Kad se podvuče crta pod prošlu sezonu, igrač kojeg je Pep Guardiola najčešće koristio je bio João Cancelo. On je za Manchester City odradio 52 utakmice u svim natjecanjima. Jedini drugi Cityjev igrač s takvim opterećenjem bio je Bernardo Silva s 50 nastupa, a koliko Cancelo bio važan kotačić u funkcioniranju ekipe najbolje ilustrira činjenica da je 35 od 38 premierligaških utakmica odradio od prve do zadnje minute.
Uostalom, prije dvije godine Cancelo bio je Guardiolin spasitelj.
City je sezonu 2020./21. počeo prilično neuvjerljivo i nakon 13. je kola držao tek osmo mjesto. Da, imao je utakmicu manje u odnosu na ostatak konkurenata i s ta potencijalna tri boda bi skočio na peto, ali u 12 je utakmica upisao tek pet pobjeda. Ne samo to, City je u tih 12 utakmica zabio samo 18 golova — jer to je za Guardioline standarde samo — i čak 11 momčadi u ligi imalo je bolji prosjek postignutih pogodaka. Još veći su problem bili primljeni golovi, jer suparnici su prolazili kroz sredinu terena kako god im je padalo na pamet.
U tom je kontekstu utakmica protiv West Bromwich Albiona 15. prosinca bila prekretnica cijele sezone. City je remizirao protiv momčadi koju je tada vodio Slaven Bilić, ali Guardiola je tada prvi put koristio Cancela kao dodatnog veznog. Plan je bio da s bočne pozicije ulazi u sredinu i preuzima ulogu zadnjeg veznog kako bi pomogao Rodriju u kontroli posjeda i zaustavljanju suparničkih kontranapada. Nije više morao žrtvovati prostorne postavke pozicijske igre koje mu omogućuju kvalitetniji ulazak u zadnju trećinu tako što je veznog igrača — koji mu treba stajati visoko i okupirati međuprostor — povlačio nisko kako bi štitio Rodrija nakon izgubljene lopte, nego je figuru viška dobio u sredini.
Cancelov odlazak itekako utječe na Cityjeve šanse u Ligi prvaka. Je li bilo pragmatičnijih alata od sjekire kojom je Guardiola riješio njegovo nezadovoljstvo?
Treba naglasiti da je to potez različit od onoga kad je Philippa Lahma postavio na dodatnog zadnjeg veznog. Logika je slična: s Lahmom je lakše iznosio loptu iz obrane protiv gegenpressinga koji je tih godina igralo pola Bundeslige. Ali razlika je u tome što je Lahm tada bio klasični vezni igrač. On je igrao u sredini, a Rafinha, Mitchell Weiser i Joshua Kimmich zauzimali su mjesto desnog beka. Kod Lahma je Pep prepoznao da se dobro snalazi u uskim prostorima i želio je iskoristiti tu njegovu individualnu kvalitetu jer ga je razdvajala od Javija Martíneza, koji je bio dosta sporiji u reakciji.
Suština Cancelova pozicioniranja je u tome da je on ostajao bek. Tamo na lijevoj strani nije počinjao netko drugi, i dalje je to bio Cancelo. Za razliku od Lahma koji je dobio stalnu prekomandu u sredinu terena, Cancelo se vraćao na svoju poziciju čim bi prošla opasnost od kontranapada i ne bi niti ulazio prema Rodriju ako za tim u izgradnji napada ne bi bilo potrebe. Tek kada lopta prijeđe na suparničku polovicu, umjesto da trči uz aut liniju, Cancelo je ulazio prema sredini i zauzimao svoju ulogu.
City je oslabljen
Nakon što je Guardiola počeo koristiti Cancela kao lažnog beka, City je pomeo Premier ligu. U jednom trenutku je nanizao 15 uzastopnih ligaških pobjeda (24 u svim natjecanjima) i u razdoblju od 16. prosinca do kraja sezone osvojio 20 bodova više od prvog pratitelja. Onaj prosjek od jednog i pol postignutog gola po utakmici je narastao na 2,7, a obrana je bila toliko stabilna da je City u 11 premierligaških utakmica nakon West Bromwicha primio samo dva gola, oba u utakmicama koje su završile s tri razlike za City.
Cancelo je ilustracija onoga kako Guardiola čini City dominantnom momčadi. Čovjek je igrao u Interu i Juventusu i bio je dobar, ali daleko od beka koji se nametao kao presudni faktor za nešto veliko. U Cityju je to bio. Ne nužno zato što je napravio neki kvalitativni skok u svojim izvedbama, nego zato što je Guardiola osmislio taktički manevar u kojem može iskoristiti njegove karakteristike i stvoriti nešto posebno.
I sasvim je neosporno da je Cancelo činio City boljim. Njegove igračke karakteristike omogućile su momčadi dodatnu taktičku fleksibilnost; on može podjednako igrati na obje strane i, što je još važnije, može ulaziti u sredinu kako bi probijao suparničku zonu ako se tu otvara prostor te s boka kazniti suparnika ako previše stisne sredinu. A osnova uvijek ostaje ista: Cancelo je tu da sredinu terena osigura od suparničkih kontranapada i onih poraza u kojima City dominira, a suparnik u dva izleta preko centra zabije dva gola. Možda je Pep u njemu prepoznao skriveni potencijal i možda je Pepova ideja, ali Cancelova je kvaliteta.
City je oslabljen nakon Cancelova odlaska u Bayern. Ne zato što je prije dvije sezone bilo spasitelj ili zato što je prošle sezone bio najčešće korišten igrač u momčadi. To su indikatori njegove važnosti, ali ono što je Cancelo radio ne mogu napraviti Nathan Aké ili Sergio Gómez kao lijevi bekovi, niti to može Kyle Waker kao desni. Vjerojatno ne može ni Rico Lewis, kojeg je Guardiola zadnjih tjedana isprobavao i koji je bio okidač za Cancelovo nezadovoljstvo.
Nije sporno da je Cancelo pomalo primadona. Pokazao je to i u Juventusu i u Interu, ali i u portugalskoj reprezentaciji kada ga je Fernando Santos stavio u drugi plan. Uostalom, čovjeku je 28 godina, a Bayern će mu biti već šesti klub u karijeri. Ali isto tako nije sporno da je ovo veliki udarac za City. Pogotovo u kontekstu Lige prvaka.
Odgovor daje Liga prvaka
Prvo i osnovno — Bayern se, kao već jedan od najjačih konkurenata za Ligu prvaka, dodatno pojačao. Josip Stanišić i Benjamin Pavard su igrači sličnih karakteristika i od onog trenutka kada je Noussair Mazraoui otpao zbog problema sa srcem, postalo je jasno da Julian Nagelsmann na desnoj strani nema opciju koja može dati odgovarajući napadački doprinos. Cancelo rješava taj problem. Možda će svejedno igrati Pavard, ali Nagelsmann s Cancelom ima dodatnu opciju.
Drugo je činjenica da City u četvrtfinalu ili polufinalu Lige prvaka neće igrati utakmice poput one koju je nedavno igrao protiv Tottenhama, kad je 0:2 pretvorio u 4:2. To će biti utakmice u kojima svaka kontra može biti presudna i City je tu izgubio bitan mehanizam u zaštiti svog gola. Guardiola još uvijek kombinira kako do kraja uklopiti Erlinga Haalanda i kako adaptirati mehanizme igre na novog napadača, a sad će morati misliti na još jednu stvar jer je pustio jednog od najvažnijih igrača, i to na poziciji koja je sama od sebe tanka, a pogotovo u kontekstu Cancelove važnosti u obrani od kontranapada.
Sve što se ove sezone događa oko Cityja nekako vodi tome da je Liga prvaka postavljena kao primarni cilj. To je polje na kojem se Guardiolin City mora dokazati, jer na domaćem terenu je osvojio sve i s takvim rekordima da tu više nema nekog pretjeranog izazova.
Cancelov odlazak itekako utječe na Cityjeve šanse u Ligi prvaka. Guardiola je sada jednu Walkerovu ozljedu udaljen od toga da ostane bez obojice startnih bekova i — što je još važnije, s obzirom na to protiv kakvih će suparnika igrati — bez dva glavna mehanizma zatvaranja kontranapada koje je imao u Cancelovim ulascima na drugog veznog te Walkerovim pokrivanjem dubine.
Postavlja se pitanje: je li se Guardiola mogao drugačije nositi s ovakvom situacijom i je li bilo pragmatičnijih alata od sjekire kojom je riješio Cancelovo nezadovoljstvo? Vjerojatno da, ali pravi će odgovor dati tek Liga prvaka.
