Hajdukov je vratar prošlog tjedna potpisao novi trogodišnji ugovor s klubom, nakon što je potkraj prošle godine stigao u klub na mala vrata, praktički kao hitna zakrpa nakon ozljede kapetana Lovre Kalinića. No, kako to zna biti s Hajdukom, stvari su se po pitanju njegove pozicije odvijale neplanski i u hodu, pa je tako Lučić od prolaznika postao ‘jedinica’, i to ona koja je prošlu sezonu završila s osam utakmica u nizu bez primljenog pogotka. Štoviše, u 16 utakmica u koliko je nastupio prošlog proljeća, Lučić u njih čak 11 nije primio gol: “Činjenica da nismo primali pogotke nije moja zasluga, nego zasluga cijele ekipe”, skromno je nakon produženja ugovora naglasio Lučić. “Od tih osam utakmica, u čak tri suparnici nisu uputili udarac u okvir gola”.

Domino-efekt po pitanju vratarske pozicije u Hajduku počeo je kad je Kalinić vraćen u klub, i to u ulozi kapetana, kao praktički prvi ‘PR potez’ predsjednika Lukše Jakobušića koji ga je privolio na povratak u trenutku kad Mindaugas Nikoličius nije još ni stigao na poziciju sportskog direktora. Na to se kasnije nadovezao povratak Danijela Subašića koji je imao slične obrise, iako je legendarni vratar već po dolasku dao naslutiti da se u Split vraća više u ulozi iskusnog savjetnika nego kao ozbiljnog vratarskog rješenja. Doduše, ispostavilo se da to i nije baš u potpunosti bilo tako, pa je u veljači prošle godine Suba pogurnut na vrata samo da bi pokazao u kojoj ga je mjeri biologija ipak dostigla; problem je taj što je to bilo u bitnom Jadranskom derbiju protiv Rijeke, u kojem je odluka da je Subašić prvi vratar na kraju u negativnom smislu utjecala na konačni rezultat.

Lučić je ni kriv, ni dužan od rezerve postao prvi Hajdukov golman. Ali pruženu je priliku dobro iskoristio

U prošlu je sezonu Hajduk ušao s donekle jasnom golmanskom hijerarhijom. Ona podrazumijeva da je Kalinić kapetansko prvo rješenje, ali da se pokušava pronaći što više prostora za mladog Karla Sentića. Taj je prostor (ponovno) došao nesrećom, i Kalinićevom teškom ozljedom još u listopadu prošle godine; Sentić je početkom sezone oduševljavao pojedinačnim nastupima kao protiv Varaždina i on je tu šansu spremno dočekao, a Hajduk je donekle naučio na svojim pogreškama pa više nije i dalje nominalno aktivnog Subašića razmatrao kao ozbiljnu rezervnu opciju, već se tražilo jeftino, a provjereno rješenje s predznakom ‘privremenog’.

Priča kaže da Lučić zapravo i nije bio prvi pick Hajdukove struke, već da su se okrenuli njemu tek kad taj prvi izbor iz domaćeg okruženja nije uspio isposlovati raskid ugovora sa svojim klubom. Hajduku, logično, nije bila prihvatljiva opcija plaćanja odštete za vratarsku ‘premosnicu’.

Hajdukov panic mode

Lučić je u Istri dobio ono što je i tražio; prethodno je, nakon što je napustio Bayern, dugo lutao u potrazi za minutažom i nju je dobio tek kada se vratio kući u Beč, gdje je obilaznim putem zaradio mjesto prvog vratara u matičnoj mu Austriji. U Istri je, zanimljivo, pozornost privukao činjenicom da jako puno sudjeluje u aktivnoj igri u polju.

Što se obrana tiče, s 84 obranjena udarca lovio je tada Goričina Dominika Kotarskog (87) na trećem mjestu u ligi, dok je po obranama udaraca koje su suparnici upućivali unutar 16 metara bio i ispred njega, s 47 obrana. No, Lučić je predvodio HNL po broju uspješnih istrčavanja, dok je uvjerljivo bio na ligaškom vrhu po broju dodavanja. Opće je poznato da Kalinić i nije baš najpouzdaniji kao oslonac za izgradnju igre od vratara, a Lučić u tom pogledu Hajduku nudi nešto sasvim drugo.

Kad je ove zime Sentić krenuo u drugi dio sezone kao prvi golman, za njega je taj dojam bio donekle bolji, ali već je na domaćoj utakmici protiv Gorice postao praktički predmet sprdnje poslovično nestrpljivih Hajdukovih navijača, nakon što je loše plasirao nekoliko dugih lopti. Već u idućem kolu, nakon masakra na Maksimiru, Sentić je postao žrtveno janje, pri čemu je i sam Ivan Leko javno naglasio kako “čovjek mora nešto mijenjati” nakon što mu momčad primi 12 golova u šest utakmica.

Lučić je tako ni kriv, ni dužan od rezerve postao prvi Hajdukov golman. Ali pruženu je priliku dobro iskoristio.

Ironično je to što mu je Istra dala sporazumni raskid ugovora jer su u Puli dali puno povjerenje Lovri Majkiću kao svom golmanu-projektu, da bi sada prosperirao na činjenici da je Hajduk u svom panic modeu bacio svog mladog vratara pod autobus. Ni njemu na početku nije išlo od ruke; u prve dvije utakmice protiv Osijeka i Lokomotive, Lučić je primio pet golova. A u šokantnom domaćem 3:4 porazu od Lokosa pokazao je i određene tehničke manjkavosti koje su ga pratile i u Istri, ali nakon toga je krenulo nabolje — kako s učvršćivanjem obrane općenito, tako i s njegovim sigurnijim nastupima — iako je i dalje bilo slabijih utakmica i razdoblja.

Što kad se vrati kapetan?

S razlogom je Lučić pri produženju ugovora naglasio da dobar završetak sezone u obrambenom pogledu nije samo njegova, nego zasluga cijele ekipe. Kako se stabilizirala igra, a zadnja linija stjecala samopouzdanje, rastao je i golman.

Lučić je dobio priliku u mirnijem kontekstu demonstrirati svoje vrline — opet, ironično, one za kojima je zbog preferiranog stila igre vapio i Valdas Dambrauskas — pa je stigao do prosjeka od 72 posto točnih dodavanja i aktivno sudjelovao u izgradnji igre iz zadnje linije. Lučić na terenu stoji mnogo više nego što smo od Hajdukovih golmana navikli vidjeti; i kad lopta dolazi iz suparničke polovice nerijetko ga vidimo izvan vlastitog šesnaesterca, blizu suigrača, gdje zatvara prostor za igru i omogućuje staloženije recikliriranje posjeda nego što bi to bilo da to moraju činiti bez njega ili mu vraćati loptu 20-30 metara unatrag preko brisanog prostora.

Kalinić će uskoro, prema najavama ponovo biti spreman konkurirati za prvi sastav. Njegov je utjecaj velik i na terenu i u svlačionici; Lovre je neosporno vrlo dobar golman, pogotovo kad pričamo o refleksima na crti i kupljenju visokih lopti. No, ponekad zna biti podjednako teret ekipi koliko i vođa, jer njegov stil je bitno drugačiji od onoga što nudi Lučić i što Hajdukovi treneri uglavnom od svojih golmana žele, što znači da se plan mora prilagođavati kako bi se izbjeglo dovoditi kapetana u potencijalno pogibeljne situacije.

U njegovu izostanku Lučić se neplanirano afirmirao kao pouzdana opcija, a već je utakmica Superkupa protiv Dinama pokazala koliko je motiviran zadržati svoju poziciju. Dojam je da Hajduk ne bi pogriješio kad bi odlučio stati iza njega kao prvog izbora.