Po kojem trenutku ćete najviše pamtiti igraču karijeru Fernanda Torresa?
Ima ih puno. Trk i elegantno prebacivanje lopte preko Jensa Lehmanna za pobjedu Španjolske u finalu Eura 2008. Onaj pogodak Barceloni za 2-2 i prolaz Chelseaja u finale Lige prvaka na Camp Nou 2012. Gol protiv Manchester Uniteda za Liverpool 2009. na Old Traffordu, kada je izludio Nemanju Vidića.
Španjolac je danas objavio kako odlazi u igrači mirovinu, nakon 18 godina, sedam trofeja i 252 pogotka. Prošloga ljeta napustio je svoj dječački klub, Atlético Madrid, i otišao u Japan, a ove nedjelje će na posebnoj konferenciji za novinare dodatno objasniti svoju odluku. Bio je jednom svjetski i dvaput europski prvak sa Španjolskom, osvojio je Ligu prvaka s Chelseajem i Europsku ligu s Atléticom, ali trofeji govore samo pola priče.
https://twitter.com/Torres/status/1141934249362124801
U jednom periodu, između 2007. i 2010., Torres je bio ponajbolji napadač svijeta. Imao je sve: španjolsku tehničku nadarenost, brzinu, snagu i odličnu završnicu. U Liverpoolu je sjajno kombinirao sa Stevenom Gerrardom u 4-2-3-1, ali postoji dojam da nikada nije bio isti nakon što mu se 2010. zakomplicirala situacija s koljenom.
Izgubio je onaj korak prednosti koji je uvijek imao u odnosu na stopera, instinkt pred golom, neustrašivost, kako god to želite nazvati. Nakon odlaska u Chelsea započeo je njegov pad s elitne pozornice.
Pa ipak, Torres je jedan od onih igrača koji je obilježio proteklo desetljeće. Sjećat ćemo ga se iz najboljih dana, kao nezaustavljivu napast u suparničkom šesnaestercu.
