Kao i uvodne dvije emisije dokumentarnog serijala The Last Dance o pohodu Michaela Jordana i Chicago Bullsa na naslov NBA prvaka u sezoni 1997./98., i treća i četvrta emitirane tijekom vikenda imale su sjajnu gledanost. Nakon ESPN-ova rekorda kuće iz prvog emitiranja, treći nastavak gledao je 6,1 milijun ljudi, a četvrti 5,7 milijuna.
Dio šampionske postave Bullsa prisjeća se dana slave koji se danas glorificiraju. Dio te šampionske postave bio je i Toni Kukoč koji se već osvrnuo na viđeno u Posljednjem plesu, a američki mediji i dalje inzistiranju na nekim njegovim mislima.
Primjerice o onom trenutku kad je Steve Kerr držao zdravicu u čast njemu koji je morao otrpjeti torturu Michaela Jordana i Scottieja Pippena jer je bio pojačanje koje je u klub doveo njima ne baš omiljeni GM Jerry Krause.
Kukoč, prenosi ESPN, te se zdravice, za razliku od drugih koji su ondje bili, ne sjeća. A i baš ga, navodi se, i ne zanima prisjećanje na te dane.
“Ja sam ih proživio”, veli Kukoč kojeg neke emitirane situacije iznenađuju do te mjere da kaže da će otkriti stvari za koje nije ni znao da su se događale.
I ranije je branio preminulog Krausea, sad ponovno slično govori.
“Volio bih da je ovdje, da on može ispričati svoj dio priče. Nije problem voljeti Michaela, Scottieja, Dennisa (Rodmana) i Phila (Jacksona), i ja ih sve volim. Scottie je bio savršen timski igrač, Michael će za mene uvijek biti najbolji svih vremena; promijenio je igru, zbog njega je postala globalna i svaki bi mu igrač danas trebao skinuti kapu. Ali mora se čuti i druga strana. Jerry je sagradio šesterostruke prvake, i njemu pripada zasluga.”
U nastavku teksta slijedi prisjećanje na Olimpijske igre i nadmetanje Jordana i Pippena koji će od njih dvojice jače stegnuti Kukoča i dokazati mu da dolazak u Bullse za njega i nije najbolja ideja.
“Nisam mogao staviti Krausea na parket”, sjeća se Pippen aludirajući da su u želji da unište Kukoča željeli poslati poruku svom GM-u.
Uostalom, Kukoč, koji je tada bio zvijezda europske košarke, trebao je u Bullsima zarađivati viša od Pippena što se ovome, jasno, nikako nije svidjelo, a takvo što smetalo je i Jordanu koji je suigrača imao pod zaštitom. Dodat će Kukoč da je za tu priču čuo 20 godina kasnije tijekom snimanja dokumentarca o američkoj reprezentaciji koja se šetala Igrama do zlata. Uz smijeh je Kukoč tada zahvalio na podatku koji nije znao i dodao da može reći kako “niti jedan igrač nikad nije bio toliko u središtu pažnje Dream Teama”.
Članovi Bullsa iz tih vremena prisjetili su se da je Kukoč proživljavao tretman od zvijezda momčadi kakav nije trebao pa se tako mogao naslušati da “ne može čuvati niti stolac”, ali i da je Toni bio dovoljno jak da se s time može nositi. Nije to bilo u redu prema njemu, slažu se danas.
A Kukoč je u svojoj rookie sezoni radio sve ono što novaci u ligi i inače rade. Uključuje to nošenje torbi veteranima, dostavljanje hrane i slično.
“Znao sam da moram zaslužiti njihovo poštovanje. Stizao sam u najbolju svjetsku momčad i sve pojedinačne nagrade i ponos morali su ostati po strani. Uopće nije bilo važno koliko sam bio dobar u Europi. I to mi je bilo OK.”
Europski Magic Johnson, kako ga je nazvao George Karl, bio je svjestan da izgovoreno o njegovoj igri u obrani i nedostatak mišićne mase jesu slabe točke na kojima će morati raditi. Pa je na njima i radio. Do te mjere da su Jordan i Pippen u njemu prepoznali uloženi napor i kvalitetu, a onda ga i prihvatili.
Pippen je danas jedan od onih koji najglasnije zagovaraju Kukočev ulazak u Kuću slavnih, što i sam Toni priželjkuje.
“Važno mi je to. Ne znam koji su kriteriji, ali se nadam da će jednoga dana naći razlog da me uvrste”, kaže Kukoč dodajući da bi to još više značilo njegovom 82-godišnjem ocu Anti.
“Budem li ikad uvršten, nadam se da će se to dogoditi za njegova života. Njemu bi to još više značilo.”
Kukoča kao važan dio šampionskog tima opisuju i suparnički treneri i igrači. On je bio dio slagalice koja je Bullse činila pobjedničkom momčadi, a sam je svjestan da je mogao imati i bolje prosjeke u karijeri. Ne žali zbog toga što ih nije imao.
“Mislim da bih svojim odlaskom u neku drugu momčad i s većim pravima na loptu bez problema bio na prosjecima od 20 poena, sedam skokova i sedam asistencija po utakmici. Ali ni za što ne bih mijenjao svoje vrijeme u Bullsima, ne bih to napravio za nastup na All-Star utakmici. Smatra li netko da su moji prosjeci premali za uvrštenje u Kuću slavnih, to je u redu. Svi bi dali sve da su mogli biti dio tog tima. To je bilo najbolje vrijeme moje karijere.”
I nije mu važno tko je kriv što je završilo.
“To je trivijalno”, objašnjava i dodaje:
“Sve smo činili sretnima. To je dio kojeg se želim prisjećati. A svako toliko, kad je hladno i kišno, mogu otići na YouTube i prisjetiti se starih dana.”
Kao i mi.
