U nogometu se stvari mogu u trenutku promijeniti. Pogledajte samo Goricu.
Do prosinca i gostovanja na Poljudu momčad se dičila sjajnim obrambenim učinkom, koji ju je po tom segmentu držao uz bok Hajduku, i to sa samo devet primljenih golova u 15 dotadašnjih utakmica. Ali onda se dogodio pravi kolaps: Hajduk je Goricu ispratio s tri gola u mreži, a tu prosinačku večer po dobrom neće pamtiti vratar Ivan Banić. I nisu samo u pitanju bila ta tri gola koja su mu prošla iza leđa, već niz nesigurnih izlazaka i općenito reakcija, pogotovo na ubačaje u kazneni prostor.
Tada se aktivirala i četa uspaničenih dinamovskih komentatora po društvenim mrežama, od kojih gori mogu biti jedino oni hajdučki: ovi prvi su odmah te večeri pohitali vezati sijaset prozivki, pa i teorija zavjere vezanih uz samog Banića. Uspoređivali su njegov nastup protiv Hajduka s onim protiv Dinama tek kakvih mjesec dana ranije kad je pak briljirao u velikoj Goričinoj pobjedi. Dobio je tad i žuti karton i primio jedan gol, ali je s osam obrana, od čega su pet bili udarci upućenih unutar 16 metara, bio jedan od najzaslužnijih.
Ogorčeni dinamovci spojili su te dvije utakmice u jednu, objasnivši njegovu poljudsku ‘nonšalanciju’ činjenicom da je riječ o momku iz Otoka kod Sinja, koji je čak devet godina svoje omladinske karijere proveo u Hajduku. Život ga je tada vodio posvuda od Stobreča, Imotskog, Sinja, ali i Hajdukova gradskog rivala RNK Splita, pa sve do Rudeša, s kojim je 2018. i debitirao u HNL-u. A onda su ga Valdas Dambrauskas i Mindaugas Nikoličius probrali i doveli u Goricu i priča je za njega krenula u nekom drugom, pozitivnom smjeru.
Možda ga stvarno uzimaju pomalo zdravo za gotovo, možda i zato jer je miran i nenametljiv tip, ali Banić je već HNL konstanta
Koliko su zapravo sulude bile ‘optužbe’ na njegov račun i koliko je kratko pamćenje trolova iz obaju klubaških tabora najbolje govori i to da su hajdukovci bili jednako ogorčeni na njega kad je obranom penala Marku Livaji prekinuo njegov impresivni niz efikasnosti s bijele točke, a nije pomoglo ni to što je četiri puta u 12 Goričinih susreta protiv Splićana u kojima je nastupao bijelima otkidao bodove. Uostalom, sudbina je htjela da protiv obaju velikih rivala ima jednak broj primljenih golova, po 27. Ali da protiv i jednih i drugih uvijek daje sve od sebe — a i da imat pravo na loš dan, kao i svi drugi — to nikome ne bi trebalo biti sporno.
Trolovski komentari su, uostalom, uvijek tu kao plod frustracije i neposredne reakcije. Zato se nakon nedjeljne utakmice nisu mogli pročitati takvi komentari na Banićev račun, iako je svojom izvanserijskom utakmicom na Maksimiru ‘polomio’ i Sofascoreovu metriku. Njegovih 13 obrana, od čega šest obrana udaraca unutar kaznenog prostora, novi je rekord za golmana u HNL-u, barem otkako ta platforma prikuplja statističke podatke za domaću ligu. Nije bilo dovoljno i Dinamo je otpuhao sterilnu Goricu, iako sz od 27 upućenih šutova samo dva završila u mreži, ponajprije zahvaljujući Baniću.
Na visini zadatka
Otkako je u kolovozu 2020. stigao u Goricu, morao se boriti za svoje mjesto među vratnicama. Bio je rezerva Dominiku Kotarskom, pa je poslan na posudbu s pravom otkupa u ljubljansku Olimpiju, da bi se u ljeto ipak vratio u momčad. Dojam je da ga se uvijek uzimalo nekako zdravo za gotovo.
No, Banić je itekako zaslužio da se o njemu priča.
On je golman s odličnom tehnikom igranja nogom, pri čemu je sigurno profitirao od trenera s kojima je u Gorici radio, Dambrauskasa i Siniše Oreščanina, budući da su obojica poseban naglasak stavljali na razvoj igre iz zadnje linije, koji uključuje aktivno sudjelovanje vratara u tom procesu. Tijekom godina je Banić zadržao svoj standard i u tom, kao i u onom ‘klasičnom’ golmanskom segmentu.
I iako njegov prvi ispit u prvoligaškom društvu s Rudešom nije prošao najbolje, Banić je dobio novu priliku. Nikad nije bio golman kojem se predviđao visok ‘plafon’, ali svejedno je, primjerice, privukao Hajdukov interes. Kad se klub okrenuo jeftinim zamjenskim rješenjima nakon teške ozljede Lovre Kalinića — zbog kojeg se i Banić davnih dana na Poljudu nije uspio probiti do prve momčadi — on se poprilično ozbiljno pojavljivao u tim kombinacijama. Nije se dogodilo, Gorica je spustila rampu i umjesto njega je u Hajduk stigao Ivan Lučić, golman razmjerno sličnog stila — i podjednako drastično drugačiji od onoga što nudi Kalinić — pretvorivši se u neočekivanog junaka. I sad su Banić i Lučić u vrhu ligaške statistike kad je u pitanju igra nogom.
Nakon onog poljudskog kiksa život za Banića nije baš bio pretjerano lak. Gorica je upala u rupu od šest vezanih prvenstvenih utakmica bez pobjede, a dotad čvrsta obrana postala je porozna. Iza Banića je, nakon ona tri gola primljena protiv Hajduka, završilo još 10 komada u idućih pet utakmica. Ali on je u svakoj od njih bio na visini zadatka, praktički najbolji u svojoj ekipi, sprečavajući daljnje i dramatičnije potonuće.
Možda ga stvarno uzimaju pomalo zdravo za gotovo, možda i zato jer je miran i nenametljiv tip, ali Banić je već HNL konstanta koja zaslužuje naklon. Ma što trolovi mislili o tome.
