Međutim, problem je utoliko što danas stvari funkcioniraju na nešto drugačiji način, jer više nije dovoljno samo biti ‘gladan’ uspjeha; bitno je i tko ima dovoljno novca da plati taj svoj apetit.

S uplivom nevjerojatnih sredstava u engleski nogomet, koja nisu rezervirana samo za Premier ligu već i za Championship, stol iz zalogajnice postao je švedski stol u kojem se halapljivo grabi sve što se može uzeti. Upravo su se iz tog razloga navijači Wolvesa zabrinuli kada je klub popratio imidž životarenja u drugoligaškom društvu, čak i po povratku iz League One. Mnogi od njih bi potpisali čak i nastavak turbulencija ako bi to značilo da će ih jedna od njih vratiti ondje gdje po njima klub i pripada, u elitno društvo.

Sve je bolje od osjećaja stagnacije, onog u kojem se život odvija oko tebe dok ti stojiš u mjestu.

Najprije Kinezi, onda Portugalci

Baš su se zato tek rijetki dvaput počešali po tjemenu kada su se u proljeće 2016. godine pojavili ljudi iz Fosuna, kineskog konglomerata koji je iskazao da otkupi klub od dotadašnjeg vlasnika, građevinskog magnata Stevea Morgana. Kada se to i službeno potvrdilo za razmjerno smiješnu cifru od 50-ak milijuna eura, kineski su vlasnici obećali instantno pokretanje procesa čiji bi cilj trebao biti pjesma za uši svakog navijača — ne samo plasman u Premier ligu, već i etabliranje u njoj.

Klub se odmah prvog ljeta dao u slaganje konkurentne momčadi, ali jedan je uzorak bio odmah primjetan: dobar dio dovedenih igrača bili su Portugalci. Njih četvoricu, uključujući i dva preklanjska najskuplja pojačanja, Ivana Cavaleira i Héldera Costu na koje je klub potrošio 23 milijuna eura, slijedila su ove sezone još šestorica sunarodnjaka, uključujući i novog menadžera. Na Molineuxu materinji jezik više nije bio engleski, pa ni kineski, već je Wolverhampton postao portugalska enklava.

Razlog tome nije bilo uspješno lociranje portugalskih talenata, već upravo obrnuto — Portugalci su njima locirali Wolverhampton. Točnije, jedan na čije ime mnogi ne samo da češu tjeme, već i čupaju vlasi s njega.

Plasman u Premier ligu podebljat će mogućnosti kluba. Istovremeno, pitanja o ‘protuprirodnoj’ koaliciji postat će samo još učestalija i glasnija

Velikom dijelu pojačanja zastupnik je famozni superagent Jorge Mendes, najpoznatiji po tome što ekskluzivno skrbi o karijerama Joséa Mourinha, Cristiana Ronalda, Davida De Gee, Jamesa Rodrígueza i mnogih drugih. Kasnije se ispostavilo da je Mendesa angažirao sam Fosun kako bi svojim vezama i znanjem preporučio klub u koji će biti isplativo uložiti. Odabir je pao na Wolverhampton, a Mendes nije dugo čekao da svoje savjetodavne usluge podeblja korištenjem kluba kao garaže za svoje ‘drugorazredne’ pulene.

Stvar je u jednom trenutku toliko otišla u krajnost da je Paul Lambert, koji je lani vodio momčad, prema mnogim izvorima odstupio s pozicije jer je osjećao da je njegov utjecaj u slaganju momčadi i odabiru pojačanja ravan nuli. Sportsku je politiku (ne)formalno preuzeo Mendes, a konzorcij se pobrinuo da stvari ostanu u domeni pravila, pošto je zbog očiglednog sukoba interesa izričito zabranjeno da agenti imaju i formalni upliv u vlasničkim strukturama klubova. Savez je proveo istragu koja je pokazala da Fosun ima vlasnički udio u Mendesovoj agenciji GestiFute, ali i pomalo neuvjerljivo zaključila kako je sve još uvijek u granicama dopuštenog.

Mendes je na Lambertov odlazak odgovorio dovođenjem Nuna Espírita Santa — nedvojbeno talentiranog trenera, ali trenera koji je karijeru gradio u Rio Aveu, Valenciji i Portu — klubovima u kojima Mendes ima snažni utjecaj. Tako su Wolvesi nakon ‘Vraga’ u Mendesovu tijelu dobili i Duha Svetog (Espírito Santo na portugalskom).

Uz njega je za gotovo 18 milijuna eura došao i Rúben Neves, Portov talent za kojeg su se snažno zanimali i Juventus te Liverpool. Pogađate, i on koristi usluge Jorgea Mendesa.

Dvojaki efekt povratka među elitu

Wolverhampton je ove sezone pregazio konkurenciju intenzitetom ne baš usporedivim s onime što je radio Manchester City u rangu više, ali ne niti jako daleko od toga. Utjecaj i ideja koje je donio Espírito Santo itekako su vidljivi, a njegova odvažnost krenuti u smjeru sustava 3-4-3 nagrađena je odličnim učinkom izgrađenim upravo na leđima Mendesovih pojačanja. Wolverhampton je momčad s uvjerljivo najviše postignutih golova u ligi, ujedno i ona s najmanje primljenih uz Cardiff, koji je također od iduće godine u Premier ligi.

Diogo Jota, napadač koji je za 14 milijuna eura stigao iz Atletico Madrida, ukrcao je ove sezone 18 golova, od čega 17 u prvenstvu. Brazilac Léo Bonatini — još jedno ovoljetno pojačanje, ali jedno od rijetkih koje nije izravno vezano uz Mendesa — stavio je 12 golova. ‘Čudo od djeteta’ Neves je nakon perioda aklimatizacije dao svoj doprinos koji uključuje i šest golova s pozicije povučenog playmakera; neki od njih bili su zaista spektakularni. Briljirao je i Cavaliero s ukupno devet golova i 13 asistencija u svim natjecanjima.

Wolverhampton je, to je posve jasno, profitirao od pakta s ‘Vragom’. Momčad je protutnjala zahjevnim Championshipom te već sad ima jasne konture i okvir čak i za nešto više od puke borbe za opstanak među u elitom. Plasman u Premier ligu podebljat će kredibilitet i financijske mogućnosti kluba kojem uz Mendesove veze ionako nije bio problem privući kvalitetne igrače, tako da ovog ljeta možemo očekivati i još skuplja, još atraktivnija pojačanja.

Istovremeno, pitanja o ‘protuprirodnoj’ koaliciji koja je Wolvese lansirala u orbitu postat će samo još učestalija i glasnija. A navijači će, svaki za sebe, morati odlučiti koliko su spremni žmiriti na činjenicu da im se klub, neovisno o tome drže li ga tehnikalije ispod ili iznad granice legalnosti, pretvorio u igračku superagenta koji je time sebi otvorio nova vrata za unosne poslove u komercijalno najeksploatiranijoj ligi na svijetu.