Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Sixers vs. Celtics: Kako uzvratiti?

Nekoliko zapažanja uoči nastavka serije

Zadnja izmjena: 4. svibnja 2018.

Aron Baynes proveo je tri pune sezone u Spursima i dvije u Detroitu. U tom je vremenskom periodu ubacio samo jednu jedinu tricu u karijeri, i to iz sedam pokušaja. Ove sezone u Bostonu Brad Stevens mu je dao odriješene ruke da šutira s perimetra kada ga obrane ignoriraju, pa je Australac ispalio 21 projektil, od kojih su samo tri pogodila metu.

Ništa zato. Stevens zna da je često proces važniji od rezultata, a pravilno pozicioniranje igrača na trici, pa bio on i ‘ciglar’ poput Baynesa, vrlo važno za spacing momčadi. Zato je Baynes dobio lovačku dozvolu i u playoffu gdje je na realizaciji 4/6 s perimetra u prvih osam utakmica. Dvije su trice bile iz kornera. Baynes nikada u NBA karijeri nije pogodio tricu iz kornera. Sve do utakmice protiv Philadelphije, gdje je korner tricu realizirao sa 100 posto. Dva od dva.

Bila je to duga noć za Sixerse.

Celticsi su im ubacili 17 trica iz 35 pokušaja, što je astronomski mnogo naspram njihovih 12 ubačenih manje. To je ukupno 36 poena razlike u korist Celticsa koji savršeno precizno oslikavaju kako je prva utakmica bila sve, samo ne ravnopravna borba.

Od domaćih se momčadi takve stvari u playoffu mogu očekivati. Poznat parket, obruči, delirična publika, klupa i tricaški specijalisti koji rijetko zakažu. Boston je u regularnoj sezoni bio 10. po prosječnom broju pokušaja za tricu, i nakon Warriorsa najefikasnija tricaška ekipa s 37,7 posto realizacije. Taj postotak je malo pao protiv Bucksa, izgledalo je kao da se Celticsi muče generirati poene s trice; a onda im je jednostavno otvorilo protiv Sixersa, koji su inače upravo nakon Bostona bili najbolja momčad lige branjenju trice u regularnoj sezoni.

Morali bismo vidjeti malo više pick igre Simmons-Embiid. Boston zna da Sixersi to jako malo igraju, pa bi forsiranje te akcije možda bio element iznenađenja

U teroriziranju s perimetra prednjačio je Terry Rozier koji ovaj playoff igra košarku u nekom paralelnom univerzumu, potpuno cijepljen od utjecaja vanjskih faktora realnog svijeta koji se nazivaju ‘suparnička obrana’ ili recimo ‘promašen šut’. Rozier je u prvoj utakmici bio neumoljiv s perimetra s realizacijom 7/9, od čega su mahom bile trice potegnute iz driblinga, čime je njegov uspjeh veći. Tu su još spomenute Baynesove dvije, koliko je pogodio i Al Horford. Big Al je dvaput na krivoj nozi uhvatio Joela Embiida, koji je imao dosta problema u obrani Bostonova pick and popa, kad se Horford izvlači na šut s trice ili visokog posta. Po jednu su ubacili Marcus Morris, Semi Ojeleye, Shane Larkin i Jayson Tatum, dok je dvije dodao Marcus Smart.

Smart je za to morao potrošiti osam lopti, ali već sam spomenuo da je proces nekada važniji od rezultata. Stevens zna da protivničku obranu mora držati u neizvjesnosti. Jedan od načina da to postigne je puštanje Smarta da šutira. Pogodi li jednu od pet, bit će dovoljno za natjerati suparnika da razmisli hoće li ga ignorirat na perimetru i ići ispod bloka u picku.

Obrana Kelta: Povratna trka i switch protiv šutera

Obrana 76ersa nije bila prava u ovoj utakmici. Po cijelom parketu, ne samo na trici. Nedostajalo je intenziteta i brzine u reakcijama. Neki igrači poput Roberta Covingtona, kojima to nije svojstveno, previše su griješili i radili početničke pogreške, što su domaćini skupo naplaćivali.

Realno, teško da Boston može ponoviti opet ovakvu šutersku predstavu. Ipak je identitet Celticsa izgrađen na obrani, a ne šutu. Ali to sada nije ni bitno. Trice su im donijele prvu pobjedu u seriji i to je glavna poanta.

Boston je odlično skautirao Philu i njene napadačke tendencije, posebno tendencije glavnog kreativca Bena Simmonsa. U seriji protiv Heata bilo je izraženo koliko Simmons voli napadati iz tranzicije nakon defenzivnog skoka. To je jedan od načina kako se napad Sixersa kotrlja i jedan od načina kako Simmons dolazi do poena na nepostavljene napade, kompenzirajući nedostatak šuta.

Celticsi su i u tom obrambenom dijelu elitna družina i samo su tri ekipe u ligi u regularnoj sezoni bolje od njih oduzimale suparniku tranziciju. U prvoj utakmici 76ersi su ubacili samo 10 poena iz kontri i polukontri. Kao i u regularnoj sezoni, Kelti nisu ni pokušavali doći do napadačkog skoka, nego je prioritet bila defenzivna tranzicija u kojoj bi Simmonsov igrač njega preuzimao već na centru, a barem još dvojica čekala u pozadini u plitkoj zoni.

Osim tranzicije, Celticsi su gostima oduzeli i drugo jako oružje, a to su trice bekova. J.J. Redick i Marco Belinelli svojim su kretnjama bez lopte u prvoj rundi izluđivali Heatovu obranu. Obojicu je jako nezgodno braniti jer su niskog težišta, brzi, kuže screenove, imaju dobar tajming, brz izbačaj i na sve to Brett Brown ima dosta nacrtanih akcija baš za njih. Njihova igra bez lopte stvara ogromni pritisak na obranu koja, ako zakasni sekundu s reakcijom, može kolektivno otići do zapisničkog stola i upisati tricu suparniku. Obojica gotovo uvijek šutiraju iz punog trka, a jako, jako rijetko iz spot-upa, jer Sixersi igraju premalo slash and kick akcije koja za cilj ima upravo stvoriti višak na perimetru za tricaša.

Najbolji trener NBA lige Brad Stevens smislio je kako ‘udaviti’ ovu dvojicu. Celticsi su ih jednostavno preuzimali kada bi ovi jurišali kroz blokove ili uzimali loptu iz handoffa. Posebno je agresivna Bostnova obrana bila kada su akcije za Redicka i Belinellija bile na trici. Kada su se dizali s poludistance, Bostonov pristup je bio nešto ‘mekši’, jer s dugim dvojkama mogu živjeti. Evo primjera switcha po perimetru gdje posebnu pozornost treba posvetiti Bostonovim uzastopnim preuzimanjima protiv Belinellija:

Talijan je na kraju iz igre šutirao 3/9, za tricu 1/2, dok je Redick bio na odličnih 7/13 iz igre, ali samo 2/7 za tricu.

Bekovski problem i na drugoj strani

Dvojica Philadelphijinih bekova šutera bila su zatvorena u napadu, a u obrani su ih Celticsi debelo iskorištavali, pravilno procijenivši da su upravo njih dvojica najslabije defenzivne karike svojih ekipa. Brett Brown im nije pomogao. Redick je počeo kao defenzivac protiv Tatuma i čuvao ga je veći dio večeri. Tatum je utakmicu završio s 28 poena, a preko Redicka je šutirao 3/6 iz igre i 6/6 sa slobodnih bacanja nakon Redickovih prekršaja. Na momente je Redick izgledao potpuno nedoraslo rookieju:

Belinellija je Brown pokušavao sakriti u obrani na nekoliko igrača Bostona, ali nije pomoglo. Baš kao ni Redick, ni Marco nema fizikalije za igrati individualnu obranu, niti ima dobre navike za timsku defenzivu. U drugoj četvrtini Celticsi su se odvojili od Sixersa baš nakon triju uzastopnih napada u kojima su Talijana stavljali na ringišpil:

Najgore za Philadelphijinu obranu bilo je kada bi Brown istovremeno na parketu držao obojicu svojih bekova. Opravdanje možemo pronaći u tome što mu je trebalo trica da prati ritam domaćina, ali ostaje činjenica da te postave nisu mogle obraniti ništa. Postave s njima dvojicom zajedno na parketu dobile su ukupno 16 minuta u prvoj utakmici. Ostvarivale su grozomorni defenzivni rejting od 133 primljena poena na 100 posjeda. Od tandema koji su dobili više od 15 zajedničkih minuta u prvoj utakmici, samo su one s Belinellijem i Darijom Šarićem, te Belinellijem i Embiidom imale gori defenzivni učinak.

Uočite pravilnost.

Prilagodbe za Sixerse

Da sam Brett Brown, razmislio bih o sljedećim stvarima.

Maksimalno bih srezao zajedničke minute Redicku i Belinelliju. Njih dvojicu zajedno na parketu momčad može istrpjeti samo ako trpaju kao blesavi, pa nadoknađuju defenzivne propuste.

Dakako, Redick nikada ne bi trebao čuvati Tatuma, to bih ostavio Simmonsu i Covingtonu, a J.J-a bih sakrio na Rozieru ili Smartu. Dodatno, što se defenzivnih zaduženja tiče, igrač koji čuva Smarta igrao bi free safetyja kao što to radi Draymond Green protiv Rajona Ronda u seriji Pelicansa i Warriorsa. Dakle, ako Redick čuva Roziera, Covington Tatuma, od Simmonsa bih tražio da čita suparničku igru i pomaže gdje treba. Tu rolu možda i bolje može obaviti Covington, kao jedan od najboljih kradljivaca lopti u ligi.

Dalje, s obzirom na to da Boston ima igru za usporiti Simmonsa u napadanju reketa i razigravanju, više bih mu lopti davao u post, pa da iz njega razigrava i traži otvorene suigrače. Tu je dosta opasan. Dovoljno je blizu da krene u realizaciju, odličan je u pregledu terena i lako suigračima kreira zicere oko reketa, a ne zaboravimo da se Sixersi jako fino kreću bez lopte, što bi mogli iskoristiti za cut igru.

Embiid mora biti agresivniji u momentima kada ga Horford čuva. Viši je i snažniji od njega. Morao bi više tražiti kontakt umjesto da uzima šutove s distance. Koji, da budemo pošteni, upadaju — ali ne bi bilo zgorega pokušati ubaciti Horforda u probleme s penalima. Boston je debelo slabija momčad bez njega.

Konačno, morali bismo vidjeti malo više pick igre Simmons-Embiid, a nje nema ni u tragovima. Boston zna da Sixersi to jako malo igraju, pa bi forsiranje te akcije možda bio element iznenađenja. Znam, znam, Simmonsov bi čuvar išao ispod bloka i testirao njegov šut, ali ne zaboravimo da je Simmons atleta koja lakoćom dolazi do obruča ako mu se previše postaviš u zonu. Boston bi to mogao i preuzimati, ali onda i Simmons i Embiid imaju kakvu-takvu vrstu mismatcha. Treća varijanta je da Boston Baynesa drži u zoni dok brani pick — to bi pak Sixersima otvorilo varijantu pick and popa, pri čemu se Embiid izvlači na tricu, dok Baynes i Horford zatvaraju ulaz Simmonsu.

Sačuvao sam savjet i za Stevensa, zar ste sumnjali?

Bostonova rotacija je super posložena, osim u periodu početka druge i četvrte četvrtine kada Celticsi igraju bez Roziera i Horforda, dvojice udarnih kreatora, i kada šansu dobije Larkin, što je dosta rizično. Možda ne bi bilo zgorega da Stevens tada na parketu ima barem jednog od dvojca Rozier-Horford. Vjerojatno bi zaobišao crne rupe u igri.

Ne propusti top članke