Deset pobjeda i deset poraza. To je omjer s kojim je Erik ten Hag dočekao Chelsea. Raspored se smilovao i spojio je Fulham, Luton i Everton tako da je Manchester United povezao tri ligaške pobjede koje su malo podigle raspoloženje i popravile stanje na prvenstvenoj ljestvici, ali upisati 10 poraza prije Božića nešto je čime se Unitedovi navijači teško mire.
Dodatni razlog za zabrinutost je činjenica da United teško igra protiv jakih suparnika. Od Big Six momčadi, Ten Hagova je momčad ove sezone igrala protiv Tottenhama, Arsenala i Manchester Cityja te je upisala tri čista poraza. Igrala je i protiv Newcastlea — i to dvaput, jednom u prvenstvu i jednom u EFL Cupu — te dvaput poraza, a poražena je i protiv Bayerna u Ligi prvaka. Kad se uzmu rezultati u svim natjecanjima, Ten Hag je dočekao Chelsea sa skorom od 10 pobjeda, 10 poraza i jednim neriješenim rezultatom.
U tom kontekstu, pobjeda protiv Chelseaja nametala se kao imperativ.
Ten Hag je odlučio ostaviti Marcusa Rashforda na klupi. S jedne strane, razumljiv odabir s obzirom na to da je Rashford zabio samo dva gola u 18 ovosezonskih nastupa i da je protiv Newcastlea bio očajan. Odradio je tad 60-ak minuta i imao samo 22 dodira s loptom, od čega je jedan završio kao uspjeli dribling i još 11 kao točna dodavanja; sve ostalo je prosuo oko sebe, a sve duele u borbi za loptu je izgubio. S druge strane, Ten Hag je povukao zanimljiv potez jer su engleskim medijima krenule kružiti priče o nezadovoljstvu unutar svlačionice.
On je proaktivan, dinamičan i hrabar u svojim izletima pred suparnički gol te se dolascima iz drugog plana nameće kao prvo rješenje na koje se Ten Hag može osloniti
“Uvijek slušam svoje igrače i dajem im priliku da kažu svoje mišljenje”, komentirao je napise o tome da postoji pobuna igrača prema njegovu stilu vođenja. “Međutim, nisu mi rekli. Možda jest jedan ili dva, ali većina želi igrati proaktivno, dinamično i hrabro. Imamo istu viziju kako United treba izgledati, većina želi isto ono što ja želim. To možete vidjeti po predstavama protiv Evertona i Galatasaraya. Jeste li vidjeli onaj gol? Mislite li da bismo mogli zabiti onakav gol kao protiv Evertona kad igrači ne bi prihvaćali ideju? Mi smo na putu. Još uvijek nismo stigli na cilj, u tranziciji smo, ali ovo je proces i idemo u pravom smjeru. Možete vidjeti kako gradimo momčad, razvijamo igrače i kako napredujemo. Igrači to vide.”
Ten Hag je na Unitedovoj klupi od srpnja prošle godine. Odradio je 84 utakmice i u tri prijelazna roka potrošio pola milijarde eura na pojačanja. Doveo je Antonyja za 100 milijuna eura, Lisandra Martíneza za 60 i Andréa Onanu za 50 milijuna kako bi imao jezgru koju je trenirao u Ajaxu. Dovodio je ciljana pojačanja, a koliko je novca imao na raspolaganju najbolje ilustrira primjer Casemira koji je — uz 70 milijuna eura odštete — dobio takvu plaću da je bez razmišljanja napustio Real Madrid i priključio se Unitedu. Kada se stvari pogledaju iz tog kuta, smiješno je pričati o putu, tranziciji, procesu, stizanju na cilj i pravim putevima kretanja. Taj narativ je, možda, mogao proći prošle godine, ali pogotovo nakon što je klub stao iza njega u sukobu s Cristianom Ronaldom, Ten Hag bi nakon toliko vremena trebao ponuditi nešto konkretno.
Golgeterska forma
Utakmica protiv Chelseaja bila je upravo to: nešto konkretno.
Da, United je pobijedio i to je važna stvar jer 11. poraz na samo 10 pobjeda definitivno ne bi bio neka reklama za Ten Hagovu budućnost u klubu. Ali još je važnija činjenica da je United odigrao sasvim solidnu utakmicu. Igrači su pokazali energiju, postojala je grupna kohezija, a plan igre je bio jasan i u većem dijelu utakmice su ga poštovali. Chelsea je nekoliko puta probio sredinu i demonstrirao da su stvari daleko od savršenih, ali United je pokazao dobar tempo i solidnu kompaktnost na terenu.
U normalnim slučajevima, to je goli minimum i nešto što se podrazumijeva nakon sezone i pol trenerova staža u klubu. Međutim, to su elementi koji su izostali prošle subote protiv Newcastlea i mogu biti ključni indikator da Ten Hag još uvijek drži uzde svlačionice, a samim time da ima kakvu-takvu budućnost u klubu.
Jedan od ključnih ljudi za tu budućnost je Scott McTominay.
Ten Hag je prošlog ljeta McTominaya stavio na transfer listu. United je razgovarao s West Hamom oko prodaje, pokrenuti su službeni pregovori, ali na kraju nije došlo do dogovora. Prvu pravu minutažu McTominay je dobio tek u petom kolu, ali ubrzo se pokazalo da je on bitna karika u sredini terena, možda i ključna za ravnotežu prema obrani u izostanku Casemira.
McTominay ove sezone u Premier ligi suparnicima izravno oduzima 1,6 lopti po utakmici, a tome treba pridružiti još 3,7 posjeda koje osvaja skupljajući ‘ničije’ lopte. Agilan je, jak je u duelima i jako dobro popunjava sredinu terena. Međutim, ono što ga ističe od ostalih je golgeterska forma. Protiv Brentforda je ušao u 87. minuti i do kraja utakmice je zabio dva gola kojima je okrenuo rezultat, s obzirom na to da je United gubio kada je ulazio u igru, a onda je zabio u pobjedi 2:1 protiv Sheffield Uniteda. Dao je gol i protiv Galatasaraya, a s dva gola protiv Chelseaja je osigurao nova tri boda. Ukratko, ne postoji nijedan element igre u kojem se Sofyan Amrabat nametnuo ispred McTominaya. Možda je Marokanac malo mirniji u izboru rješenja i definitivno ima preciznije dijagonale, ali Amrabat ne daje ni blizu toliko opasnosti prema suparničkom golu kao McTominay.
Osim dva gola, McTominay je protiv Chelseaja imao još pet udaraca. Imao je i 21 točno dodavanje od 22 upućena, kao i šest osvojenih posjeda, ali činjenica da je zadnji vezni sedam puta došao do udarca i da je šest od tih sedam bilo unutar kaznenog prostora baš jako dobro pokazuje koliko je dobar u dolascima naprijed i koliko je teško suparnicima pratiti njegove ulaske iz drugog plana. Chelsea je na taj način potpuno devastirao i mogao je zabiti još koji gol uz ova dva koje je ugurao u mrežu.
Jedini koji to pokazuje
Takav je igrač vrijedan dodatak svakoj momčadi, a pogotovo Unitedu koji se muči s postizanjem pogodaka. Rashford ima samo dva gola, Rasmus Højlund igra jako dobro, ali nije baš najčišći realizator, a Ten Hag od krila nije dobio skoro ništa. Ono što momčad donekle drži iznad vode su golovi koje je postigao McTominay, ali i ona četiri gola koja je zabio Casemiro prije nego što se ozlijedio. Sve ostalo je, baš poput Unitedovih rezultata ove sezone, prilično mršavo.
Ten Hag priča o procesima, o dolasku na cilj, pravom smjeru i o tome da s igračima dijeli viziju proaktivnog, dinamičnog i hrabrog nogometa. Zasad je McTominay jedini koji to zapravo pokazuje; on je proaktivan, dinamičan i hrabar u svojim izletima pred suparnički gol te se dolascima iz drugog plana nameće kao prvo rješenje na koje se Ten Hag može osloniti.
Daleko od toga da McTominay nema svoje mane i daleko od toga da je riječ o savršenom veznjaku. Na kraju krajeva, on uzima samo 43 posto duela i ima samo 0,08 ključnih dodavanja po utakmici, što je najmanje od svih standardnih veznjaka u klubovima iz grupe Big Six. Međutim, golovi koje je zabio skinuli su ga s transfer liste na kojoj je ovog ljeta bio. I pretvorili ga u Unitedovo glavno oružje, nešto konkretno što je momčadi trebalo i jedino čime je Ten Hag mogao slomiti Chelsea kako bi izbjegao novi poraz.
