“Svako ljeto sam dolazio na more, a jedne godine sam se prijavio u Dinamov kamp te dvije godine zaredom bio najbolji igrač. Nisam prošao na probi za juniore, ali sam želio ostati u Hrvatskoj. Otišao sam najprije u Kustošiju, no, nakon neuspješne polusezone postao sam Goričin član, naporno sam trenirao i vježbao. Upornost se, eto, isplatila, a već godinu dana treniram i sa seniorima”, rekao je u intervjuu za mrežnu stranicu tog kluba.

Bio je, dakle, junak te utakmice protiv Cibalije, no cijelo je vrijeme naglašavao timski duh i igru.

“Da, ja sam postigao sva tri gola, ali svaki ovaj gol je naš, zajednički. Odigrali smo stvarno jako dobru, čvrstu utakmicu i zaslužili ovakav uspjeh, unatoč velikoj vrućini. Toliko smo toga prošli na putu do ovoga da nas nije ni ta vrućina mogla zaustaviti. Iako, ja sam doma više navikao da se igra na 30 stupnjeva ispod ništice nego po ovakvim vrućinama”, kroz šalu se prisjetio uvjeta za igru u rodnom kraju.

Inače, u juniorima igra na desnom krilu, a može ordinirati čak i na lijevom beku. Osim njegovog porijekla i stila igre, neobičan je i njegov način dolaska na treninge.

“Svaki dan sam na treninge dolazio na skateboardu, ali nedavno mi je puknuo kotač. Donio sam ga iz Kanade, prijatelj mi ga je poklonio, sve do nedavno mi je dobro služio. Ipak, nije mi problem niti pješačenje”, dodaje.

Njegova je ovo posljednja godina juniorske karijere, sad ga čeka prijelaz u seniorski nogomet. Već je bio dio Goričine seniorske momčadi, osam je puta utakmicu Prve HNL odgledao s klupe.

“Nemam ništa protiv niti jedne opcije, ostanka ili odlaska. Jedino mi je važno igrati i napredovati, posudba mi može samo dobro doći”, zaključio je svoj intervju.

Od Winnipega do Gorice velika je udaljenost, otprilike kao i uspješan put od juniora do seniorske konkurencije.