Stephen Curry je s loptom u rukama prešao na suparničku polovicu parketa i krenuo u organizaciju još jednog napada Golden State Warriorsa. Bilo je to poput kratkog bljeska pred očima koji u život prividno vraća ono što se u nekom ranijem trenutku bilo nepovratno izgubilo; poput trenutačnog prodora nostalgije.
Međutim, taj mentalni proces u glavama gledatelja bio bi naglo prekinut samo nekoliko sekundi nakon što bi lopta napustila Curryjeve ruke.
Sve one koji bi iz navike očekivali kako će se ista napadačka sekvenca do svog kraja odmotati s približno sličnom količinom lakoće i glatkoće kojom je i započela, Kelly Oubre Jr. ili Marquese Chriss ili netko treći brzo bi podsjetili o kojoj se godini ovdje na kraju priče ipak radi. Oubre se, recimo, ove sezone još uvijek nije udostojio pogoditi tricu (0-17), iako mu je većina njih bila otvorena. Chriss se, pak, u jednoj situaciji u utakmici protiv Milwaukee Bucksa, također na otvorenom šutu za tri poena, nije udostojio pogoditi niti obruč, a sada niti takvo nešto više nije opcija, jer je Chrissu u međuvremenu napukla fibula desne noge zbog čega će, naravno, propustiti ostatak sezone.
Jedan od problema onih koje je obuzela nostalgija može biti taj što im se u retrospektivi neke stvari mogu činiti boljima nego što su to doista i bile. Na primjer, baš ta trica kao nekakvo specifično obilježje šampionskih Warriorsa u cjelini. Ali uvijek se radilo samo o Curryju i Klayu Thompsonu. U razdoblju od 2014. do 2019., ne računajući njih dvojicu, ostatak Warriorsa ustvari je u samo dva navrata tricu šutirao s postotkom višim od 35 posto, od čega jedan otpada na sezonu u kojoj je taj postotak popravljao ni manje ni više nego Kevin Durant.
Zašto za iduću godinu ne uzeti još jedan lutrijski pick, pa s Wisemanom kao novom referentnom točkom pogled napokon usmjeriti i prema budućnosti?
Bilo koga tko je pogledao prve tri utakmice Warriorsa ove sezone, međutim, osjećaj je teško mogao prevariti oko većine drugih stvari. Nakon što su od 2015. do 2019. svaki put uredno stizali do finala (i u Zaljev u sklopu istog tog procesa donijeli tri titule) Warriorsi su prošle sezone bili najlošija momčad lige. Nravno, morali su je odraditi bez Thompsona, a Curry slomio lijevu šaku i odigrao samo pet utakmica. Nakon prve dvije utakmice u novoj sezoni, koju će također morati odraditi bez Thompsona, najgori su i ostali.
Naravno da je uzorak i kvantitativno premalen (tri utakmice) i kvalitativno nereprezentativan — Warriorse je zadesio takav raspored da su sezonu morali otvarati i još uvijek moraju otvarati na cesti, a u prve dvije utakmice morali su na noge Netsima i Bucksima. Ali pretjerivanju u prognozama nakon jednog jedinog tjedna nove sezone ionako je uvijek bilo teško odoljeti.
Problemi koji neće nestati
U prvoj večeri nove sezone Netsi su ih tako razbili s 26 poena razlike (125-99). Bucksi su ih na Božić pregazili s +39 (138-99). Nakon dvije utakmice, dakle, Warriorsi su se našli u ukupnom minusu od 65 poena. Protiv Bucksa, koji zapravo nisu ostavili nikakav poseban dojam, situacija na parketu izgledala je lošije i od najpesimističnijih očekivanja — u posljednjoj četvrtini zakucavanjima je poene skupljao Antetokounmpo, ali Thanasis, Giannisov stariji brat koji je prošle sezone za Buckse u prosjeku igrao šest i pol minuta po utakmici. Riječ je o izdvojenom, zgodnom motivu čija je simbolika vjerojatno i presnažna, ali koji svejedno može poslužiti kao neka vrsta košarkaškog trailera u najavi jednog od mogućih pravaca kojim bi se Warriorsi mogli kretati prema kraju sezone.
I koji se u dugoročnoj perspektivi zapravo uopće ne bi morao pokazati kao loš.
“Moramo početi pobjeđivati”, rekao je Curry nakon poraza od Bucksa, osjetivši valjda da ekipi izmiče tlo pod nogama brže nego što je itko mogao očekivati. “Pod hitno.”
To su zatim i napravili protiv Chicago Bullsa, nekako, s pola koša prednosti (129-128), odnosno s tricom Damiona Leeja pogođenom manje od dvije sekunde prije kraja utakmice. Večeras još moraju odigrati utakmicu s Pistonsima u Detroitu, nakon čega se vraćaju u San Francisco, gdje ih čeka serija od sedam domaćih utakmica. Draymond Green u jednom će se trenutku vratiti u petorku, a ako Oubre i Andrew Wiggins u međuvremenu počnu nešto i pogađati s postocima koji se od njih približno očekuju, Warriorsi bi se kroz dva tjedna ipak trebali naći u nešto ugodnijoj poziciji od ove u kojoj se nalaze sada. Problemi koji su na površinu isplivali odmah na otvaranju sezone, međutim, teško da će nestati.
Osim toga da će tijekom cijele sezone imati ozbiljnih problema s kreacijom, u oči je tijekom prvih triju utakmica još snažnije upadala činjenica da, izuzev Curryja, Warriorsi na rosteru trenutno nemaju niti jednog relativno kompetentnog dodavača, što je dojam koji je broj promašenih otvorenih šuteva i na razini suhih brojki samo dodatno osnažio. Trenutno drugi najbolji asistent Warriorsa tako je Brad Wanamaker, koji je u tri utakmice skupio 10 asistencija. Osim toga, ofenzivni rejting u prve dvije utakmice nije im se popeo preko 90, a stanje nije bilo ništa bolje niti na suprotnoj strani parketa. Greenov povratak u petorku trebao bi ublažiti neke od ovih simptoma, ali se sigurno neće pokazati i kao sveobuhvatno rješenje.
Opet u lutriju?
Prijedlog nekakvog takvog rješenja koji prvi pada na pamet bio bi da Steve Kerr u jednom trenutku odustane od insistiranja na napadu koji u teoriji podrazumijeva prilično visoku razinu kretanja, s obzirom na to da jednostavno ne raspolaže kadrom koji bi za nešto takvo posjedovao odgovarajuće kapacitete. Kako drugačije protumačiti drugu Curryjevu izjavu nakon poraza od Bucksa, onu prema kojoj kolektivni IQ ove momčadi također pod hitno treba postati puno bolji?
Drugim riječima, najbezbolnije rješenje bilo bi vjerojatno da Curry i James Wiseman preko visokog bloka do besvijesti igraju dva-na-dva, okruženi trojicom šutera. Ukratko, da u San Franciscu gledamo nešto nalik onome što smo u posljednje vrijeme gledali u Houstonu. Konceptualno, međutim, nešto takvo se u startu moglo dobiti i po puno nižoj cijeni — jer, ako u obzir, primjerice, uzmemo i luxury tax, samo će Wiggins i Oubre ove sezone Warriorse stajati više od 100 milijuna dolara.
Od svega onoga što su napravili u posljednje dvije godine, kao najpametniji potez mogla bi se tako pokazati odluka kojom su od prethodne sezone digli ruke već na samom njezinom početku. U ruke im je zatim, zahvljajući baš toj odluci, pao drugi pick kojim su na ovogodišnjem draftu izabrali Wisemana, 19-godišnjaka koji se, nakon što je s momčadi proveo samo desetak dana i odigrao samo tri utakmice, pretvorio u jedinu svijetlu točku na tmurnoj pozadini otvaranja još jedne sezone.
Ako se određeni broj stvari poklopi, ovi Warriorsi mogli bi se, naravno, nekako progurati do doigravanja. Ali možda je stiglo i vrijeme da odustanu od pokušaja povezivanja svoje bliske šampionske prošlosti i realno mediokritetske sadašnjosti koja je posljedica kombinacije nesreće, ozljeda i povlačenja loših poteza. Zašto još jednom ne napraviti istu stvar? Zašto, u prijevodu, za iduću godinu ne uzeti još jedan lutrijski pick, zajedno s onim izglednim Timberwolvesa, pa s Wisemanom kao novom referentnom točkom pogled napokon usmjeriti i prema budućnosti?
