Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

HNL: obećana zemlja za bekove

Kako su bočni braniči postali ključno napadačko oružje u domaćoj ligi

Zadnja izmjena: 5. travnja 2017. Ivo Cagalj/PIXSELL

Nogomet je divna igra jer se višak može stvarati na toliko različitih načina i u svakom načinu ima nešto lijepo. Bitno je imati ideju, osmisliti način, a zona u kojoj se ostvaruje višak je sasvim sporedna stvar. Došli u šansu driblingom, dodavanjem ili inteligentnim postavljanjem; branili se luđačkim presingom ili dobro organiziranom zonom; gradili napad kroz kontre, centaršutevima na špica ili metodičnom igrom kratkih dodavanja – sve to ima svoje prednosti i mane. Ali kad ste našli način za nadmudriti suparnika, onda pretvaranje viška u šansu postaje egzekucija koju morate prepustiti igračima.

Karakteristični problem ljudske rase je to što obično odredimo jedan način kojeg smatramo ispravnim i onda izgubimo mjeru. Jer ako ja volim presing, onda je on valjda jedini ispravan. Ako ja volim da višak stvaraju veznjaci i to driblingom, onda je to valjda jedino ispravno. A nije, jer višak jako uspješno mogu stvarati i bekovi ili stoperi, preko kojih se može vrtjeti uspješan napad. Sve ostalo spada u domenu stilskih preferencija.

Slično je i sa statistikom. Postoje dvije struje ljudi – prva su oni koji su uvjereni da sve mogu iščitati samo iz podataka koji su stavljeni pred njih, dok su druga struja oni koji će na svaki tekst zasnovan na statistici komentirati već odavno izlizanu uzrečicu o statistici i bikiniju. Problem je što prvi nisu svjesni kako je statistika, bez ispravnog tumačenja, samo skup metapodataka bez težine, dok drugi nisu svjesni da bilo kakav bikini puno točnije prikazuje bitno od onoga što oni u svojim maštanjima zamisle.

Kad se ima mjeru i kad se poznaje kontekst, statistika je savršen alat jer daje dodatnu dubinu našem zapažanju. Da bismo najbolje iskoristili statistiku potrebno je gledati utakmice, donositi zaključke i onda ih, pomoću statistike, potvrđivati ili odbacivati.

Čitanje brojeva

U stalnoj Telesportovoj rubrici gdje koristimo podatke koje nudi InStat, ovaj put kao Igrač kola se nametnuo, prilično iznenađujuće, Fran Tudor. I baš njemu možemo zahvaliti na lekciji iz stvaranja viška i statističkog učinka.

Momčadi u HNL-u ne znaju braniti bekove. Odnosno, obrane nisu dizajnirane tako da se uspješno brane protiv aktivnih bočnih igrača

Kad igrač ima asistenciju i dva udarca na gol, 42 točna dodavanja i 5/5 ključnih dodavanja, sedam dodavanja u kazneni prostor i ne napravi prekršaj, jasno je kako je odigrao dobru utakmicu. Kad taj igrač odigra na poziciji beka, a odradi jako dobar posao u obrani s četiri oduzete i sedam presječenih lopti, onda već pričamo o odličnoj utakmici, u kojoj nominacija za Igrača kola postaje automatizam. Posebno kad je riječ o sasvim objektivnom alatu kao što je InStat Index, neovisnom o subjektivnim osjećajima prema klubu ili igraču, pa i o preferencijama u stilu igre.

Naime, InStat Index skuplja sve statističke podatke koje igrač ostvari za vrijeme utakmice, skalira ih po važnosti i prilagodi zahtjevima pozicije, a onda na kraju uzme u obzir i snagu suparnika kako bi se dobio najbolji mogući jednoznačni brojčani opis nečije partije. I naravno, InStat Index nije savršena mjera nogometnog umijeća i sigurno ima svoje nedostatke u metodologiji i preračunavanju. Uostalom, upitno je hoće li se ikad pronaći toliko savršen alat koji će nevjerojatno kompleksnu situaciju kao što je jedna nogometna utakmica svesti na jedan broj kojim ćemo rangirati nečiju predstavu u toj utakmici.

Pa ipak, taj čarobni broj ima veliku moć, posebno kad nam na uzorku cijele sezonu sugerira jedan jako zanimljiv zaključak.

Snaga najslabijih karika

NBA liga vodi izuzetno iscrpnu statistiku. Jedan od podataka je onaj koji potvrđuje kako učinkovitost Chrisa Paula skače u zadnjih pet minuta utakmice, ako je rezultat unutar pet poena razlike. Nesumnjivo je riječ o velikom igraču, koji u napetim situacijama crpi sigurnost iz svog samopouzdanja i nadmoćne košarkaške vještine.

Međutim, postoji još jedan dio priče koji počiva na objektivnim konceptima igre. Moderne NBA obrane su dizajnirane tako da brane tricu i obruč, a Chris Paul je svoju igru bazirao na pick and rollu i uzimanju dugih dvojki. To statistički nije najpametniji šut – dapače, najgori je. Ali bitan je kontekst u kojem on funkcionira – nijedna momčad neće odstupiti od svoje uigrane obrambene shematike da bi zaustavila jednog igrača u momčadi u kojoj onda ostaju elitni šuteri za tricu i elitni finišeri na obruču. Jednostavno, nije razumno odustajati od koncepta koji funkcionira i koji ima svoju logiku radi jedne momčadi i jednog igrača. Nijedna momčad „ne zna“ braniti duge dvojke i CP3 to jako efikasno koristi u gustim utakmicama koje odlučuje jedan napad.

Vratimo se na InStat i zaključke. To da su Tudor i Alexandru Mățel statistički najbolji igrači 26. kola i da je Stefan Ristovski najbolji igrač lige jasno nam govori kako momčadi u HNL-u ne znaju braniti bekove. Odnosno, obrane nisu dizajnirane tako da se uspješno brane protiv aktivnih bočnih igrača.

Za početak, najveći deficit kvalitete je upravo na bočnim pozicijama. Nije to specifično samo za HNL; u većini liga najviše nedostaje upravo kvalitetnih bekova, s obzirom na to da je moderni nogomet pred bekove stavio ogromne fizičke, tehničke i taktičke zahtjeve, možda i teže nego za ostale pozicije. Razumno je onda postaviti igru tako da najmanje pozornosti pridaješ najslabijim karikama protivničke momčadi.

Drugi faktor je manjak ambicije u priključivanju napadu. Više od polovice momčadi u ligi uopće ne pokušava izaći s bekovima na suparničku polovicu, svjesni njihovih limita i u strahu od iskorištavanja prostora iza njihovih leđa. Razumno je onda da obrambene resurse koje teoretski koristiš za zatvaranje tih zona u praksi usmjeriš drugdje, s obzirom da znaš kako te suparnik neće niti pokušati kazniti.

Kako rezoniraju treneri

Međutim, nogomet je divan jer se višak može stvarati na toliko različitih načina. Čak i jako daleko od suparničke trećine.

Matjaž Kek je prvi odlučio igrati na način Chrisa Paula način i metodično iskorištavati činjenicu da nijedna momčad u HNL-u nema dobar sustavni način branjenja bekova. Dizajnirao je svoj napad baš na bekovima, koji služe prvo za stabilizaciju posjeda, a onda i za prijenos lopte u završnicu. Za posljedicu ima dominaciju Ristovskog na svojoj poziciji i vrh ljestvice.

Slično rezonira i Joan Carrillo, samo u drugom smjeru. On sistemske manjkavosti ostatka lige ne koristi toliko u napadu, koliko u obrani. Igru je postavio u formaciju 4-3-1-2, u kojoj potpuno ignorira protivničke bekove. Protiv ekipa koje aktivno koriste svoje bekove, a to su isključivo Rijeka i Dinamo, koristi elemente presinga i zatvaranja zamki uz aut linije. Ono što je zanimljivo, nitko to dosad nije uspješno kaznio, jer gotovo sve primljene golove je popio iz teških individualnih grešaka. Čak ni Zoran Zekić, koji je s Osijekom ispravno pročitao i Keka, protiv Carrilla nije podigao oba beka nego samo Bornu Barišića, ali je uža Hajdukova obrana svojim katastrofalnim reakcijama pomogla Osijeku da terensku dominaciju pretvori u laganu i zasluženu pobjedu.

Fran Tudor je spušten na poziciju beka, iako je riječ o klasičnom krilnom igraču. Imajući u vidu izostanak Josipa Juranovića, to je jedini način da i u napadu iskoristi loše bekove HNL-a. I Tudor kao takav nije idealno rješenje, jer ponekad previše komplicira s loptom, često se loše postavlja u obrani i očito je kako mu to nije pozicija na koju je navikao. Međutim, istovremeno su mu stvoreni uvjeti u kojima može dati doprinos napadu i u tim uvjetima zaslužuje nagradu za Igrača kola. Poanta je stvarati mu te uvjete u kontinuitetu – jednako kao što će Zekić bolje morati iskoristiti Barišića, koji je možda i najbolji lijevi bek u ligi.

Ključ uspjeha u nogometu je iskoristiti ono što suparnik pruža. U HNL-u to znači igrati preko bekova, to nam InStat sugerira čitavu sezonu.

Ne propusti top članke