Đoković sada ima 26-22, nakon što je u velikoj borbi pobijedio sa 7-6, 1-6, 7-6, 4-6, 13-12 i obranio titulu na Wimbledonu.

Protiv Rafe Nadala u polufinalu, Federer je bio skoro pa savršen: brz, precizan, intenzivan. Protiv Đokovića, koji do finala na ovom turniru nije imao većih izazova, morao je biti još i bolji.

U prvom setu, Federer je dostigao taj standard. Sjajno je servirao, kratio poene i generalno bio impresivniji od Đokovića. Ali u tie breaku, kada je bilo najbitnije, Đoković je bio nedodirljiv.

The year is 2059. The top three tennis players in the world are Novak Djokovic, Roger Federer and Rafael Nadal. #WimbledonFinal pic.twitter.com/frprjBAiav

— Ben Thompson (@BenThommo98) July 14, 2019

Kroz drugi set se Švicarac prošetao nakon neshvatljivog pada srpskog tenisača. U trećem, ista priča kao i u prvom. Federer je držao razinu, ali Đoković je preživio i brejk i set loptu i u tie breaku ponovo bio bolji.

I tako se nastavio meč, po sličnom obrascu. Federer je dobio četvrti set i izborio odlučujući peti, u kojem se igralo u egalu sve do 12-12 i tie breaka.

Kada se god činilo da je jedan tenisač bolji, drugi bi se vratio. Tko zna koliko bi igrali da Wimbledon nije promijenio pravila i uveo tie break u petom setu.

I tu je presudila Đokovićeva fizička snaga, koncentracija i preciznost u najbitnijim trenucima. Prije tie breaka spasio je dva brejka. Federer je imao i servis za titulu, ali Đoković je spasio dvije meč lopte i lavovskom borbom došao do pobjede.

Ovo finale je ponovilo ono što svi odavno znaju: za pobjedu protiv Đokovića, na najvećoj razini, potrebno je odigrati skoro pa savršen meč. Federer je bio blizu, ali ne dovoljno.

Ostaje nam samo diviti se i zahvaliti nebesima što imamo priliku gledati tenis u doba ovakvih titana. Kako su krenuli, neće ih nitko skinuti s trona do duboke starosti.

Đoković nije odigrao najbolji meč karijere. Ali i to je bilo dovoljno za petu wimbledonsku titulu.