Kupus je dvogodišnja biljka iz porodice krstašica, podrijetlom iz Sredozemlja. Najraširenije je povrće u Hrvatskoj, uzgaja se u svim područjima i bere tijekom cijele godine. Postoje bijeli, odnosno zeleni kupus te crveni, odnosno ljubičasti kupus. No, ponekad listovi kupusa mogu požutjeti, što nikako nije dobra stvar jer ukazuje na nedostatak vlage ili hranjivih tvari. Ako se na vrijeme nešto ne poduzme po tom pitanju, usjev raste malen, deformiran ili rastresit.
Ove sezone na Gripama gledamo pravi žuti kupus, u svim svojim slojevima.
Počevši od Uprave, koja se nakon promjene lokalne vlasti dugo vremena nalazila u limbu, preko trenera bez ranijeg samostalnog seniorskog iskustva pa do igračkog kadra, koji se često mijenjao zbog raznih razloga. Naravno, sve je to rezultiralo i kupusom od rezultata, pa tako Žuti stoje prilično dobro u domaćem prvenstvu, u Kupu su posve razočarali, dok u ABA ligi s Krkom vode grčevitu borbu za pretposljednje mjesto koje vodi u dokvalifikacijske okršaje s finalistom Dvaba lige. U sljedećih mjesec dana maksimalni fokus bit će upravo na regionalnim dvobojima, jer o ostanku u ABA ligi najviše ovisi visina ulaganja u momčad za sljedeću sezonu, a Split je već dvaput iskusio da se nakon ispadanja iz regionalne elite u nju vrlo teško brzo vratiti.
Žuti su trenutno na omjeru 4:17, dok Krka ima 4:16, odnosno utakmicu manje, ali i lošiji međusobni omjer. U preostalih šest susreta Krka je u polovici izraziti autsajder (gostovanja kod Crvene zvezde i Igokee, domaćinstvo Budućnosti), dok u ostalima ima solidne šanse za puni plijen (Mega i FMP kod kuće, Mornar vani). Split, pak, odlazi na još samo jedno gostovanje (Borac), a dočekuje Budućnost, FMP, Megu i Zadar. Dojam je da će biti vrlo čupavo do samog kraja.
Optimizam uoči završnice sezone je ili lažan ili nevjerojatno naivan. Očigledno je da je Subotićev Split loše selektirana momčad koja prikazuje kupus od košarke
Pa ipak, kao da je nenadani optimizam počeo izvirati na Gripama, vjerojatno zbog konačnog kompletiranja momčadi poslije raznih ozljeda/bolesti, što je pojačano relativno uvjerljivim trijumfom nad Mornarom u posljednjem abaligaškom kolu. Međutim, iz te se pobjede zaista ne bi smjeli izvlačiti veliki zaključci, kamoli pretjerana samouvjerenost. Em što je Mornar došao vrlo oslabljen na bekovskim pozicijama (bez Nemanje Gordića i Vladimira Mihailovića), em je pristup u obrani Barana bio blago rečeno mlitav — što reći na podatak da na poluvremenu gubiš 18 razlike, a prvi prekršaj u trećoj četvrtini radiš nakon devet minuta i 49 sekundi igre? Mornar definitivno nije grizao kao što bi trebali gristi preostali Splitovi suparnici u namjeri da iskoriste slabosti Splićana.
A njih je, bogme, sva sila. Treba istaknuti da Srđan Subotić s obzirom na situaciju ima nevjerojatno širok kadar na raspolaganju, s tim da su praktički svi igrači bar u nekoj mjeri iskoristivi na regionalnoj razini. Problem je, međutim, u tome što su kod gotovo svih tih igrača prisutne specifične mane koje gotovo neprestano izlaze u prvi plan, posve zasjenjujući njihove kvalitete. Jedine iznimke, kojima se ne može naći velika zamjerka u dosad odigranom, su Lovre Runjić i Shawn Jones.
Brojke su okrutne
Najzvučnije ime sastava je Roko Leni Ukić, koji se u smiraj karijere vratio pomoći matičnom klubu.
U posljednje vrijeme mnogo je primjera sportaša u drugoj polovici 30-ih koji uspijevaju zadržati zavidnu razinu igre, ali Ukić je posve suprotan primjer. Čovjeka je, nažalost, pojelo vrijeme te danas košarku igra na posve drugačiji način od onog kojim se proslavio. Negdašnji majstor u prodorima, valjda u strahu od ozljeda, vrlo rijetko se odvažuje na izlete pod obruč, ali se zato razgoropadio u segmentu koji mu je u prime timeu bio Ahilova peta: vanjskom šutu.
Brojke su zaista okrutne – Ukić u aktualnoj sezoni prosječno šutira gotovo šest trica po utakmici (5,93) te je osmi najveći potrošač s perimetra u čitavoj ligi, a pritom ostvaruje uspješnost od 21,69 posto, po čemu je 98. najprecizniji tricaš lige. Ako to nije dovoljno, evo još jedna ilustracija koliko je to danas drugačiji igrač, odnosno sjena samog sebe: u sezoni 2004./05., na gostovanju kod FMP-a pretrpio je 13 prekršaja, što mu je donijelo 18 slobodnih bacanja. U 14 utakmica aktualne sezone, u kojoj igra 25 minuta prosječno, ukupno je izveo 19 bacanja.
Nadalje, nominalno najkvalitetniji Splitov igrač je naknadno pristigli bek Shannon Shorter.
Nakon što je potpisao ‘ispod cijene’, očekivalo se da su Žuti prije svega dobili paklenog strijelca. I doista, u devet odigranih utakmica Shorter je na 18 poena prosječno, što ga stavlja na vodeće mjesto u ligi. Međutim, Shorter je onaj tip igrača koji može staviti preko 20 poena i opet ostaviti dojam da je odigrao lošu utakmicu. On je šuter koji se nećka na otvoreni šut pa uzme pet puta teži nakon malog milijuna driblinga. On je tip koji uzme loptu, igra jedan na pet i u tome ne vidi ništa problematično. Troši ogroman broj posjeda – uzima 15,33 šuteva iz igre po susretu, po čemu je za koplje iznad svih u ligi, dok je po postotku uspješnosti (39,13 posto) na 84. mjestu.
U 12 utakmica prije njegova dolaska Split je postizao 70,33 poena po utakmici, dok je u devet utakmica sa Shorterom, vjerovali ili ne, također na 70,33 poena prosječno. Dakle, napad nije prodisao njegovim angažmanom, ostao je na istoj razini. Ako je, pak, u nečemu donio osjetni pomak ekipi, onda je to prvenstveno u obrambenoj agresivnosti i konstantnoj prisutnosti na skoku iz drugog plana.
Prigušene kvalitete
Što se tiče ostalih, budući da nisu toliki potrošači lopti, neću ići u detalje, nego istaknuti jednu manu koja osobito strši i utječe na lošu krvnu sliku momčadi.
Razigravač Nejc Barič loše reagira pod pritiskom i gubi 2,57 lopti po susretu (osmi u ligi) te općenito djeluje užasno nesigurno. Njegova zamjena Sani Čampara ne može se fizički nametnuti, a šut ga ne sluša (11/52 za tri, 21,2 posto, odnosno lošije i od Ukića). Toni Perković teško može povezati dvije dobre utakmice, ali će zato bez problema dvije loše. Maj Kovačević je jedino pouzdano rješenje s perimetra (53,8 posto za tri), ali zbog obrambene propusnosti igra nepunih 12 minuta prosječno (svejedno bi trebao više).
To je to što se tiče vanjske linije, a sad unutarnja. Darko Bajo je antipod Dennisa Rodmana — uvijek će se naći na najgorem mjestu za hvatanje skoka. Karlo Žganec ima strahovite motoričke probleme. Tonko Vuko je četvorka s lošim vanjskim šutom. Josip Jukić je naprosto previše smotan. Matea Kedžu također je pojelo vrijeme.
Da ne bude zabune, svi navedeni igrači imaju i određene kvalitete za abaligašku razinu koje sada nema smisla isticati jer su u Subotićevom sustavu uvelike prigušene, inače bi omjer pobjeda i poraza bio kudikamo povoljniji. Kao primjer ću navesti suludu akciju za Ukića koja se još donedavno vrlo često vrtjela: primio bi loptu ukoso na šest metara od obruča i krenuo pumpati leđima nad nižim čuvarom. Jer kad ga se već štedi u ulazima, zašto se ne bi raubao leđnom tehnikom protiv 10 godina mlađih protivnika…
Pored ovih pojedinačnih hendikepa, postoje i oni kolektivni koji djeluju devastirajuće na obrambene mogućnosti. Nakon odlaska Ivana Perasovića i Trea McLeana (prvi je otišao zbog drugog, poslije čega je, apsurdno, McLeanu uručen otkaz), Runjić je ostao jedino pravo krilo u momčadi. On, pak, igra samo 16,6 minuta po utakmici, što znači da Subotić većinu vremena igra s dvojkom na poziciji krila. Budući da je samo Kovačević konstantno opasan s perimetra, takva postava Splitu ne donosi neku veliku korist u napadu, ali mu zato donosi velike muke protiv fizički nadmoćnijih suparnika u regiji, koji često imaju po dva dvometraša na vanjskim pozicijama. Ista stvar se događa i pod samim obručom: jedna undersized petica možda bi i mogla proći, ali dvije u velikoj minutaži (Bajo i Jones) su ipak previše, što se itekako osjeti u kontroli skoka.
Dakle, optimizam uoči završnice sezone je ili lažan ili nevjerojatno naivan. Očigledno je da je Subotićev Split loše selektirana momčad koja prikazuje kupus od košarke. Nadu u spas pruža činjenica to što je Krka u sličnom stanju, kao i mogućnost da će na Gripama još poneko od rasterećenih gostiju, poput Mornara nekidan, odigrati s pola gasa.
