10 pitanja: Nenad Bjelica

Aljoša Vojnović priveo je Osijekova bossa na obavijesni razgovor

Zadnja izmjena: 15. siječnja 2022.

“Nema za mene škakljivih pitanja”, govori mi Neno čim smo sjeli, a ja upalio snimanje. Susretljiv je bio od samog početka; kad sam ga nazvao i pitao je li voljan odraditi ovaj intervju, odgovorio je samo: “Naravno, Aljo, petak, 9:00, Hotel Osijek”.

Naravno, dugo se poznajemo. Kao klinac često sam bio skupljač lopti onoj Osijekovoj ekipi u kojoj je on bio kapetan: Ture, Mitu, Beljo, Ergos, Bakir… Mi klinci smo u njih gledali kao u bogove, a prvi među njima bio je Bjelko. Uvijek elegantan, ubojit, pravovremen; majstor za slobodnjake i penale. Davao je bitne golove i činio razliku. Kasnije sam kao mlad igrač stigao kod njega u FC Kärnten, što mi je bio drugi strani klub u kratkom vremenu nakon odlaska iz Osijeka. Od prvog mog dana u Austriji ponašao se prema meni poput starijeg brata, otvorio mi je vrata svog doma i maksimalno se trudio da se što prije aklimatiziram. Provodili smo puno vremena zajedno i naš se odnos od tada razvio u prijateljstvo. Znao sam ga zvati kad bi preda mnom bile neke ozbiljne odluke u karijeri i puno sam držao do njegova mišljenja.

Tako da… Jesam, sasvim sam subjektivan prema Nenadu Bjelici, drugačiji niti ne mogu biti. Uostalom, moj urednik uvijek govori da istinska objektivnost niti ne postoji kad su u pitanju malo zahtjevnije novinarske forme, jer ljudi su subjekti, a ne objekti.

Ono što me mučilo oko mjesta sastanka bila je činjenica da se ondje ne puši. Zato sam ustao nešto ranije, otišao u svoju omiljenu birtiju i skurio dvije za doručak uz, za jutro pogodne, Arcade Fire koji su tamo fiks na playlisti petkom. Stigao sam 15-ak minuta ranije, ali plan da ispadnem profi i dočekam Bjelicu nije upalio jer on je već bio ondje. Mjesto sastanka je bilo pristojno popunjeno, tako da i nismo imali neku pretjerano veliku privanost. Nije to smetalo, ali znatiželjni pogledi prisutnih bili su više nego očiti, kao i stišavanje da bi čuli što odgovara na moja (ne)škakljiva pitanja.

“U Osijeku sam postao opasnost onima koji su godinama vladali hrvatskim nogometom. Pokušali su me diskreditirati na raznorazne načine”

Odjeven u crne i tamno-plave tonove, Neno je bio vidno raposložen i razgovorljiv. Gotovo čitav razgovor je odradio u jednakom, smirenom tonu, ne podižući glas ni onda kad bi želio nešto posebno naglasiti. U nekoliko navrata sam se nadovezao na njegovu poantu nekim svojim opaskama i anegdotama iz karijere — koje sad neću spominjati jer u ovom kontekstu nisu bitne — a on me saslušao, eventualno nadopunio i nastavio dalje. Sugovornik je iz kojeg se riječi ne moraju izvlačiti; one teku same od sebe, odmjerene ali bez puno filtera.

One ne zahtijevaju ni puno moderiranja ili uređivanja, stoga smo odlučili raspisati ovaj intervju po klasičnom principu ‘pitanje-odgovor’, što nam na Telesportu inače nije običaj. Ovaj intervju nije bio nekakav ‘životni’, kako se to danas često voli reći. Tema je bio isključivo NK Osijek i njegov aktualni rad u klubu: 10 pitanja, 10 odgovora.

1. Često si stvarno iskakao iz paštete. Misliš li da te to što moraš često biti u medijima troši ili na neki način onemogućava da se maksimalno posvetiš svakodnevnom radu s ekipom?

Još uvijek sam u medijima puno manje nego što sam bio tražen. Ispada da sam stalno u medijima zbog toga što u Osijeku nemamo osobu koja javno istupa i volio bih da je imamo, ali klub je odlučio da prepusti to meni, ja sam to prihvatio i nemam nikakav problem s tim. I onda, naravno, izgleda kao da Bjelica iskače iz paštete. Ali Bjelica je sigurno nekih 50 posto zahtjeva za intervjue i gostovanja odbio upravo iz tog razloga — ne zbog moje nekorektnosti, nego isključivo zbog razloga da budem manje u medijima i da ljudima ne postanem dosadan, na kraju krajeva.

2. Osjećaš li da se odnos medija prema tebi promijenio nakon odlaska iz Dinama?

S medijima imam odličan odnos. Problem je u tome što sam u Osijeku postao opasnost onima koji su godinama vladali hrvatskim nogometom, a to su Dinamo i Rijeka.

Postao sam problem zato što sam ih na nogometnom terenu ugrozio i pokušali su me diskreditirati na raznorazne načine. Plasiranjem laži, izvlačenjem mojih riječi iz konteksta. Ja sam u svojim izjavama bio vrlo jasan. I kad bi netko prenio moje riječi onako kako su izrečene, onda tu ne bi bilo nikakvih problema. Nemam nikakav problem s Dinamom, Rijekom, Hajdukom, ni s jednim hrvatskim klubom, ali nemam problem ni s tim da u javnom prostoru izgovorim svoje mišljenje o nekim stvarima. To što se ono nekome ne sviđa, to je više njihov problem nego moj. Nije uvijek ugodno čuti istinu. Ne voli to svatko. Stojim iza svega što sam izrekao i mogu to argumentirati.

To je možda privuklo neke komentare tipa “sad se jada, a kad je bio u Dinamu nije pričao o tome”. Međutim, dok sam bio u Dinamu, pošteno sam i vrlo profesionalno radio svoj posao, fokusirao sam se na ekipu, rezultat i unaprjeđivanje kluba. Osvojena su dva prvenstva s 25 i 18 bodova prednosti, bez ikakvih sudačkih repova, bez ikakvih kombinacija s bilo kim; to su bila čista prvenstva, osvojena praktički u trećem mjesecu. Nitko mi ne može reći da nisam apelirao na neke stvari dok sam bio tamo, jer ta su prvenstva osvojena čisto da ne mogu bit čistije.

3. Kad si se vraćao u Osijek u ulozi trenera, nisu svi ondje bili jednako oduševljeni. Dio navijača zamjerao ti je prethodni angažman u Dinamu. Koliko se to do danas promijenilo? Osjećaš li sada da imaš punu podršku Osječana i Osijekovih navijača?

Meni nikad nije bio problem vratit se u Osijek, jer ovo je moj grad i NK Osijek je moj klub. Ja sam to uvijek isticao gdje god da sam bio, pa čak i dok sam bio trener Dinama. Razumijem da se navijačka manjina vođena emocijama mogla u određenom trenutku okrenut protiv mene, ali vjerujem da sam vratio na svoju stranu veliku većinu onih koji su bili skeptični kad sam dolazio kao trener. Jednostavno, poštenim radom pokušavamo unaprijediti Osijek i mislim da to ljudi prepoznaju. Moram reć da u ovih 15-16 mjeseci nisam doživio ni najmanju neugodnost bilo kakvog tipa. U gradu i klubu se osjećam sjajno, ljudi me stvarno cijene i poštuju. Vjerujem da će, jednog dana kad budem odlazio, na mojoj strani biti i ostatak ovih skeptika.

4. Ima li Osijek imperativ atraktivne igre? Kako šefovi reagiraju kada na Maksimiru imate 20 posto posjeda lopte ili kada protiv Istre imate četiri udarca u okvir prema sedam njihovih?

Ne, uopće ne. Nitko o tome ništa ne pita.

Dobro, puno ljudi se uhvatilo te utakmice na Maksimiru, ali to je bila jedina od 50 i nešto u HNL-u u kojoj smo bili stisnuti u svoj šesnaesterac. Igrao si nogomet i znaš kako je to kad jedna ekipa vrlo rano povede, a igra protiv superiornijeg suparnika, psihologija grupe je takva da se oni automatski počnu povlačit u krilo golmanu, nije to nikakva naredba trenera. Međutim, trener isto kad vidi da mu ekipa 60 minuta nije u stanju izać iz svoje polovice, onda pokušavam zatvorit tu utakmicu i probat sačuvat taj rezultat. Onda radiš izmjenu stopera za krilo, čime šalješ poruku ekipi, idemo se branit.

Mi smo tu utakmicu počeli s dva krila s kojima ne možemo imat posjed, ali možemo imat dubinu i brzinu. Iz te dubine smo zabili gol. Dinamo ima kvalitetu da te stisne i tu je utakmicu odigrao vrhunski, ali pričat će se o Bjeličinu bunkeru… Kad netko tko se razumije u nogomet analizira našu ekipu, vidi da ona u 95 posto utakmica igra visoki presing na suparnika, da naši napadači pritišću suparničke stopera na njihovom šesnaestercu, malo drugih ekipa sam vidio da to rade. Mi imamo svoju filozofiju igre i znamo kako želimo igrat, ali nekad te suparnik stisne i pod teretom tog pozitivnog rezultata automatski se malo povlačiš.

5. Osijek je drugi u ligi s po točnim centaršutovima, a Petar Bočkaj je loptu u suparnički prostor donosio gotovo 12 puta po utakmici, po čemu je najbolji igrač u ligi. Očito je plan napadati preko bočnih pozicija, ali s obzirom da Osijek ima tek šesti najveći posjed lopte u HNL-u, smatraš li da bi za veću dominaciju u utakmicama trebalo više uključiti vezni red i centralne zone terena?

Gdje god sam bio, igrao sam puno preko bokova, ali nije to isključivo način na koji mi želimo dobiti utakmicu. U Peri smo imali igrača koji ima tu kvalitetu, u šesnaestercu igrače koji igraju dobro glavom i one koji imaju dobar ulazak iz drugog plana, pa zašto to ne iskoristiti? Ako na taj način možemo dobivat utakmice, onda treba igrat na taj način. To jest plan, ali imamo mi puno varijanti i alternativa u svojoj igri, nije samo to.

Nikad mi posjed lopte nije bio bitan. Nek igra svatko na način na koji misli da je najbolje. Ja od svoje ekipe tražim što brži dolazak u suparničku trećinu; meni 55 dodira mojih stopera i bekova ništa ne znači i oni znaju koje mi automatizme želimo razvijati. To su vrlo jednostavni automatizmi, a ono što ja tražim od svojih igrača je to da oni to rade perfektno. Nemaju oni zahtjev u igri da držimo posjed, mi brzo tražimo proboj preko krila jer to je naš način igre.

Bio sam na utakmici Lige nacija koju je Hrvatska dobila protiv Španjolske, a koja je imala valjda 75 posto lopte u prvom poluvremenu i nije šutnula na gol. To nije nogomet koji ja želim igrat. Meni je na toj utakmici bilo dosadno, jer oni su u 44. minuti prvi put šutnuli na gol. Ali poštujem onoga tko želi tako igrati. Ne kažem ni da je ovo što ja radim ispravno, ali ja tako igram jer sam takav po temperamentu i želim da moji igrači budu takvi.

“Želim da igrači osjete moju emociju, temperament, da osjete moju glad i želju za pobjedom. Mi živimo za ovo i želimo pobjedu po svaku cijenu”

6. Ove sezone Ramón Mierez sudjeluje u 17 posto postignutih golova. Prošle sezone je golovima i asistencijama dao doprinos u 46 posto golova — dakle u svakom drugom. Kako objašnjavaš takav pad učinkovitosti?

Fali nam njegov doprinos, kao i doprinos Bohara i Kleinheislera iz proljeća, ali vjerujem da će na proljeće sva trojica bit puno bolji nego što su bili jesenas. Bio si špic kao igrač, pa znaš da uđeš tako u neku crnu rupu iz koje se ne možeš izvuć. On je cijele jeseni jako kvalitetno radio na treninzima, ali zbog suše golova ja sam u nekim utakmicama čak preferirao Topčagića koji je davao više. Velik je teret na Ramónovim leđima. Svi me to pitaju i on to zna i osjeća. Moj je zadatak da njega vratim na nivo na kojem je bio prošle godine. Odlučio sam da to bude tako da ga povremeno malo maknem iz sastava.

7. Od tvog dolaska u rujnu prošle godine, Osijek je dodatno podebljao svoj renome najstarije momčadi lige, s trenutnim prosjekom od 26,7 godina. Ima li prva ekipa, s obzirom na trenutni položaj i ambicije, dovoljno prostora za razvijanje mladih igrača?

Nikako. Nikako to nije spojivo. Kad se ekipa bori za titulu, ti jednostavno nemaš prostora za promociju mladog igrača ako on nije sazrio za to. U ovom prvenstvu najstarije četiri ekipe su one četiri koje se bore za naslov. Netko proigra s 20 godina, netko s 22 ili 25, ne rađa se svaki dan Joško Gvardiol. On je dobio šansu u Dinamu sa 17 godina, ali on je to i zaslužio. Evo sad, u Dinamu opet nemaš nikoga, u Rijeci nemaš nikoga, u Osijeku nikoga, samo u Hajduku imaš Biuka i Ljubičića.

Postoji drugi način za razvoj mladih igrača i mi smo to pokazali s Beljom. Možda je nekome bila nelogična odluka da se njega da na posudbu u Istru, ali bila je šteta da bude treći napadač koji će svaku treću utakmicu dobit po 15 minuta. Mladi igrač mora igrat svaki vikend, jer razvija se igrajući. Meni nije šteta imat nekog starijeg kao trećeg napadača kao što je Topčagić, koji je uvijek tu i nije mi ni preskup, ali mi je šteta imat Belju kao trećeg, jer on se mora razvijat kroz igru.

Nakon tri mjeseca igranja u Istri njega gleda cijela Europa. Vidjet ćemo hoće li on uopće zaigrati za Osijek jer moguće je da već ove zime ili na ljeto ostvari transfer u neki europski klub. U Istri nije taj pritisak rezultata, on može pogriješit, odigrat dvije utakmice slabije… Ali opet je na kraju sve na igraču, on mora pokazat da je taj i on to pokazuje. Mislim da je ta posudba bila vrhunska odluka i da je to način da razvijemo igrača.

8. Može li Osijek ove sezone do naslova? Što mu nedostaje da bi taj put bio izgledniji, što se treba poklopiti?

Želim da svi budemo zdravi i da imam ekipu cijelo vrijeme na okupu. U odnosu na ostale tri ekipe koje se bore za titulu, mi smo u puno stvari autsajderi. I sam znaš kakva je infrastruktura ovdje, kakav je Osijekov utjecaj u medijima i općenito u hrvatskom nogometu. On nije takav kakav imaju drugi klubovi. Naše financijske mogućnosti su također manje od ovih drugih klubova. Unatoč tome mi jesmo u borbi za vrh i vjerujem da ćemo do kraja u njoj biti.

Fali nam možda dva-tri klasna igrača. Mi imamo 25 vrlo dobrih, možda nam trebaju dva odlična koji individualnom kvalitetom mogu napravit razliku. U Dinamu sam imao sjajne dečke, ali ovi su možda na još levelu više i možda s njima uspijemo. Dinamu to nije trebalo jer je bio kvalitetom iznad svih, ali ovi se stvarno naprežu do maksimuma, jako to poštujem i zahvalan sam ih zbog toga. Ako uspijemo držat ekipu na maksimumu, onda je sve moguće.

9. Ne nužno ti osobno, ali ukupno gledano, Osijekova klupa ima najviše opomena u cijeloj ligi. U razgovorima s nekim akterima u HNL-u, požalili su nam se da za gotovo čitavog trajanja utakmice tvoja klupa radi pritisak na suce, pa i na suparničku klupu, što ponekad dovede do ruba incidenta. Radi se o svjesnoj stvari kojom pokušavate zadržati intenzitet na terenu, kao što je to Diegu Simeoneu radio German Burgos?

Ja živim utakmicu, ja želim da me moji igrači osjete 90 minuta, da osjete moju emociju, temperament, da osjete moju glad i želju za pobjedom. Da ih svojom energijom pokrenem u nekim situacijama. Pitajte suce imaju li problem s nama. Ponekad možda neka ružnija riječ padne, ali to, na kraju krajeva, rade i drugi. Kad to rade Guardiola, Klopp, Mourinho, Simeone… Onda su to pravi treneri koji žive za svoju momčad, a kad to radi Bjelica, onda on mijauče?

Jako je puno nekorektnosti u odnosu prema meni, jer ja nikad ne komentiram protivničku klupu, s protivničkim trenerom nikad ne komentiram i ne diskutiram. Nikad nisam uputio ijednu ružnu riječ protivničkoj klupi. Puno njih mene komentira, a kad je tako, onda ću se suprotstavit, ali nikad ne napadam prvi. Imam asistente koji su temperamentni i koji isto žive za pobjedu. Mi živimo za ovo i želimo pobjedu po svaku cijenu.

10. Što Osijeku kao klubu još treba da bi se dugoročno etablirao kao jedna od vodećih sila hrvatskog nogometa, ona koja se uvijek bori za trofeje? Je li Osijek već sad taj klub?

Mislim da je najvažnija infrastruktura koja sad dolazi za manje od godinu dana. Imat ćemo najbolji stadion i sedam nogometnih terena. Ono što isto mislim da Osijek mora popravit u idućem periodu je klub kao klub. Moramo se ojačat, bit prisutniji u savezu, da utjecaj NK Osijeka postane značajniji, jer on je u ovom trenutku apsolutno beznačajan. Ukoliko financije ostanu stabilne kao što su sad, to je isto važan preduvjet. I kvalitetan rad, nema tu previše filozofije.

I slušaj, taj gard pobjednika, to nije nešto što se stječe preko noći. Dinamo to ima, Hajduk je veliki klub, Rijeka je osvajala trofeje. Nama je prošle godine veliki teret bio kad bismo došli na prvo mjesto, a sad nam je to već manji problem. Ja to osjećam po ekipi, već su se sad navikli.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

Ne propusti top članke
X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

s