Sjajno su krenuli, onda su naglo pali. A može i: početna euforija brzo je splasnula. Bilo koja od ovih izlizanih fraza iz sportskog diskursa odlično će opisati posao koji je Splitova uprava napravila u ljetošnjem slaganju momčadi za novu sezonu.
Već je krajem srpnja prilično iznenadila vijest o produžetku suradnje sa Shannonom Shorterom. Iskusni je Amerikanac među Žute stigao polovicom prošle sezone, i to ‘ispod cijene’ — klub je iskoristio financijski kolaps turskog Afyona i pomoću Shorterova prijatelja Shawna Jonesa privolio renomiranog beka na dolazak za manju plaću od njegove uobičajene. Shorter je bio na glasu kao ptica selica; u bogatoj je karijeri izmijenio gomilu klubova i baš nikad nije povezao dvije sezone na istoj destinaciji, stoga je doista začuđujuće što je odabrao upravo Split za prekid tog niza, pogotovo kada se uzme u obzir da je Jones napustio klub.
Njegovim je ostankom Split zadržao svog kapitalca, a par tjedana kasnije dobio je još jednog: bučno je odjeknuo potpis reprezentativnog razigravača Dominika Mavre. Bio je to još jedan pravi ulov jer je Mavra, nakon dopadljive igre koju je prikazao na Eurobasketu, zasigurno probudio zanimanje financijski mnogo potentnijih klubova. Usto je angažman trofejnog Zadrova kapetana trebao značiti uspostavu novih odnosa na domaćoj klupskoj sceni. U to je vrijeme Zadar slagao “momčad za siromašne” i sastav punio igračima koji se ni u slabašnom lanjskom Splitu nisu do kraja nametnuli, dok Cibona službeno nije ni imala momčad. Split se, činilo se, nametao kao novi hrvatski lider — trebalo je samo zgotoviti momčad čija je okosnica već bila tu (još ranije su momčad pojačali play Mate Kalajžić i krilni centar Nikola Đogo).
Preciznije, treneru Srđanu Subotiću trebali su još samo pristojni šuter i centar kako bi na raspolaganju imao momčad koja bez velikog stresa može osigurati ostanak u ABA ligi. A onda je nastupio period iščekivanja. Tjedni su prolazili, sezona se bližila, a vijest o potpisima nije stizala te se čekanje centra pretvorilo u čekanje Godota. Postalo je jasno da Split ponovo neće kompletiran započeti sezonu, stoga je prvotni optimizam počeo poprimati skeptične tonove.
Ako se Uprava u prijelaznom roku vodila geslom “manje je više” misleći da su Shorter i Mavra sami po sebi jamac ostanka u ABA ligi, vrlo je brzo shvatila da je to zabluda
Nakon prvih mjesec dana sezone možemo utvrditi da je baš sve pošlo po krivu te da su Žuti upali u blato iz kojeg će se teško iskobeljati.
Uvodna četiri abaligaška poraza sama po sebi nisu toliko sporna jer su došla protiv objektivno mnogo kvalitetnijih momčadi iz gornjeg doma ljestvice (Budućnost, Cedevita Olimpija, FMP, Igokea). No, duboko je zabrinjavajuće to kako momčad djeluje na terenu. Ovako složeni Žuti imaju svu silu slabih točaka, što rezultira činjenicom da su u napadu jalovi, a u obrani nemoćni.
Mavra i Shorter ne mogu sami
Krenimo s napadom. Split ne posjeduje dvije bazične stvari u suvremenoj košarci — ni dubinu u reketu, ni širinu na perimetru.
Mavrinim je dolaskom napravljeno pola posla kako bi Žuti bili kontinuirano opasni u pick igri; vidjeli smo kako je to izgledalo na Eurobasketu u paru s Karlom Matkovićem. No, posao je ostao nedovršen. Uprava nije uspjela dovesti kršnog i mobilnog centra koji radi čvrste blokove i hitro se odmotava prema obruču. Umjesto njega u zadnji je čas doveden undersized Tyrell Nelson, koji se više voli izvlačiti na šut, a potom i još niži Lewis Sullivan, koji je, pak, primarno angažiran kao zamjena za ozlijeđene Đogu i Tonka Vuku na četvorci, s time da je upitan njegov šuterski raspon. Tu je još i starosjedilac Josip Jukić, kojemu koordinacija pokreta nije jača strana.
Sve je to uvelike otežalo život Mavri, koji ipak ne bježi od preuzimanja inicijative te bilježi solidne brojke (13,8 skokova i pet asistencija prosječno), ali uz grozan postotak šuta iz igre (31,8 posto).
Njegovo mučenje uzrok nalazi i u ostatku Splitove vanjske linije: izuzev Shortera, baš nitko se ne osjeća ugodno kada se treba dignuti na tricu, pa bila ona i sasvim otvorena. Kalajžić i Lovre Runjić će u ogromnoj većini slučajeva radije napraviti fintu šuta i prodrijeti u reket, makar njihov čuvar stajao metar i pol dalje. A što se tiče ostalih… Kakvih ostalih? Ostalih nema. U kadru su još Roko Gizdavčić i Ante Perkušić, više ne toliko mladi izdanci Splitove škole (21 i 20 godina), ali čini se da su ispali iz Subotićeve rotacije budući da u uvodnim kolima nisu pokazali da mogu zadovoljiti abaligaške standarde. To je dovelo do toga da Mavra, kome šut zbog manjka rotacije lopte nije jača strana, šutira trice i za sebe i za ostale: 6,8 po utakmici, odnosno po dvije više nego za Zadar lani, a preciznost mu je užasavajućih 11,1 posto.
Shorteru se, pak, ne može previše zamjeriti. Ni njega ruka, doduše, ne sluša najbolje (ukupno trica 5/25), ali usprkos potpunom fokusu suparničkih obrana uspijeva biti visoko produktivan, i to ne samo u poenima (18,25 prosječno, četvrti u ligi), nego i u skoku (7,25 prosječno, peti u ligi!). Kada dođe neki slabiji suparnik, njegova nadahnuta večer bit će dovoljna za pobjedu, ali Shorter neće moći sam iznijeti Splitovu sezonu. Subotić naprosto ne može očekivati da igra ABA ligu s rotacijom od četvorice igrača na vanjskim pozicijama. Tu neće previše pomoći ni nagoviještena reaktivacija Roka Lenija Ukića; kako bi napad prodisao, Splitu nasušno treba šuter.
Depresivna statistika
S druge strane, Žuti su još više razočarali u obrambenom dijelu igre.
I dok za stvaranje smislenijih napadačkih shema Subotiću nedostaje kvalitetnog materijala, ne postoji razlog da se ne igra bolja obrana. Ako već Nelson i Sullivan zbog visinskih hendikepa ne mogu kvalitetno štititi obruč, onda barem mogu igrati obranu visokog intenziteta s puno iskakanja i preuzimanja. Pored toga, neiskusni izdanci Splitove škole (uz spomenute su tu još Viktor Šarić i Marino Dubravčić) možda ne mogu dati ruke u napadu, ali posjeduju solidne fizičke predispozicije te bi trebali biti iskoristivi za pristojne obrambene role barem u kraćim segmentima, kako bi dali zraka nositeljima. Međutim, Žuti igraju aljkavu timsku obranu koja već nakon par dodavanja nekoga pusti potpuno samog s loptom na perimetru, dok suparnici u reket prodiru kao nož kroz maslac.
Split je na samome dnu ABA lige u većini najvažnijih kategorija: postiže uvjerljivo najmanje koševa (69,25 prosječno), ima najmanje asistencija (13,75 prosječno), dok s Borcem dijeli začelje u uhvaćenim skokovima (po 112). Nadalje, u četiri kola Žuti su upisali samo jednu jedinu blokadu, odnosno pet manje od predzadnjeg Zadra. Najlošiji su i u šutu za dva (48,67%), a pogotovo u šutu za tri (21,18%). O obrambenom intenzitetu dosta govori podatak da rade najmanje prekršaja (20,25 po utakmici). Imaju uvjerljivo najmanji doprinos u poenima igrača s klupe (12,5 prosječno), postižu najmanje poena po posjedu (0,97), ali zato ih primaju najviše (1,25). Ako sve ovo nije dovoljno depresivno, zaključimo listu s podatkom da je Split ove sezone u ABA ligi proveo najmanje minuta u vodstvu (17).
Ako se Uprava u prijelaznom roku vodila geslom “manje je više” misleći da su Shorter i Mavra sami po sebi jamac ostanka u ABA ligi, vrlo je brzo shvatila da je to zabluda. Za ritam igranja na dvije fronte potrebna je široka rotacija, stoga Žuti žurno trebaju pojačati svoje redove, poglavito vanjsku liniju.
