Međutim, izgleda da momci Gregga Popovicha u Tokiju neće biti baš najsigurnija oklada.

Pripreme za Tokio započeli su s podosta izostanaka velikih zvijezda i dva uzastopna poraza u Las Vegasu. Prvo ih je nadjačala Nigerija 90:87, što je u očima Kevina Duranta moralo izgledati kao da je uvučen u radnju Space Jama, budući da je prije devet godina sudjelovao u američkom razbijanju Nigerijaca s nevjerojatnih 83 razlike na Igrama u Londonu. Da je netko Amerima stvarno maznuo talent dalo se posumnjati i dva dana kasnije kada su trijumfirali i Australci 91:83 te tako ponovili pothvat s priprema iz 2019. To ujedno znači da je Popovich potpisao tri od četiri američka poraza u prijateljskim utakmicama od 1992., a dojam je popravljen pobjedama u Las Vegasu nad Argentinom (108:80) i svjetskim prvakom Španjolskom (83:76).

Mnogi će se rado okušati u raspucavanju trica s Amerima, ali teško da će ikome pasti na pamet pokušati se s njima nadtrčavati, jer bi to značilo samoubojstvo

Legendarni Pop već se kompromitirao šestim mjestom na Mundobasketu u Kini, a stvari ponovo ne izgledaju najbolje za Amere. Popovich je namjeravao u Japan povesti Bama Adebaya, Bradleya Beala, Devina Bookera, Kevina Duranta, Jeramija Granta, Draymonda Greena, Jruea Holidaya, Zacha LaVinea, Damiana Lillarda, Kevina Lovea, Khrisa Middletona i Jaysona Tatuma. No, zbog koronavirusa je u posljednji trenutak otpao Beal, umjesto kojeg je u kadar ušao Keldon Johnson, dok je JaVale McGee zamijenio nedovoljno spremnog Lovea. Također, vrlo je upitno što će biti s trojcem iz Sunsa i Bucksa (Booker, Middleton i Holiday) budući da se finalna serija NBA lige odužila, a treba dodati i to da Tatuma muči koljeno.

Međutim, ekipa koja u postavi ima Duranta i Lillarda može se popuniti i s Amerikancima iz Eurolige i svejedno bi bila prvi favorit Igara, kamoli ne s ovakvom podrškom iz NBA lige. Usprkos svim nedaćama, nedvojbeno je da Popovich na raspolaganju ima veću količinu talenta od bilo koga od konkurencije. Problem je u tome što mu momčad na parketu djeluje neuvjerljivo, mekano.

Nigerija utrpala 20 trica

Kako originalni (i zapravo jedini pravi) Dream Team u Barceloni, tako i sve ostale američke reprezentacije do početka novog milenija gazili su suparnike ponajviše obranom. NBA parketi su u 1990-ima bili mnogo suroviji nego danas te su najveće američke zvijezde itekako voljele kontakt-igru — dovoljno je bilo da se spuste duboko u stav na pet minuta i utakmica bi bila prelomljena, a posao je olakšavalo to što je u to vrijeme u NBA-u igrao vrlo mali broj neamerikanaca.

Potom je u NBA ligi došlo do promjene pravila — igrači s loptom postali su zaštićeniji te se razvijao trend napadačke košarke, a istovremeno se događao sve veći priljev Europljana i ostalih u ligu. Kao posljedica toga, američke reprezentacije više nisu mljele u obrani kao ranije, već su dominaciju temeljile na činjenici da od svakog suparnika mogu ubaciti koš više — najbolje se to vidjelo u epskim okršajima sa Španjolskom.

Kako je vrijeme odmicalo, u prvi plan u NBA ligi došle su trice — šuterski orijentirane momčadi preplavljivale su ligu, a preciznost s distance porasla je do nekoć nezamislivih razina. Taj trend je doveo do toga da danas postoji znatan broj reprezentacija kojima nije problem nadmetati se s perimetra jer imaju petorku u kojoj svatko šutira trice; dovoljno je da imaju par prodornih igrača s osjećajem za izbaciti loptu vani i kanonada može početi. Tako je Nigerija Amerikancima utrpala 20 trica, sličan nered su u stanju napraviti i Španjolci, Slovenci i Francuzi, možda i još poneko.

Amerikanci ne bi smjeli ulaziti u takve rafalne razmjene — ne samo zato što ovaj put na raspolaganju nemaju Stepha Curryja i Klaya Thompsona, već i zato što će ruke suparnika uvijek biti ponešto mirnije — Ameri u svaku utakmicu ulaze svjesni da je pobjeda imperativ, što može unervoziti i najpouzdanije šutere.

Mnogo mudrije bilo bi fokusirati se na blisko napadanje obruča, ali tu bi se mogle ponoviti nevolje s Mundobasketa u Kini. Tada su momčad predvodili Donovan Mitchell i Kemba Walker, koji nisu opravdali status velikih zvijezda — u reket su nadirali zbunjeni silovitošću odbora za doček i često se odbijali kao od zida. I u Tokiju će američki suparnici žestoko braniti prodore što obaveznim pomaganjima, što obranom na granici grubosti, a Popove zvijezde morat će se prilagoditi i odgovoriti jednakom mjerom.

Durantova momčad

Još jedan potencijalni problem su centri. Adebayo i McGee nisu ljudi koji će suparnicima poput Rudyja Goberta i Marca Gasola utjerati strah u kosti; štoviše, i australska visoka linija s trojcem (negdašnjih) abaligaških igrača Duop Reath-Jock Landale-Aaron Baynes nadskakala je Amerikance. Čini se da Popovich od svojih aduta u reketu najviše vjeruje nižem, ali lucidnom Greenu, koji sa sobom donosi brojne pogodnosti, ali u Tokiju će sigurno biti utakmica u kojem će biti neophodno veliko tijelo za hrvanje pod obručima.

Ono u čemu su Amerikanci i dalje najbolji je tranzicija. Mnogi će se rado okušati u raspucavanju trica s Amerima, ali teško da će ikome pasti na pamet pokušati se s njima nadtrčavati, jer bi to značilo samoubojstvo. U pozicijskoj košarci američka reprezentacija itekako je ranjiva, ali ako Popovich uspije otvoriti teren, suparničke šanse drastično padaju.

Ovaj američki sastav daleko je od idealnog, pandemijske okolnosti učinile su svoje i mnoge superzvijezde (LeBron James, Anthony Davis, Stephen Curry, Kawhi Leonard, James Harden) otkazale su nastup. No, zato je ovo momčad Kevina Duranta.

Durantula se vraća nakon teške ozljede i bez obzira na to što je za Brooklyn odigrao samo 44 utakmice u sezoni, to ga nije odagnalo od lova na treće olimpijsko zlato. Krenuli su klimavo, ali teško da će Amerikanci nastaviti izgledati pogubljeno — ovaj put SAD kao vođu ima čovjeka koji je osvojio sve i čija je želja za trofejima i dalje neutaživa. Durantu mnogi zamjeraju odlazak u supermomčadi, ali riječ je o čovjeku koji će poduzeti apsolutno sve da se dokopa titule.

A u Tokiju će se za zlato prije svega trebati pošteno potući.