Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Tri zasad najbolje kupovine

Odlični poslovi obavljeni i prije početka prijelaznog roka

Zadnja izmjena: 2. srpnja 2017. Profimedia

Prijelazni je rok i službeno počeo. U sljedeća će dva mjeseca naslovnice medija puniti spekulacije i dogovoreni transferi, a igrače će se svako malo seljakati na nove destinacije. Nema tu ništa čudno. Kada sezona nije u punom jeku, a nema niti Europskog ili Svjetskog prvenstva, transferi i spekulacije su jedina stvar koja može očuvati fokus na nogomet. A novine se moraju nekako prodavati.

No, daleko od toga da čitav cirkus već nije počeo. Štoviše, mnogi će treneri reći kako moraju imati kompletirane momčadi prije početka priprema kako bi znali na čemu su te imali riješena kadrovska pitanja. Na temelju toga, moći će pripremati strategiju i zasebne taktike. Zato je već dosad, i prije samog početka dogovoreno brdo transfera, iako se priča tek zahuktava.

Ovisno o tome kako ste odradili prijelazni rok, rastu vam ili padaju šanse za narednu sezonu. Novac vam može vrijediti više ili manje. Tržište je sve samo ne potpuno racionalno, kao uostalom i sve druge ljudske aktivnosti. Budućnost se ne može predvidjeti, pa je tako nemoguće biti siguran tko će biti odlična, a tko loša kupovina. Ali iako ništa nije izvjesno, daleko od toga da je sve jednako vjerojatno. I stoga nije loše pogledati tko je dosad napravio najbolji posao, tj. koja su tri kluba dohvatili igrače za koje bi se trebalo pokazati da su daleko kvalitetniji od onoga što su plaćeni…

Sejo ‘za džabe’

U ljeto kada nije bilo senzacionalnih prelazaka bez odštete (kao što su svojevremeno bili Andrea Pirlo, Sami Khedira ili Zlatan Ibrahimović), daleko ispred svih je Sead Kolašinac, reprezentativac naših susjeda i momak koji igra na mjestu lijevoga beka, već tradicionalno poziciji za koju dobar dio (čak i iznimno dobrih) ekipa nema pravo rješenje.

Kolašinac je igrač skoro pa granitne fizičke stature, momak koji je gotovo na 185 centimetara i 85 kilograma. Nije stoga čudno da je duel igra njegova vrlo jaka strana, ali i famozna mogućnost ponavljanja, toliko bitna za igrača koji igra na poziciji wingbacka, onog koji mora pokrivati cijelu stranu.

Najbolje su se njegove kvalitete vidjele ove sezone protiv Bayerna na Allianz Areni, kada je njegov Schalke remizirao 1:1, te bio jedan od rijetkih klubova koji nisu poraženi u gostima kod Bayerna. Bila je to vjerojatno i najlošija utakmica osovine Philipp Lahm-Arjen Robben, u kojoj je Sejo potpuno zaustavio inače letećeg Nizozemca, dopustivši mu samo jedan uspješan dribling, iako ga je direktno napadao desetak puta. Cijele je sezone bio jedna od rijetkih svjetlih točki ozljedama desetkovanog Schalkea i igrač koji je ove sezone napravio ogroman iskorak unaprijed.

Kako je Arsene Wenger posljednjih pet-šest kola igrao u formaciji 3-4-3 (tako je igrao i Schalke većinu sezone), Kolašinac dođe kao idealno rješenje umjesto Nacha Monreala, koji više ne može izdržati cijelu sezonu, a nije niti toliko sposoban pokrivati kompletan teren. Španjolac je nekoliko utakmica sasvim solidno odigrao na mjestu lijevoga stopera, a Kolašinac je za barem dvije klase bolji igrač od Kierana Gibbsa. Od top igrača ga dijeli tek malo bolji centaršut, ali to je element igre koji se može unaprijediti.

S obzirom da su mu tek 24 godine, to je igrač kakvog se inače ne može dobiti bez odštete. Kratkoročno, Dani Alves bi mogao biti značajnije pojačanje (iako niti to nije sigurno s obzirom na njegove godine), ali dugoročno bi Kolašinac morao biti prava ‘krađa’.

Za manje se novca može dobiti više kvalitete, prvenstveno zato jer novac (kako u nogometu, tako i životu) nije jedina valuta s kojom se trguje

Mokri san igrača Football Managera

Već je neko vrijeme Youri Tielemans jedna od prvih meta mnogih virtualnih menadžera, koji svoje (virtualne) nogometne snove i ambicije ostvaruju kroz igricu Football Manager, jednu od onih koje su zarazile desetke milijuna fanova diljem svijeta. Ondje je Tielemans jedan od onih igrača na kojima može bazirati igru gotovo cijelo desetljeće. A niti u stvarnosti nije puno drugačije.

Ovoga ljeto ga je doveo Monaco za (relativno gledajući) iznimno malih 25 milijuna eura, iako su u igri vjerojatno i neke dodatne premije od budućih transfera, kako je već uobičajeno kod mladih igrača. Klub iz Kneževine tako je dobio ne samo zamjenu za Fabinha (koji vrlo vjerojatno odlazi ovoga ljeta) nego i igrača sredine terena kojega je željela cijela Europa, te za kojeg se pretpostavlja da bi za kakve tri-četiri godine mogao biti prva violina veznog reda Barcelone ili Real Madrida.

Da bi se vidjelo kakav je igrač, dovoljno je pogledati dvije minute utakmice protiv Oostendea, kada je, odmah nakon što je ušao u igru, postigao dva nevjerojatna pogotka s 30-tak metara. Da bi stvar bila bolja; jedan desnom, a jedan lijevom nogom. Iako je igra s obje noge jedan od standarda modernog nogometa, čak se i na vrhunskoj razini nogometa rijetko može pronaći igrač sposoban postizati golove s takve udaljenosti s obje noge.

No, Tielemans nije samo igrač od highlighta, s nekoliko spektakularnih poteza kojima može napuniti kratki video. On je igrač koji kontinuirano radi razliku na terenu, pravi moderni box-to-box veznjak, jednako dobar kreator kao i egzekutor. Uostalom, u 53 je službene utakmice ove sezone za Anderlecht postigao 18 golova te upisao 15 asistencije te bio glavni razlog njihovog dolaska do polufinala Europske lige kao i naslova prvaka u Belgiji.

S 20 godina već je odigrao čak tri pune sezone profesionalnog nogometa te je potpuno spreman za sljedeći korak. Monaco se čini kao idealna destinacija, pošto klub iz Kneževine već nekoliko sezona pokazuje koliko je dobro okruženje za razvoj mladih igrača. U idućih nekoliko sezona, baš poput Thomasa Lemara, Bernarda Silve, Kyliana Mbappea ili ranije Yannicka Carrasca i Anthonyja Martiala, Tielemans bi trebao brusiti svoje nogometne vještine u idealnom okruženju. Čini se kao idealan igrač u idealnom klubu u pravom trenutku. Monaco je dobio potencijalno generacijskog igrača svjetske klase, a mladi je Belgijac dobio idealnu odskočnu dasku na putu prema nogometnim zvijezdama. Na današnjem tržištu, 25 milijuna zvuči kao dječja igra.

Nestvarno malih 12 milijuna

Na njemačku se Bundesligu često gleda kao na Bayernovo dvorište. S obzirom da bavarski klub ima gotovo pa pola osvojenih naslova nacionalnog prvaka, to i nije tako daleko od istine. Međutim, legitimaciju takvom poretku daju nedavni rezultati; Njemačka je U-21 europski prvak te je došla do finala Kupa konfederacija bez desetak ponajboljih igrača i standardnih prvotimaca. Dakle, paralelno su na dva najvažnija natjecanja ovoga ljeta došli do finala.  Ne treba niti spominjati da su Nijemci aktualni svjetski prvaci.

Sve je to moguće jer imaju strukturu; jasno postavljeni sustav školovanja, promocije te kretanja igrača. Taj sustav omogućuje većim klubovima da bez pumpanja cijena kupuju igrače od manjih klubova, kako bi postojao kontinuirani proces napretka i promocije mladih igrača.  Na kraju, oni će najbolji uglavnom završiti u Bayernu, ali to je negativna posljedica sustava. No, Bayern možda ima monopol nad elitnim talentom, ali i drugi su dionici toga sustava. Pa tako i Borussia Dortmund.

A krunski dokaz toga je Mahmoud Dahoud, dosadašnji vezni igrač Gladbacha, mladi njemački reprezentativac i igrač koji u mnogim stvarima podsjeća na İlkaya Gündoğana, koji je sve do prošle sezone bio ključni igrač vezne linije BVB-a.

Dahoud je ove sezone na najvećoj pozornici Lige prvaka pokazao da može dominirati terenom čak i kad je s druge strane Barcelona ili Manchester City. Kod kuće protiv Barce, bio je čovjek susreta. Igrač je finog kova kojem je najveća mana velika sklonost oscilacijama te relativna sklonost ozljedama. I jedna i druga stvar se može popraviti, kako s rutinom, tako i s pravom dozom treninga te rehabilitacije.

Za BVB može postati ono što se ove godine vidjelo da Gonzalo Castro ne može, a ne može niti Shinji Kagawa. Mora biti onaj igrač koji će stajati ispred Juliana Weigla te se brinuti za drugu fazu distribucijskog kanala vezne linije te ubrzanje tranzicijske igre. Točno ono što je radio Gündoğan, ono što je uostalom i naučio u Gladbachu. Uz sebe će imati Weigla, s kojim bi ubuduće mogao nositi i A-reprezentaciju. Ima sve alate koji mu trebaju; finoću poteza, brzinu razmišljanja te je prošao sustav vrlo sličan onome u Dortmundu.

Dosad je već bio vrlo važan igrač Gladbacha kada je taj klub osigurao nastup u Ligi prvaka. Sada treba napraviti sljedeći korak u karijeri za koji ne postoji bolje okruženje od Dortmunda. Sve je unutar istoga sistema, unutar iste strukture. Ne postoji drugo okruženje osim njemačkog u kojem se igrača takve kvalitete i potencijala može dobiti za 12 milijuna eura. Da je Englez s ovakvim kapacitetima, Dahoud bi koštao vjerojatno 50 milijuna eura.

Novac nije jedina valuta

Ako bismo se vratili na priču s početka, kod svakog se od ovih transfera vidi da nogometno tržište, kao uostalom i bilo koje drugo, nije niti izbliza potpuno racionalno. Za manje se novca može dobiti više kvalitete, prvenstveno zato jer novac (kako u nogometu, tako i životu) nije jedina valuta s kojom se trguje.

Svi klubovi koji kontinuirano uspijevaju nabavljati igrače za manje iznose čine to zato jer nude perspektivu razvoja, pozitivnu kulturu (kako igre tako i ponašanja) te dobro okruženje. Doduše, pomažu i reljefni i klimatski faktori. Zato novac njemačkih i španjolskih klubova vrijedi više, zato klubovi kakvi su BVB, Monaco, Benfica i još poneki kontinuirano mogu dovoditi igrače ‘na popustu’. Ovog ljeta trend se nastavlja.

Ne propusti top članke