Emitiranjem dokumentarca koji prati posljednji uspon Michaela Jordana i njegovih Chicago Bullsa na tron NBA lige — The Last Dance, o njemu je riječ — probudila su se kod mnogih sjećanja na košarku kakva je nekoć bila i igrače koji su tada bili njene najveće zvijezde.
Uže gledano, o Toniju Kukoču se posljednjih dana može čitati kao da je još uvijek aktivan igrač. Član slavne generacije Bullsa, trostruki prvak najjače košarkaške lige svijeta i 1996. njen najbolji šesti igrač i sam posljednjih dana prati što se priča i o čemu se piše o momčadi čiji je bio dio.
Stazom svojih sjećanja na te dane čitatelje je sad proveo i sam Kukoč u razgovoru za Večernji list koji je, navodi se, vođen nekoliko dana prije početka emitiranja serijala o kojem svi pričaju.
“Dali su nam da pogledamo prvih osam epizoda i onda su to, nakon dva dana, povukli. Moram priznati da sam i ja za neke stvari prvi put čuo pa tako i za ono da je Jerry Krause rekao Philu Jacksonu da neće ostati trener Bullsa čak ni ako okonča osnovni dio sezone s 82-0”, prisjeća se Kukoč koji je ponovio da mu se ne sviđa kako je preminuli GM franšize prikazan u serijalu — “kao da su morali naći nekog negativca” — pa podsjeća da je upravo Krause “arhitekt momčadi koja je osvojila šest naslova NBA prvaka”.
Komentirajući da se o njemu posljednjih dana puno govori Kukoč kaže:
“Svih ovih godina bilo je svakojakih nagađanja. Od toga da možda nikad ne bih bio NBA prvak da nisam igrao uz Jordana i Pippena do toga da bi u nekoj drugoj momčadi imao prosjek 25 koševa, po sedam skokova i asistencija i bio višestruki All-Star. Amerikanci znaju reći da su svi pametni ponedjeljkom, nakon što se utakmice odigraju, a vrlo rijetki usude se u petak reći što će se dogoditi za vikend.”
Pamti, naravno, Jordanovu i Pippenovu ʻdobrodošlicuʼ u Bullse s Olimpijskih igara u Barceloni, ali i zajedničke treninge u franšizi. Veli da, za razliku od Stevea Kerra i Willa Perduea, nije imao fizički sukob s Jordanom.
“Kao i ostale suigrače, i mene bi provocirao da vidi kako ću reagirati i gdje je moja točka lomljenja. To bi činio i Phil Jackson, jer obojica su se htjela na treninzima uvjeriti na koga mogu računati kada dođu teške situacije. Tko neće reagirati u stilu ʻovdje me svi mrzeʼ, neće se povući u sebe i onda kada je najteže. Michael je želio vidjeti da mu se suigrači suprotstavljaju, da uđu s njim u konflikt, jer samo je u takve imao povjerenja.”
“Znalo se dogoditi da me na treningu puste da uđem s loptom u reket i da me više njih ondje opali. Najprije bih pomislio da je to bilo slučajno, no kada bi se ponovilo, znao bih da me testiraju. Jordan od suigrača nikad nije tražio nešto što on nije napravio, no nismo svi Jordan da možemo što i on. Doduše, on je tu mislio više u voljnom smislu, da svatko na svakom treningu da svoj maksimum. A kada je tim istim suigračima počeo vjerovati, onda je počeo osvajati naslove.”
Nije povlašten tretman imao niti kod trenera Jacksona.
“I on me provocirao raznim ʻbockalicamaʼ, da vidi jesam li ili nisam osoba kakvu trebaju za najteže situacije. Na sve to ja bih koji put rekao da imam tri naslova klupskog prvaka Europe, da sam bio svjetski prvak i najbolji igrač Svjetskog prvenstva, no koliko god da sam ja nabrajao svoja postignuća, Jackson bi mi rekao: “Ništa ti to, sine, ne vrijedi dok se ovdje ne dokažeš”.”
A Kukoč se krenuo dokazivati. Postao je bitan…
