Hladnoća se ovih danapojačava, ali za ABA ligu nema zime, budući da je u regiju stigao vrući vjetar s Bliskog istoka — toliko iščekivani Dubai doista se ukazao na juniorskom turniru u Zlatiboru, a arapska mladež ostavila je sasvim solidan dojam pristojnim porazima od Crvene zvezde i Borca te pobjedom nad Studentskim centrom. Mora se priznati da su se mladići dobro uklopili u okruženje, ponajprije zbog toga što su im glavni igrači Srbi, uz internacionalnu podršku ostatka ekipe. No, kvaliteta kadra, način igre i plasman na turniru doista nisu toliko bitni za cijelu priču, ako su uopće i bitni; važno je jedino što su dobili ulogu vjesnika novog uzleta ABA lige.
“Pristupanje Dubaija približava nas idućem velikom cilju, a to je formiranje nagradnog fonda”, ponosno je prošlog tjedna poručio direktor natjecanja Milija Vojinović, uz isticanje da je ABA liga izrazito uspješan poslovni subjekt koji klubovima sudionicima pokriva troškove putovanja, suđenja i administrativnih taksi, i to ne samo za prvi rang natjecanja, već i za drugi rang te za juniorsku ligu. Dakle, i bez Emiraćana se živjelo dobro, dok bi s priljevom petrodolara, koji su valjda već krenuli kapati, trebalo započeti doba meda i mlijeka za regionalnu košarku.
Ne zna se je li više tužno ili smiješno to što je istog tog dana, dok je direktor pred medijima isijavao zadovoljstvom pričajući o blagostanju, u Šibenik stigao dopis kojim se domaćine obaviještava da im je “zbog tehničko-organizacijskih razloga” oduzeta organizacija sljedećeg balona Dvaba lige. Jasno da su na Baldekinu ostali zatečeni naoko ničim izazvanim dekretom koji su dobili manje od mjesec dana prije početka događaja: “Ovakvo naprasno oduzimanje organizacije turnira bez konkretnih razloga i razgovora s Klubom smatramo izuzetno neprofesionalnim i nesportskim od strane vodstva lige te lošim za promociju košarke”, stoji, između ostalog, u oštrom klupskom priopćenju.
Ovaj je rukovodstveni debakl zapravo samo nastavak tenzija između ABA lige i Šibenke; podsjetimo, odnosi su duboko narušeni još prije šest godina kad je Šibenki i Splitu uskraćen nastup u ABA ligi, iako su prema tada aktualnim propozicijama ostvarili plasman preko rezultata u hrvatskom prvenstvu. Upravo tog ljeta abaligaško se čelništvo odlučilo na prekid protočnosti iz nacionalnih prvenstava te na formiranje Dvaba lige, u kojoj je Šibenki i Splitu ponuđeno sudjelovanje kao svojevrsna utješna nagrada. Za razliku od pragmatičnih Splićana, na Baldekinu za to nisu htjeli ni čuti.
Većina klubova vlasnika u ABA ligi štiti svoje interese. Dvaba liga regionalnom rukovodstvu predstavlja zadnju rupu na svirali
“Rekao sam Nebojši Čoviću iz Crvene zvezde, koji me više puta zvao i nagovarao, da mu tu ligu mogu igrati Cibona i Zadar, a Šibenka će igrati samo ono što je izborila sportskim putem”, odrješito je poručio tadašnji predsjednik Ante Grbac, a tog su se stava čvrsto držale i ostale klupske Uprave tijekom idućih pet godina, usprkos stalnim pozivima na priključenje dvabaligaškoj karavani.
Šibenka se prilično dugo držala samo domaćeg prvenstva, a u posljednje dvije sezone i Alpe Adria Cupa, ali s vremenom su u klubu uvidjeli da ih takva politika osuđuje na sportsko životarenje bez realnih ambicija, pa su stoga odlučili prihvatiti ruku pomirenja i konačno se okušati u drugom razredu regionalne košarke.
Nakaradni sustav
Šibenčani su vjerovali da već u prvoj sezoni mogu biti konkurentni i boriti se za doigravanje, ali dobili su doček iz noćne more: nakon prvih dvaju balona i odigranih pet kola, Šibenka je bačena na začelje poretka kao jedina momčad bez pobjede (porazi od Borca, Zlatibora, Podgorice, Širokog i Spartaka), čemu su, osim neiskustva, uvelike kumovale brojne ozljede u sastavu Damira Milačića, osobito na centarskoj poziciji. Zatim se na to nalijepila šokantna odluka o oduzimanju domaćinstva blagdanskog balona, što će neumitno ponovo urušiti jedva uspostavljeno povjerenje prema regionalnoj centrali, stoga je Šibenkina budućnost u ovom natjecanju pod velikim znakom pitanja.
A što se to krije iza maglovite fraze “tehničko-organizacijski problemi”? Kako se može doznati, spornim su se pokazale visoke cijene smještaja u Šibeniku, zbog kojih je čelništvo natjecanja preselilo turnir u jeftiniji Široki Brijeg. Zbilja je neumjesno da Liga štedi novac — bolje rečeno, da škrtari — preko Šibenkinih leđa u isto vrijeme kad se na velika zvona najavljuje osnivanje nagradnog fonda za abaligaše.
Što je najtužnije, ovo je zapravo samo nastavak politike škrtarenja kad je Dvaba liga u pitanju.
Jer, kad malo bolje razmislimo, što je to Šibenka uopće izgubila? Dvije utakmice pred domaćim tribinama od kojih je jedna, totalno nepraktično, s Cedevitom Junior, s kojom se ionako susreće u hrvatskom prvenstvu. Tu su još, naravno, i preostalih 12 utakmica koje bi međusobno odigrao ostatak dvabaligaša, ali teško da bi one privukle ikakav interes domaće publike, kako to uglavnom biva u svakom od tih balona. Dakle, nameće se pitanje: kakvim se to nakaradnim sustavom igra Dvaba liga?
Prva tri izdanja igrana su onako kako i priliči ozbiljnom natjecanju: 12 klubova koristilo je dvokružni sustav u kojem se susreo svatko sa svakim, a potom se najbolja četvorka na završnom turniru razračunavala za titulu, odnosno promociju u ABA ligu, kao i u dodatne kvalifikacije u koje je išao finalist. No, potom je krenula pandemija koronavirusa zbog koje je došlo do uvođenja aktualnih balona: liga je proširena na 14 članova koji se međusobno susreću samo jednom u sezoni tijekom nekoliko turnira koji se održavaju otprilike svakih mjesec dana, a potom najboljih osam među njima ide na Final Eight. Bilo je to razumljivo prinudno rješenje s obzirom na tadašnje okolnosti, ali zašto je, pobogu, ono još uvijek na snazi? Zar do abaligaškog čelništva još nije stigla vijest o završetku pandemije?
Došli smo do situacije u kojoj je nekoć izrazito pozitivna priča gotovo u potpunosti izgubila svoj smisao. Od kakve koristi može biti ovaj bućkuriš od lige u kojem većina klubova ne odigra niti jednu domaću utakmicu, a prvaku (Zlatibor 2022.) može biti uskraćen plasman u viši rang? Pretpostavljam da zgodno dođe vlasniku TV prava, budući da se utakmice uglavnom odigravaju od ponedjeljka do petka u velikim nizovima, počevši od ranog popodneva, pa se tako prijenosima uživo popuni dobar dio inače praznih termina. U redu, lijepo je što se sve utakmice emitiraju uživo, ali zar je to optimalni način da se reanimiraju lokalne košarkaške sredine? Za podizanje interesa kod navijača, posljedično i popunjavanja klupske blagajne, najvažnije su domaće utakmice kojih u Dvabi nema ni za lijek.
Epidemija sebičnosti
A nema ih zato što je čelništvo odlučilo rezati troškove na račun dvabaligaša.
Računica je jednostavna: turnirskim jednokružnim sustavom odigra se dvostruko manje utakmica, što znači i dvostruko niže troškove putovanja, smještaja i administrativnih pristojbi. Nije to nešto što se naprosto ne može priuštiti: ako se sve to moglo plaćati pune tri godine u prilično sivom razdoblju ABA lige kad je imala samo jednog slabog euroligaša, onda je to svakako izvedivo i sad kad je krenuo novi uzlet.
Stvar je u tome što je Dvaba liga regionalnom rukovodstvu predstavlja zadnju rupu na svirali: da, bilo bi dobro udahnuti novi život tradicionalnim košarkaškim sredinama poput Šibenke i Vojvodine, ali zamislite kako bi bilo nezgodno da se oni previše uzdignu, pa u ABA ligi uzmu mjesto nekom od klubova vlasnika ili njihovim štićenicima? Jer, primjerice, Igokea kao jedan od vlasnika sigurno neće pogodovati usponu banjalučkog Borca; isto tako će Crvena zvezda i Budućnost uraditi sve da se u ligi zadrže njihovi poltronski posinci FMP i Studentski centar, a uskoro će, evo, trebati jedno mjesto i za Dubai. Većina klubova vlasnika štiti svoje interese te im rad na podizanju košarke diljem regije sigurno ne predstavlja prioritet. Dapače, gledaju na to s dozom nelagode zbog potencijalnog zaoštravanja konkurencije.
Siromašni dvabaligaši vape za mrvicom altruizma od regionalnih moćnika; već godinama se poput putujućeg cirkusa potucaju po bezveznim balonima — prvo u epidemiji korone, a potom u epidemiji sebičnosti — još uvijek s nadom da će im se omogućiti povratak na normalni sustav natjecanja kako bi mogli igrati pred vlastitim navijačima.
Teško da će to uskoro dočekati — ako se pitate kamo će otići Dubaijevi petrodolari, dobili ste odgovor gdje sigurno neće.
