I zaista, Bayern je dominirao utakmicom. Imao je prednost u posjedu lopte, visoki presing je dobro funkcionirao, sredina je bila zatvorena, a u prvih 45 minuta je imao 10 udaraca. Istina je da nijedan od tih udaraca nije bio čisti zicer, ali Bayern je bio taj koji je vukao sve konce na travnjaku. Potpuna kontrola utakmice najbolje se očitovala u činjenici da je PSG u prvom poluvremenu samo jednom pucao prema suparničkim vratima, a to je bio pokušaj Lionela Messija iz slobodnog udarca s 20-ak metara koji nije niti došao do Yanna Sommera jer je zapeo na živom zidu. Je li Bayern trebao imati gol, dva ili tri prednosti nad domaćinom? To je spekulativno i u samoj suštini arogantno za tvriditi, ali Bayern je odavao dojam nadmoćnije momčadi s neusporedivo boljom strukturom.

Ključna stvar je bila ta da se Nagelsmann od samog početka prilagodio činjenici da PSG u napadu ima previše kvalitetnih individualnih opcija. Kylian Mbappé je još uvijek u procesu oporavka od ozljede i nije bio spreman zauzeti mjesto u početnom sastavu, ali Christophe Galtier i bez njega na raspolaganju ima Messija i Neymara. Koliko je PSG individualno jak najbolje ilustrira činjenica da nitko drugi u ligama Petice nema više driblinga od Parižana, a uz Messija i Mbappéa je samo još Vinícius Júnior u dosadašnjem dijelu domaćih prvenstava ušao u više od 100 driblinga. Ostalih 97 ekipa je dalo jednog igrača s takvim brojkama, a PSG sam ima dvojicu i Neymara koji je u samom vrhu ostatka svijeta.

PSG protiv vrhunskih suparnika plaća to što fazu obrane igra s tri igrača manje. Ali suparnici su u glupoj situaciji za koju nema konvencionalnog rješenja

Nagelsmann je utakmicu protiv tolikog individualnog napadačkog arsenala pripremio tako da je na travnjak izašao s trojicom stopera. Plan je bio zadržati mogućnost dizanja svojih bočnih igrača, koji su mu ključni za dobivanje napadačkog učinka bez da ostavi Messija i Neymara dva-na-dva protiv stopera. Žrtvovao je jednog veznog igrača, izašao je u 3-4-2-1 s Comanom na lijevom boku, ali je imao tri-na-dva u odnosu na Messija i Neymara.

Tu onda do izražaja dolazi činjenica da je Bayern jedna od najboljih momčadi u osvojenim posjedima. Nagelsmannova momčad ima ogromni postotak posjeda lopte, najveći od svih 98 momčadi liga Petice. Samim time ima i ograničen broj mogućnosti da presječe dodavanje ili da suparniku oduzme loptu. Jasno je da će s tolikim posjedom Bayern imali relativno malo otklonjenih opasnosti ili obrambenih duela, ali nije za očekivati da će biti elita u osvojenim posjedima. Međutim, jest: Bayern je jedna od najboljih europskih momčadi u osvajanju posjeda.

Dok Neymar namješta štucne

Odlična je to ilustracija glavne razlike između PSG-a i Bayerna.

Bayern na travnjaku ima 11 igrača koji su disciplinirani i koji odmah po izgubljenoj lopti idu u pokušaj da je vrate natrag. Nema onih koji odmaraju i nema onih koji fazu obrane odrađuju na autopilotu. Bayern je u tom segmentu primjer momčadi koja sve te zadatke odrađuje kolektivno i maksimalno kompaktno. Kod PSG-a su stvari dijametralno suprotne: Messi, Neymar i Mbappé se isključuju kada se lopta izgubi i ponovo se uključuju onda kad je suigrači ponovo osvoje. Njihov obrambeni učinak je nepostojeći i Nagelsmann je znao da će Galtier u obrani imati dvojicu igrača manje. Ta dvojica te mogu uništiti svaki put kad prime loptu, ali u obrani ne postoje.

Na slici vidimo situaciju u kojoj Bayern započinje izgradnju napada s trojicom stopera. Coman ulazi s lijevog krila prema sredini i daje loptu Joshui Kimmichu, a Comanovu kretnju odmah prati Leon Goretzka koji se podiže iz veznog reda i zauzima mjesto uz lijevu aut liniju kako bi Bayern imao ispravnu strukturu. Usto su trojica igrača između suparničkih linija, a trenutak u kojem se Eric Maxim Choupo-Moting (nominalno najistureniji napadač) spušta u međulinijski prostor prati Jamal Musiala (jedan od one dvojice u 3-4-2-1) i napada dubinu.

Najzanimljivija stvar u cijeloj priči je da Kimmich ide prema Neymaru, a ovaj popravlja štucne. Kimmich ga praktički niti ne pokušava izbjeći jer zna da je Neymar neaktivan u obrani. Jednostavno ga nije briga. Najbolji suparnički organizator igre se sprema poslati dugu loptu u dubinu za Musialu, Neymar je manje od tri metra udaljen od lopte i on se saginje namjestiti štucne.

Bayern je na tom elementu izgradio dominaciju nad utakmicom. Naprosto je puno lakše kontrolirati druge lopte i skupljati otpatke po sredini kad suparnik ima dva igrača manje. Isto tako, puno je lakše dati preciznu dugu loptu ili okrenuti stranu kad nisi pod pritiskom i kad možeš podignuti glavu kako bi našao rješenje. Ove preostale PSG-ove dvije linije po četiri čovjeka su dobro odrađivale svoj posao, oduzimale su prostor u kojem se moglo kreirati u završnoj trećini i solidno su se branili. Uostalom, rekli smo već da Bayern nije stvorio zicere. Ali ova dvojica su bila prevelik hendikep da bi PSG mogao parirati u igri protiv ovakvog Bayerna u kojem svatko odrađuje svoj dio posla.

Mbappé drastično mijenja izglede

Međutim, najveći hendikep je istovremeno i najjače oružje koje PSG ima.

“Mbappé može promijeniti svaku utakmicu”, komentirao je Nagelsmann završetak utakmice i pritisak koji su Parižani napravili u tom periodu. “Njegov je ulazak probudio PSG — kako igrače, tako i navijače. PSG je s Mbappéom puno bolji te u uzvratu moramo naći način kako ga zadržati.“

Nagelsmann je mogao očekivati da PSG neće staviti svu trojicu svojih zvijezda. Mbappé je još u fazi oporavka i bio je upitan, tako da je bilo jasno da će mu biti dovoljna trojica stopera kako bi imao brojčanu prednost nad Messijem i Neymarom. To je dvojac koji svakome može napraviti cirkus, ali čovjek viška stvara dovoljnu prednost za držanje kontrole.

Kad uđe treći, onda nastaje problem. S jedne strane, PSG s Mbappéom u sastavu ima još manje šanse kontrolirati utakmicu protiv elitnog suparnika. To je još jedan igrač manje, još jedna opcija manje za skupljanje drugih lopti, pritisak na igrača koji vuče loptu i blokiranje linija dodavanja. Ali i Bayern je u problemu. Kad su dvojica, onda je dovoljno spustiti još jednog stopera i prijeći na 3-4-2-1 ili 3-5-2 i kontrolirati stvar. Kada uđe treći, što onda? Žrtvovati još jednog veznjaka i staviti stopera u liniju sa šestoricom igrača u zadnjoj liniji? Koliko god PSG protiv vrhunskih suparnika plaćao to što fazu obrane igra s tri igrača manje, toliko su suparnici u glupoj situaciji jer se susreću s toliko individualne kvalitete za koju nema konvencionalnog rješenja.

Zato je Comanov gol veliki kapital pred uzvratnu utakmicu. Ali u njoj će biti spreman i Mbappé, a to drastično mijenja izglede. Neće PSG odjednom početi igrati nešto posebno, a s takvim trojcem tima kapacitet lomiti utakmice u kojima ne dominira, što znači da je veliki kapital daleko od potrebnog kako bi se reklo da je ovaj dvoboj odlučen.