Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Sex & the City

Analiza: trijumf seksi nogometa u ogledu Cityja i Napolija

Zadnja izmjena: 18. listopada 2017. Profimedia

Postoje utakmice u kojima se susretnu momčadi koje jednostavno ne mogu odigrati nešto što će biti dosadno, a Manchester City i Napoli odigrali su upravo takvu utakmicu.

Vodeća momčad engleskog prvenstva protiv vodeće momčadi talijanskog; momčad koja je u osam kola zabila 29 golova protiv one koja je u osam kola zabila 26; momčad koja ima 65 posto posjeda i 696 dodavanja po utakmici protiv momčadi sa 60 posto posjeda i 732 dodavanja u prosjeku. Manchester City i Napoli, iako financijski neusporedivi, toliko su slične momčadi jer imaju takav identitet da im je težnja nadigravanju prvi prioritet. Žele loptu, žele kreirati, žele igrati nogomet. Kad se želja spoji sa sustavom igre i znanjem, dobijemo trijumf seksi nogometa. A kad se susretnu dvije momčadi koje imaju takve ciljeve, momčadi koje igraju seksi nogomet, onda nema šanse da možemo gledati lošu utakmicu.

Uspoređivati Manchester City i Napoli pomalo je i suludo.

Samo za Kylea Walkera plaćena je veća odšteta nego što je Napoli platio čitavu prvu postavu iz ove utakmice. Stoga je jasno kako City ima individualnu kvalitetu više i kako treba stvoriti puno manje prilika unutar sustava, jer ima klasu koja može lagano raditi razliku na ovoj razini. Međutim, to niti malo ne umanjuje činjenicu da je City odigrao odlično, da je Pep Guardiola pripremio utakmicu na fantastičnoj razini i iskoristio značajke Napolijeva sustava protiv njega samog.

Navike u presingu

Prvi je mehanizam bio iznimno jednostavan: dijagonalom uposliti jedno od krila kako bi na širokom prostoru dobilo šansu igrati jedan-na-jedan protiv beka.

Naravno, do toga se dolazilo postupno, ne kroz napucavanje lopte prema naprijed. Kad sekvenca posjeda potraje dovoljno dugo da se napad stabilizira i prisili Napoli da se povuče iz presinga u postavljenu zonu, cilj je bio opteretiti Napolijevu zadnju liniju dizanjem beka i kretanjem Kevina De Bruynea i Davida Silve. To je značilo da se obrana mora skupiti, da bekovi moraju pomoći stoperima zatvoriti prostor, a to onda posljedično otvara prostor za prebacivanje težišta igre na jedno od krila. Primarna meta dijagonala bio je Leroy Sané na lijevom krilu, gdje se pokušalo iskoristiti činjenicu kako je Elseid Hysaj ipak nešto slabiji u defenzivnom postavljanju, a Sané je vjerojatno i najbolji dribler kojeg Pep Guardiola ima na raspolaganju.

Druga opcija bilo je iskorištavanje navika u presingu koje prikazuje Napoli.

Fabian Delph se zadnjih nekoliko utakmica nameće kao jedna od ključnih opcija koje City ima u posjedu lopte. Delph se ponaša kao lažni bek, što znači da se u periodima u kojima City ima stabilan posjed lopte i planira izlazak iz zadnje linije on podiže u veznu liniju i zauzima mjesto centralnog veznjaka, odakle može biti opcija za prijenos dodavanja u narednu fazu napada.

Napoli se iznimno loše nosio s time. Karakteristično za njegov sustav igre u presingu je iskakanje ‘osmica’, dok je doprinos krila sasvim izostao. Marek Hamšík i Piotr Zielinski izlazili su agresivno na Delpha i Fernandinha kako bi ih uhvatili u zamku i pokušali im oduzeti loptu. Međutim, to je otvaralo prostor iza njihovih leđa u kojem su ordinirali Silva i De Bruyne, dvojica Cityjevih najkreativnijih igrača. Svaki put kad bi Fernandinho ili Delph ostavili loptu stoperima ili Walkeru, otvarale su se opcije za lagana okomita dodavanja u džepove prostora iza leđa Napolijeve vezne linije, gdje su Silva i De Bruyne bez ikakvih poteškoća konstantno kreirali opasne situacije.

Napolijeva kombinatorika

Pep Guardiola je naprosto uronjen u sustav u kojem igra Napoli, to je paradigma u kojoj on razmišlja i zna sve njegovi prednosti i nedostatke. Kad je skautirao pravilnosti u igri kroz upute koje trener daje i navike igrača, bez velikih problema je secirao sustav koji je Maurizio Sarri pažljivo njegovao i iskoristio sve što se nudilo.

„Potpuno smo krivo odigrali presing i nismo dobro procijenili udaljenosti, tako da smo im dopustili previše prostora i Manchester City je bio neumoljiv. Nakon loših 25 minuta podigli smo se i već prema kraju prvog poluvremena naš presing je izgledao mnogo bolje“, izjavio je Sarri nakon utakmice.

Upravo su udaljenosti glavna razlika između sustava igre Pepa Guardiole i onoga što igra Napoli. Mnogo posjeda, iznimna točnost i broj dodavanja, kao i nominalna formacija 4-3-3 u kojoj pokušavaju ostvariti kontrolu nad utakmicom zajednički su obojici. Međutim, Pep u svojoj ideji ima raširiti igru, dok Sarri teži koncentraciji opcija blizu lopte.

Stoper koji uvodi loptu u igru potpuno se približava zoni u kojoj Napoli planira stvoriti višak. Tri igrača, po svaki iz jedne linije, iznimno su blizu i serijom kratkih i brzih kombinacija pokušavaju stvoriti višak i onda gurnuti loptu u prostor. Igra je to koja traži brzinu i okomitost, a kad prođe, nudi iznimnu atraktivnost gledateljima. Uostalom, radili su Napolijevi igrači, pogotovo u drugom poluvremenu, ozbiljne probleme Cityju kroz kombinatoriku koju su prikazivali. Međutim, taj stil igre – kao i svaki drugi – dolazi s posljedicama.

Ovdje vidimo da je na površini od 20 puta 20 metara čak sedam igrača Napolija, što je idealno za kombinatoriku na malom prostoru i prijenos lopte prema dugoj strani gdje kanal između beka i stopera napada José Maria Callejón. Međutim, kad se lopta izgubi, ekipa koja igra u širinu – kao što to igra City – ima dovoljno opcija razvući zadnju liniju i kazniti Napoli u kontri jer više nema igrača koji će pokriti ostatak terena.

Ova je utakmica došla u nezgodno vrijeme za Napoli.

U tjedan dana će odigrati dvije teške utakmice u domaćem prvenstvu – nakon susreta s Romom u goste im dolazi Inter i racionalno je bilo od Sarrija da odmori neke igrače. Međutim, usprkos svemu, Napoli je odigrao jako dobru utakmicu. Naletio je na suparnika koji je kvalitetom neusporedivo jači, koji teži dominaciji i koji je sposoban iskoristiti sustav koji imaju protiv njih samih. I opet, Napoli se nije povukao. Igrali su ovi momci nogomet, stvorili su nekoliko šansi i mogli su izvući povoljniji rezultat nakon što su preživjeli teški početak. Dokazali su da nema razloga odbiti igrati i koncentrirati se isključivo na obranu.

Zbog toga je ova utakmica je trijumf seksi nogometa, nogometa koji ne može biti dosadan.

Ne propusti top članke