledao je jako dobro, ali je onda ostatak utakmice razotkrio probleme unutar Kloppove strukture.
Ova pobjeda protiv najvećih rivala neće riješiti sve Liverpoolove probleme. Dapače, neće riješiti nijedan problem niti je realno očekivati da će postati recept koji će se pratiti do kraja sezone. Ali ponižavanje Uniteda koji je bolje plasiran na ljestvici je jako dobar podsjetnik na to koliko je ovaj Liverpool zapravo kvalitetna momčad i koliko može biti ubojit kada stvari krenu njemu u korist. I koliko može biti zabavan za gledanje kad Salah preuzme ulogu superjunaka koji s nevjerojatnom lakoćom dolazi do gola.
