Negdje baš u ovo doba lani svijet nogometne trivije dobio je novi, zanimljiv detalj i priču koja je privukla pozornost šire populacije.
Velška Premier League, lišena sudjelovanja najprominentnijih predstavnika nacije poput Swanseaja i Cardiffa, poprilično je opskurno natjecanje, najpoznatije možda po wildcard okršaju nekad Total Network Solutions (danas The New Saintsa) protiv tadašnjeg europskog prvaka Liverpoola u prvom pretkolu Lige prvaka u ljeto 2005. No, lani se Europa ponovno prisjetila da to natjecanje postoji kada je grupa studenata okupljenih u nogometni klub Cardiff Met prvo ušla u najviši rang velškog nogometa, a onda tek u playoffu ostala bez povijesnog plasmana u Europa ligu, što bi bio prvi put da je sveučilišna momčad uspjela u takvom podvigu. Iako na kraju nisu uspjeli, vjera studenata sa Sveučilišta u Cardiffu da mogu dostići takve visine priskrbila im je niz simpatija.
Sada i u Hrvatskoj imamo sličnu priču.
Dok čekamo rasplet napetog finala futsal Prvenstva Hrvatske između Novog Vremena i Split Tommyja, jedna je ekipa na najbolji mogući način ‘ukrala’ pažnju svim ljubiteljima tog rastućeg sporta kod nas. Naime, od iduće sezone će među futsal prvoligašima po prvi puta zaigrati momčad sastavljena isključivo od studenata i alumnija, koji su nastavili svoje akademske karijere. Riječ je o splitskom AFC Universitas, što je engleski akronim za Akademski futsal klub Universitas. Devet godina od osnivanja i nepune dvije godine od službenog uključenja u natjecanja u 3. HMNL, odnosno Splitsko-dalmatinskoj županijskoj ligi, Universitas je stigao do sjajnog uspjeha.
Sada imamo pravo kao i svi klubovi izaći na tržište, pronaći sponzore i dovesti raznorazna pojačanja, ali to bi onda značilo odstupanje od naših ideala
“Ne mislimo nipošto mijenjati naš osnovni put i vrijednosti, bez obzira na ovaj sjajan uspjeh” uglas mi govore glavni trener Marin Mandić i njegov pomoćnik, Tonći Bokan Pelicarić, kineziolog koji je ujedno i trener mlađih uzrasta. Iako po godinama mladi, pogotovo 24-godišnji Marin, obojica imaju itekakvog iskustva u svijetu futsala. Mandić je od šeste godine u tom sportu, prošavši kroz omladinske kategorije tadašnjeg MNK Split Gašperova, odnosno Tommyja danas, a zbog ozljede je morao prekinuti karijeru i posvetiti se obrazovanju na Ekonomskom fakultetu u Splitu. Bokan Pelicarić je također čitav život u malom nogometu, s 11-godišnjim prvoligaškim iskustvom.
“Naš glavni cilj nikako nije rezultat, on je samo dodatni podstrek ideji iza koje stojimo i zbog koje klub živi” objašnjavaju. “Danas roditelji, nažalost, dobrim dijelom misle da je normalno od najranijih dana odbaciti obrazovanje kako bi se svim silama okušali u profesionalnom sportu. Takav pristup na kraju rađa socijalne slučajeve, koji u najbolju ruku mogu skupiti sredstva za nekakav kafić ili nešto slično”.
Dogovor uz roštilj
Kako i samo ime kaže, Universitasov je cilj drugačiji: ovi momci žele svojim uspjehom pokazati da diploma i sport idu ruku pod ruku, a svi članovi su ujedno i aktivni pripadnici akademske zajednice.
Iako su se prvih nekoliko godina bavili isključivo promocijom studentskog sporta kroz natjecanje u sveučilišnoj UniSport Futsal ligi, kada je došla prigoda da se uključe u službeno natjecanje, makar na županijskoj razini, nisu je odbili. Nakon sezone u 3. HMNL, zbog otvaranja mjesta u drugoligaškom društvu uslijed odustajanja dobili su pozivnicu da se priključe.
“Doslovno smo se okupili uz roštilj i rekli — jesmo za? Odgovor je bio jednoglasan i tako smo krenuli u ozbiljan drugoligaški projekt”.
Zapravo je od tog trenutka Universitas u ovoj, ‘službenoj’ varijanti u potpunosti dobio današnje konture, a da ta pozivnica nije slučajna govori i činjenica da su Universitas i MNK Olmissum iz Omiša, također dotad trećeligaš, uvjerljivo zauzeli vrh drugoligaške ljestvice i do samog kraja vodili ljutu bitku za plasman u prvu ligu. No, za momčad sastavljenu isključivo od volontera iz akademske zajednice, koji skupljaju vlastita sredstva za kupnju opreme i sele od termina do termina trenirajući u kasnim večernjim satima, igrati protiv ekipa kao što su Split Tommy, Novo Vrijeme, Nacional ili Futsal Dinamo ogroman je zalogaj.
Oni međutim, kao ni dosad, u to poglavlje ne idu spuštena garda.
“Mi mislimo da imamo kvalitete parirati i najvećim momčadima baš zbog toga što nismo opterećeni rezultatom”, pričaju Mandić i Bokan Pelicarić. “Sada imamo pravo kao i svi klubovi izaći na tržište, pronaći sponzore i dovesti raznorazna pojačanja, ali to bi onda značilo odstupanje od naših ideala, a to ne želimo. Ovo je klub koji promovira sveučilišne vrijednosti, koji omogućuje da se mladi ljudi nakon fakulteta s diplomom u rukama kao dio jedne zdrave sportske priče odluče žele li nastaviti s profesionalnom karijerom ili će se posvetiti akademskim ili nekim drugim poslovima.”
Vode me do panoa na kojem je i roster momčadi, dizajniran u maniri Paninijeva albuma sa sličicima. Među njima su i jako poznata lica, poput bivšeg reprezentativnog golmana Franka Bilića, koji je svojedobno bio i u Nacionalu. Tu su i braća Ivor i Igor Šuljić, koji su branili boje Split Tommyja i Novog Vremena, ali su također prepoznali vrijednosti sveučilišnog sporta i pristupili ovom projektu. “Bilić je upisao doktorat i tako stekao uvjete za nastupanje, a njegovo iskustvo neprocjenjivo je za ove mladiće”, kaže Bokan Pelicarić.
Kad klub postane Klub
Kao volonteri financiraju se sami, uz subvencije Sveučilišta u Splitu koje su im dosad bile jedini stabilni izvor sredstava potrebnih za logistički dio priče. Sada će ipak trebati namaknuti dodatna sredstva, a to planiraju kroz nove marketinške akcije. Maštovitosti im ne nedostaje, što pokazuje i niz promo videa koja su složili zajedno sa Bernardom Perićem, koji je poznatiji kao Izbornik Dena.
Što se prvoligaških pojačanja tiče, njih će vrebati kao i dosad, iz bazena sveučilišnog futsala za koji kažu da je izvor zbilja mnoštva talentiranih igrača. Universitas, koji organizira i svoju školu futsala te onu višestranog razvoja, za prvu momčad ‘vrbuje’ sve od brucoša do doktora znanosti, tako da plejada potencijalnih pojačanja i nije mala. Uz ovakav uspjeh, odaziv će svakako biti i veći.
U Universitatsu se nadaju da će Grad i Sveučilište valozirati projekt tako što će studentima-igračima osigurati barem smještaj, hranu i eventualno izuzeće od plaćanja školarine. Ako ne to, onda barem hranarinu, jer to bi im značajno olakšalo privlačenje novih potencijalnih studenata i, naravno, igrača, makar među roditeljima brucoša ima sve više onih koji prepoznaju ovu unikatnu sportsku družinu.
Sveučilišni sport u sebi nosi duh olimpizma, a Universitas želi taj duh prenijeti u okruženje elitnog futsala, govore mi, a Bokan Pelicarić također naglašava kako je to jedini način da se paralelno odgoji i sportaša i čovjeka spremnog za život. Drago im je da je u prvoligaškom društvu raznolika plejada klubova, koja uključuje i projekt poput Futsal Dinama. Neke njihove igrače pak poznaju još iz dana sveučilišnih natjecanja.
Na izlazu stoji kutija na kojoj piše ‘donacije za termine’, kao mali podsjetnik da imaju još posla kako bi, kako oni sami kažu, od kluba napravili ‘Klub’. Ali dojam je da su to već i napravili. Vjera u sebe i svoje ideje, što ovi momci imaju i što su dokazali svojim uspjehom, ne samo da je iznjedrila u Hrvatskoj unikatnu sportsku priču, već to odbijanje kompromisa po pitanju temeljnih vrijednosti čak i dolaskom na ovu razinu znači da je klub zaista Klub.
Ali, kako i sami kažu, na svojoj Facebook stranici: “Zato, #samoviruj, jer imamo još puno toga za pokazat!”
